MEDITACIJE

Otvorimo svoja srca Bogu, a ne ovim prolaznim i propadljivim stvarima!

Kad Isus želi poručiti nešto važno to uvijek čini u životnim situacijama koje onda postaju prijelomni ispit savjesti. Tako i danas u evanđelju čitamo prispodobi o siromašnom Lazaru i nekom neimenovanom bogatašu.

Ova lijepa oslikana crtica iz života očito mu je bila pred očima. Jer Bog nikada ne govori daleko od svakodnevnice. Oni koji su ga slušali bili su raznih društvenih statusa. I ubogi siromasi i bogataši. Nitko nije bio imun na njegove riječi. No u slušateljstvu je uvijek bilo različitosti. Bogataši su uvijek ostali opori Božjem glasu jer su mislili da svojim novcem, svojom imovinom mogu sve. Nasuprot njih bili su siromasi koji su posjedovali najveće bogatstvo a to je bilo otvoreno srce. Bogataši su se uzdali u svoje blago dok siromasi su sve svoje pouzdanje stavljali u Boga. I dok gleda Lazara kojega svatko poznaje od mještana koji je u čirevima, sjedi izranjen na pragu ispred bogataševe kuće izriče ovu prispodobu.

Ova prispodoba je važna i za nas danas. Ovo vrijeme preferira bogataše. Oni su važni u društvu, oni određuju statuse. Nasuprot njih stoje „lidlići“ lazari današnjeg doba koji su izranjeni poniženjima i maltretiranjima. Naturilo nam se da se ti bogataši moraju poštivati, da im se moramo klanjati. Oni određuju društvene statuse. Roditelji odjeljuju djecu po statusu markirane odjeće. Pozivaju na rođendane izabrane poradi statusnih darivanja. Puno to govori o ovom trulom naraštaju. Žalosno je ovo doba koje samo gleda na vanjštinu a duhom je ispražnjen. Praznina se pokušava ispunjati vanjštinom pomodnih stvari koje samo jačaju još veći jaz u toj jadnoj oronuloj duši. Zato i kaže danas Bog po proroku Jeremiji: „Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom i srce svoje od Gospodina odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.“ Kako se svi približavamo danima svoga prelaska u dom Očev tada dolazi ona istina koja nas budi oda sna. Jer u kući Očevoj novac i imanje ne znače ništa. Ni jedno auto, ni jedan bankovni račun, niti daje status, niti omogućava ulazak. Pripravljajmo sebe za dane zajedništva s Bogom. Ne dopustimo sebi da nas ni jedna materijalna stvar ne zalijepi za ovo zemaljsko. Otvorimo svoja srca Božjim stvarima a ne ovim prolaznim propadljivim koji će i onako istrunuti. Pohodite danas nekog bolesnika. Siromahu udjelite milodar. Prepoznajite u ljudima Krista i sljedimo ga putem ljubavi i milostrđa.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

93 − 92 =

You may also like

MEDITACIJE

Skriveni smisao križa

  • 8. siječnja 2014
Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem. Razboliš se. Stradaš. Drag
MEDITACIJE

Tomislav Ivančić: Vjernik s Bogom ili bez Boga

  • 9. siječnja 2014
Sjedni opušteno, mirno, sabrano i, umjesto da razmišljaš, pokušaj slušati svoje srce, pusti neka tvoja intuicija prodre dalje od razuma,