Nitko nas bolje ne može razumjeti od Isusa

Kad bolest uđe u naše živote tada se dogodi ogromna prekretnica. Bolest svoju vlastitu ili svojih najbližih uvijek povezujemo sa smrću. Nametnulo nam se da je život stalno u nekom pokretu, hedonističkom uživanju svih vrsta.

Reklamiraju nam sretne oblike života. stvorila se slika kao da čovjek ne smije biti bolestan. Lijepo je rekao moj dragi liječnik: “Nema zdravih  ima samo nepregledanih.“ Primjetili ste kako uvijek svaka industrija želi zaraditi na čovjeku pa tako i farmaceutska. Za sve imaju lijekove. Naravno ove kojima je naše društvo opsjednuto. Pa imamo za miran san, za nemirne noge, nema što nema u toj ponudi. A kada dođe vrijeme gripa i viroza onda je tu paleta svega što nam je na dohvat ruke. I na kraju obavezno ima jedan dodatak. Kupi ali ne odgovaramo za to što ti reklamiramo. Danas mnogi traže medicinsku pomoć u zdrastvenoj samopomoći. Čekaonice naših obiteljskih liječnika uvijek su zakrčene. Čekati za zdravlje postalo je napor. Zato radije posežemo za googlom jer on sve zna. Tamo napišeš samo prvu riječ i sve odmah imaš u ponudi. Tražimo svoje simptome. I od jednom imamo sve bolesti. Što god pročitamo od toga i obolimo. Naša želja za živjeti zdravo i brinuti se za zdravlje dođe nam onog trenutka kada se naše zdravlje dobrano narušilo. Lijepo kaže ona naša poslovica: „Zdrav čovjek ima stotinu želja a bolestan samo jednu.“

U današnjem evanđelju apostol Ivan koji je pratio Krista gleda svog učitelja koji je otvorena i nježna srca za one koji su nemoćni. Za one koji su bolesni. Isus promatra bolesnike koji su se okupili oko kupališta, lijekovitog izvora kako bi iskoristili trenutak da ozdrave od svoje bolesti. Mnoštvo se je kao i uvijek kako danas tako i tada naguravalo. Važno je prije drugoga uhvatiti priliku. Masa nije gledala koji je bolesnik prioritetniji. Sebičnost je okovanost koja kaže daj meni samo meni. Meni je samo potrebno drugom ne. Gospodin promatra tu masu ljudi koja je zatvorena u sebe ali i tog ostavljenog bolesnika koji nema nikoga da bi mu pomogao. To je ono što je nama danas jako bitno primijetiti. Vremena u kojima živimo su teška. Nažalost došlo je teško vrijeme ako nemaš nikoga u bolnici, nitko te neće niti primijetiti. Prije par dana posjetio sam svog župljenina koji je već tjedan dana u bolnici ali još nije primio nikakve bolničke obrade. Ni jedna pretraga osnovna nije učinjena. Nema se tko zauzeti za njega. Tužno je vrijeme kad oni koji se pozivaju da čuvaju život radije trate vrijeme na osobne svađe zanemarivajući bolesnike.

Gospodin sažaljen nad nama gleda naše životne situacije. Gleda naše boli i bolesti. On je prema nam osjetljiv jer mi smo njegova braća i sestre. Ono što mi podnosimo u bolima našega tijela, što podnosimo u bolima naše duše, on to želi podnijeti s nama. Danas darujmo svoje boli Bogu! Nitko nas bolje ne može razumjeti kao on. Naše boli osamljenosti, boli izoliranosti, boli duše, on preuzima na sebe. To su boli koje gore bole od tjelesnih. Otvorimo Isusu svoja ranjena i bolna srca! Tamo gdje možemo poput njega pružimo ruku onima koji su u potrebi. Nikada ne prosuđujmo sebično ljude koji pate. Tek kad obuješ njihove cipele, kad prođeš njihovim putovima patnje, kad preživimo njihove boli tek tada ćemo ih razumjeti u potpunosti. Danas zastanite i pomolite se za bolesnike. Ako imate prigodu posjetite svoje bolesnike i donesite im radost i ljubav čovještva.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

1 + 3 =