Nitko nas ne može utješiti kao Gospodin!

Naše su duše ranjene, naši životi prošli su razne muke koje ostavljaju svoje ožiljke i još nezacijeljene rane. Teško je hodati svijetom i imati povjerenje u ljude kad znaš da će te opet iznova povrijediti.

Koliko god imamo potrebu podijeliti svoju bol s drugim nažalost to više nije moguće. Teško je pronaći osobu kojoj možeš sve reći. Sve je danas ipak malo u rukavicama jer znamo da se naša iskrenost najčešće iskoristi. Tako je teško prolaziti te naše svakodnevne borbe u kojima ona istinska želja za pomaganjem biva ugašena ljuskom bezočnošću i izopačenošću. Koliko puta smo samo iskusili tu ljudsku ravnodušnost. Kad činiš dobro onda se kao osjeća zahvalnost no ti isti se stalno vraćaju kako bi smo im pomogli ali to od jednom iskorištavaju jer misle da je to naša dužnost i nakon toliko dobra kad jednom ne uzmogneš odmah pomoći ispadaš najveće zlo, bezobraznik, pokvarenjak i nevjernik.

Nitko nas ne može utješiti kao Gospodin u našem čovještvu. Jučer smo opraštali i danas to isto nastavljamo jer  je uz nas naš dobri pastir koji nas ranjene i u nepovjerenju prema svijetu i ljudima vraća k sebi da bi u njemu našli olakšanje i novu nadu, novi mir koji nam toliko nedostaje.

Svaki dan kada ti dođe poteškoća on je tu, čeka svakog od nas. Stanuje u našem susjedstvu, otiđi do njega klekni i ispričaj mu sve što te boli. Reci mu kako su teški tvoji dani kada te povrijede djeca, suprug, svekrva, brat, sestra, prijatelji. Dođi danas k njemu da te u ovom došašću pripravi za daljnje dobro jer kako reče sveta majka Terezija: „Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći nije važno, pomaži im! Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno čini dobro!“ Doista nije važno, čini dobro jer Krist dolazi jer neće da nitko od nas propadne već da svatko od nas spasi.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

7 + = 14