Prava ljubav je različita i domišljata i poštuje različitost drugoga!
U današnjem evanđelju opisuje se spor oko izbora imena novorođenog Ivana Krstitelja:
„Osmog dana dođoše obrezati dijete i htjedoše mu dati ime po ocu njegovu, Zahariji. Ali njegova majka reče: ‘Ne, zvat će se Ivan.’ Rekoše joj: ‘U tvojoj rodbini nema nikoga tko se zove tim imenom.’ Zato davahu znakove ocu da saznaju kako želi da ga nazovu.“
Ova rasprava seoskih tuđeposala koji su do neki dan osuđivali Zahariju i Elizabetu i proglašavali ih prokletima zbog neplodnosti skriva temeljni problem u svakoj obitelji, a usuđujem se reći i u svakoj ljubavnoj vezi. Svi se osjećaju pozvani da imaju nešto dodati.
Svi želimo da drugi budu ono što mi očekujemo. Davanje imena također znači poštivanje kao neke tradicije, davanje obilježja, značenja, oznake, poveznice s precima.
No prava ljubav je različita i domišljata. Poštuje različitost drugoga i dopušta da se pojavi njegova jedinstvenost. Dobar roditelj ne može opteretiti svoju djecu svojim snovima, već pred njima stoji spremnost čak i odreći ih se kako bi se vlastiti snovi njegove djece mogli ostvariti.
Obrana imena ” Ivan” je obrana raznolikosti ovog djeteta koje ima puno pravo biti ono što jest u potpunosti po Božjoj zamisli. Zato se čak i njegov otac, Zaharija, udružuje sa željama i svjedočanstvom svoje supruge u poslušnosti anđelu.
„Zatraži pločicu za pisanje i napisa: ‘Ivan mu je ime.’ Svi se začude. Odmah mu se otvoriše usta i jezik te poče govoriti hvaleći Boga.“
Taj otac koji nije vjerovao u rođenje tog neočekivanog sina također je proživio devet mjeseci promjene. Temeljne životne preobrazbe. Prekrasno je pomisliti da nas određene stvari u životu mijenjaju, i to nije loša stvar, već izuzetno lijepa spasonosna stvar.
don Damir Bistrić
Croatian 