Onima koje volimo!

Jutros sam svojoj majci rekla: “Molim te, ne mogu pričati isprazne priče uz kavu, volim šutjeti. I da, neću jesti ništa, ni najmanje me nije briga što ćemo kuhati i… znam da te bole ruke, ne trebaš petnaesti put jutros ponavljati”.

Bez riječi je otišla od mene.
Bi mi žao k’o ćuki istog trena. Potražih je kraj masline, sjedila je mirno ispod zraka kasnojesenjeg sunca. Uputih joj osmijeh i rekoh:
“Hoćemo li kupiti Voltren mast, dobar je za bolove, evo ja ću skuhati ručak, vidi sunca konačno…“
Ne rekoh joj oprosti. Nabrojih milijun sinonima za oprost. Tisuću ispraznih kompenzacija.
No ne izustih…
A njeno lice granu od sreće s milijun refleksija sunca. Zasjeni sva proljeća. Bez “oprosti”.

Pa se upitah, kakvi smo to mi ljudi. Zašto je ne mogu jednostavno zagrliti i prošaputati čarobnu riječ?
Zašto glupasto kompenziram molbu za oprost Voltarenom? Lakše je kupiti kremu, nego nanijeti gel od istinskog kajanja na rane onih koje smo povrijedili.
Lako je udariti šamar onom tko ti neće vratiti. Lako je povrijediti onoga tko te bezuvjetno voli, jer znaš da će te uvijek voljeti.
I praštati i bez onog “oprosti”.
Ali ima u narodu ona poslovica: „Možeš kako hoćeš, al’ ne možeš dokle hoćeš“.
Ima u narodu sva mudrost, jednostavnim, kratkim istinama satkana.
A možda ovoga trena komet udari Zemlju.
Možda ovoga trena stane srce osobe koju smo povrijedili računajući unaprijed na oproštaj. Možda ovog trena ta osoba nestane zauvijek iz našeg života.
Što onda?
Možda ostatak života provedeš gledajući u nebo, možeš iz petnih žila vrištati tu, tešku a tako jednostavnu riječ “oprosti”, plakati, vikati. Uzalud, neće te čuti.
Jer je otišla.
Umorna od riječi koje olako kažemo onima koji nas vole.

Pod garancijom oprosta.

Imaju li ljubav i oprost garantni list, rok trajanja?
Nemaju. Ali ima ga vrijeme.
A ono curi, bespoštedno, dok mi nijemo gledamo one koji nas bezuvjetno vole i mislimo da će uvijek biti tu. Jer računamo na to da oni znaju da ih volimo, da riječi ne znače ništa. A riječ zna biti oštrija i bolnija od mača.

I zato…
Zagrli one koje si povrijedio.
Zagrli jako, da nestanu sve teške riječi, odlete u nebo.
I izgovori tu jednostavnu riječ. Oprosti!

Nije teško…probaj.

Izvor:  buka

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

+ 5 = 8