Pad anđela unatoč Božjoj ljubavi

Nikad nisam dobila potpuni odgovor na ovo pitanje osim “Bog je dao slobodnu volju”. Zanima me ako je sotona bio desna ruka Bogu, zašto je otišao iz raja ako je ondje beskrajna ljubav, milost i spokoj? U jednom odgovoru spomenuli ste “No nakon što su poslušali sotonu (koji je već prethodno pao i sa sobom poveo trećinu anđela)”

Nije mi jasno kako su ostali anđeli mogli poslušati sotonu… i opet se vraćam na to, znači sotona nije jedini koji ga je ostavio). Kako je to moguće? Stalno mi to prolazi kroz glavu da onda raj i nije baš tako prekrasan kada i tadašnji anđeli odlaze iz raja.
Još jednu stvar povezujem s ovime, jako se užasavam beskonačnosti, znam da “gore” nema vremena ali sama pomisao na vječnost (nema nikada kraja) me zabrinjava upravo zato što su anđeli iz raja otišli… i često od svećenika čujem na misi, kad smo zločesti da sveci pate radi nas. Zašto pate kada je u raju beskrajna ljubav, spokoj i mir i tamo nema patnje.
Moram napomenuti da me ovo jako muči još od dana kada sam bila jako mala. Puno hvala na odgovoru!

Odgovor don Damira Stojića

Bog je anđele podvrgnuo određenoj kušnji njihove vjernosti i poslušnosti, kao što je to učinio i s prvim ljudima i kao što svi mi do danas dolazimo u određene kušnje. Slobodna volja pokazuje se ponajbolje upravo u takvim situacijama – kada osoba ima priliku sagriješiti, pa i neke razloge da sagriješi, odnosno neke (makar prividne) koristi od grijeha. Tada se pokazuje hoće li predanje Bogu, vjera u njegovu apsolutnu istinu i ljubav prevladati ili neće. Tada se vidi je li odanost Bogu ograničena samo na one situacije kada to meni odgovara (to onda i nije odanost Bogu, nego meni samome) ili u meni djeluju nadnaravne kreposti vjere u Boga koji ne može prevariti, nade da će njegova mudrost i pravednost sve okrenuti na dobro i ljubavi koja «ne traži svoje», kako kaže sveti Pavao.

U čemu se sastojala ta kušnja, ne znamo sa sigurnošću. Jedna stara i dosta potvrđena crkvena predaja smatra da se radilo o tome da su anđeli trebali prihvatiti služenje čovjeku, koji je od njih po naravi niži. Tada je Lucifer, s ostalim anđelima koje je pridobio za svoju stvar (duhovnom komunikacijom koju ne možemo do kraja shvatiti) stupio u pobunu, koja se sažeto označava riječima «Non serviam» – «Neću služiti». Bit te pobune bila bi u neprihvaćanju Božjeg načela da što je netko uzvišeniji, to se više treba poniziti u služenju drugima – sam Bog je na nenadmašiv način ostvario to načelo u utjelovljenju i križu svoga Sina.

Što se tiče patnje svetih, ispravno primjećuješ da to ne odgovara stanju njihova blaženstva. Međutim, sveti ne pate izravno, nego su-pate s nama, suosjećaju u našim patnjama, koje pak imaju svoj izravni ili neizravni uzrok u grijehu. Tako se ostvaruje ono iz Poslanice Korinćanima: «Kad trpi jedan ud, trpe svi udovi» (1 Kor 12,26).

don Damir Stojić, Izvor: Studentski-pastoral.com/

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

17 − = 11