Po udioništvu u Kristovom Uskrsnuću ljudima se u potpunosti daruje božanski život

Sveti sakramenti su kao otvorena vrata preko kojih ulazimo u Kristovu Pashu. Kristova Pasha postaje naša Pasha. Opravdano se zapitati o posljedicama udioništva u pashalnom otajstvu. Ovdje ćemo se zaustaviti i dublje promisliti o vrhuncu tog otajstva – otajstvu uskrsnuća.

Kakve posljedice ono ima na naš život? Što Isus Krist čini za nas preko sakramentalne milosti? Odgovor je kratak, ali jezgrovit – daje nam udioništvo u božanskoj naravi. »Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.» (2 Pt 1,3-4).

»Čovjek je stvorenje komu je dana zapovijed da postane bog. Ova misao svetoga Bazilija oslikava bit i poslanje ljudske naravi koja se takvom u punini ostvaruje po Božjoj darovanosti u Isusu Kristu.» (Ante Crnčević) Čudesna razmjena, u kojoj Bog uzima naše (čovještvo), kako bi nama dao ono što je njegovo (božanstvo), započela je Kristovim utjelovljenjem. Vrhunac čudesne razmjene u kojoj nas Bog zaodijeva svojim božanstvom događa se u otajstvu uskrsnuća Isusa Krista. Po udioništvu u Kristovom uskrsnuću ljudima se u potpunosti daruje božanski život. Kršćanski Istok kroz teologiju i liturgiju uvijek je jako naglašavao tu temu. »Glavna tema pravoslavne teologije bilo je i ostaje Božje utjelovljenje i pobožanstvenjenje čovjeka.» (Ernest Benz) Pobožanstvenjenje čovjeka njegovo je spasenje.

Što konkretno znači pobožanstvenjenje, odnosno udioništvo u Božjoj naravi? Prije svega znači udioništvo u najintimnijem unutarnjem životu samoga Boga – udioništvu u božanskoj ljubavi. Imati udioništvo u Njegovoj naravi znači postajati ono što je On – Ljubav. Isusova zapovijed: »Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio, tako i vi ljubite jedni druge!» (Iv 13,34 ) moguća je jer On nam daje tu sposobnost po milosti svoga uskrsnuća. Krist je uskrsnuo kako bi nas preobrazio u Ljubav. Ta preobrazba darovana po milosti uskrsnuća nikada neće prestati.

Bog je otajstvo neizmjerno, neshvatljivo i neobuhvatljivo i stoga čovjek ni u vječnosti neće moći reći da je spoznao Boga. Boga je nemoguće spoznati, Njega je moguće jedino upoznavati. Tko kaže da ga je spoznao, tvrdi da ga je obuhvatio. Obuhvatiti neobuhvatljivog i spoznati nespoznatljivog uzaludan je pokušaj. Bog je uvijek drugačiji. Drugim riječima, Kristovo je uskrsnuće događaj koji se proteže na sva vremena, ali to je i događaj koji zahvaća vječnost. Naše preobražavanje u Ljubav nikada neće prestati, odnosno milost Kristova uskrsnuća kroz svu vječnost trajno će nas i beskrajno preobražavati u Boga. Već sada postajemo sposobni ljubiti na božanski način, a ta sposobnost po kojoj postajemo sve sličniji Bogu i u vječnosti će se beskonačno nastaviti razvijati. Čovjek je biće koje nikada neće prestati rasti u ljubavi.

fra Augustin Čordaš, Izvor: www.fra3.net

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

93 − 91 =