Otvorimo se zahvatu uskrslog Gospodina po kojem nam je stečeno spasenje!

Naviještati Uskrsnuće Gospodinovo najdragocjenije je poslanje kršćana. Krist Uskrsli danas stoji ispred nas kao najdivnije svijetlo. Stoji ispred nas kao mir. Kao zalog naše vjerske radosti.

Da li možemo očekivati da će svatko razumjeti ovu radosnu vijest. Naravno da ne. Onaj koji se vječno naučio živjeti u mržnji u kriticizmu svega zbog svoga vlastitog nezadovoljstva i neostvarenosti naravno da ne može osjetiti ovu radost koju osjećaju vjernici. Jer vjera nije nešto što je naučeno. Vjera nije podlaganje tuđem mišljenju. Vjera se ne kreira na razini novinarskih lažnih velikih važnih naslova. Vjera nije ona koja služi profitu i zato je mnogi neće nikada razumjeti. Vjera kao nezasluženi dar otvara nam ono područje koje nitko drugi ne može ispuniti. Nažalost kad nema vjere kad nema radosti onda su nam potrebni svi oni preparati koji će nas udaljavati od stvarnosti kako bi zaboravili koliko su nam životi neostvareni. A život je neostvaren kad u njemu nema radosti.

Slavlje Uskrsa nije za kršćane vezano za jedan dan u godini. Za Kristove vjernike uskrs je svaki dan. Sve oko nas toliko je nabildano mržnjom, negativnošću. Ovaj svijet funkcionira pod prizmom straha i zastrašivanja. Sve oko nas navodi nas na život u represiji straha. I da nije ovakvo vrijeme kojim smo pogođeni našlo bi se uvijek nešto da se s strahom utjeruju bilo što na ovom svijetu. Jer tamo gdje je strah tamo nema djelovanja. Tamo gdje je strah tamo se živi u tami i vlastitoj represiji koja nam je servirana i koju smo prihvatili svojevoljno. Dapače koliko smo podložni negativnostima i tužnim vijestima samo se propitajte koliko puta ste pogledali objavu ili kakve vijesti što se to događa oko nas. Takva represija onda u nama i stvara sve veći broj tjeskoba, anksioznosti i stanja teških depresija iz kojih onda nemamo nikakvog izlaza. Teror kojim smo svakodnevno izloženi u nama ima samo za jedno učiniti od nas robove tame. Robove farmacije potaknute strahom informacije. Za sve na ovom svijetu ima tabletica koja sve rješava.

Odmak od radosti izvorne nepatvorene u nama je poremetio naša živote. Odmak od prirode uz toliku betonizaciju od nas se učinilo zatvorenike. Zatvoreni u betonske ćelije koje odišu sumornošću postaju demonska mučilišta i tada se sa svima da olako manipulirati. A onda svjetla tame izvještavanja pred kojim klečimo u takvim prostorima imaju još veću potrebu kreirati strah i trepet koji se svakog trena hrani sve više i više. Kako onda prihvatiti radost uskrsa? Da li znamo uopće danas biti radosni? Kad se vidi nekoga danas tko je nasmijan onda se uvijek misli da mu je sve u životu dobro. Kad si nasmijan u ovom svijetu svatko te gleda poprijeko. Kako da je najveći problem danas biti radostan. Jer kad si radostan onda si neprijatelj svih onih instrumentaliziranih koji su vječno zamišljeni, vječno otuđeni, vječno u problemima bez problema.

Kroz ove dane kako su nam se dramatično promijenile sve naše životne potrebe. Natrpani ormari sad su nevažni pred svim životnim potrebama. Možda tu i tamo neka posvuduša ima potrebu se naslikati u kakvoj opravi, kakvom pomodom izdanju za kućnu upotrebu ali joj je teško što joj ne dolazi domaćica koja joj redovito čisti, pegla, kuha pa sve to mora sad nažalost sama. Nažalost takvima je uvijek potreban prazni ali udarni prostor medija u kojem se jedino mogu ostvariti u svojem neostvarenom životu propalih brakova i vlastitih želja neostvarene praznine. Jer narod je vječno potreban takvih zabavljača kreatora javnog mišljenja bez karaktera. Što bi na kraju narod radio. Kruha i igara. Ono si što čitaš. Jer te to kreira u životu i za život. Samo što naši životi nisu bajke posvuduša i onih koji bi rado upravljali s drugima prodavali im maglu a to redovito čine i od toga žive nažalost na naš račun. I bez obzira na sve ono što današnji čovjek prolazi ovo vrijeme je dosita vrijeme kristalizacije vjere.

Možda je vrijeme da se svatko od nas napokon otvori zahvatu Uskrslog Gospodina po kojem nam je stečeno spasenje. Jeli nam nedostaju naša zajednička slavlja nama vjernicima da jer se želimo susreti sa svojim Uskrslim radosnim Gospodinom. Onima koji su kršćanski godišnji simpatizeri, radoznali promatrači, tragatelji za senzacijom, snimatelji, onima po službenoj dužnosti, pratitelji, promatrači to je samo nedostatak informacije za zabavu i novo bacanje kršćane pred krvoločne lavove sinova laži koji imaju potrebu samo razvlačiti pravedne zbog vlastite nepravde jer savjest opterećuje i pojedinca počinitelja kao i prokletstvo obitelji.

Krist Gospodin naučio nas je da se pouzdajemo samo u njega. Koga se bojati? Praznih lažnih osuda? Ne treba se zabrinjavati za te neke marginalce koji svojom zloćom ma koliko bili učeni i u učenim krugovima mogu naškoditi samo sebi. Krist se obraća nama ne nekima drugima. Mi smo apostoli današnjega vremena. On se ne obraća niti sinedriju, niti književnicima, niti farizejima, niti velikim svećenicima, ne obraća se nevjernicima nikada a pogotovu ne novinarima. On se obraća onima koji su s njim uvijek bili. Svojim ranjenim izmaltretiranim, progonjenim apostolima u strahu koji su s njim prošli njegovim putem patnje. Obraća se svima nama danas svojim vjernima, svojim apostolima jer dobro on zna što svakom od nas najpotrebnije. On svakog od nas tako dobro poznaje sve naše živote. Sve naše strahove, bolesti, progonstva. Svakog od nas zna osobno. I svakog od nas ljubi i dobro zna da nam je potrebno ohrabrenje, novi polet, nova snaga. Jer put kojim nam je krenuti je Njegov ne nečiji dugi. Kroz život vjernika kreće se kroz patnju koja postaje radost jer kad smo u Kristovu miru tada je sve moguće. Svoje živote danas povjerimo svom Bogu. Bogu utjehe, Bogu nade, Bogu milosrđa. Ne cirkusantskog, populističkog milosrđa. Već Krstova milosrđa ljubavi koji obnavlja ljudsko srce, koji uskrišuje vjerničke duša. Ovdje u ovoj našoj dolini suza u našem sadašnjem stanju tjeskobe boli i straha započinje naše uskrsnuće. Otvorimo se Kristovom miru. On je naš Bog spasitelji i otkupitelj naša neprolazna radost i život vječni. Ne bojte se! U ničemu se ne bojte svjedočiti radost milosrdnog uskrsnuća. Otvarajmo svoja srca Bogu iz dana u dan i neka nas hrabri za svagda za svaki životni izazov, u svakom strahu u neizvjesnosti je on je Mir naš. „»Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

22 − = 17