Predblagdanska božićna potrošačka ludnica i manija kupovanja

Božiću prijeti opasnost da izgubi svoj duhovni smisao.

U predblagdansko božićnom vremenu kao iz neke epruvete iskače nam „homo economicus“ u najgorem smislu te riječi.  Budi se sam i bude ga reklame i pojmovi: potrošačka groznica, potrošačka košarica, potrošnja, potrošačka (ne)kultura, potrošačko ludilo i manija kupovanja. Čovjek 21. stoljeća tako postaje ovisnik o kupovanju. Ne zanima ga duhovni smisao života. Reklame i mediji pozivaju ga na advent u Zagrebu, advent u Beču, u Grazu, i ne znam kamo sve, u koja urbana središta – na trgove, štandove i zabavu. Kako da „homo economicus“ odoli svim tim ponudama? Pokušava se jedno vrijeme boriti, a onda ipak posustaje. Odlazi u kupovinu, uzima novac, sve raspoložive kartice, i odlazi.

Predbožićno vrijeme, vrijeme adventa svake je godine puno božićnih duhovnih plodova, radosti, ali i mogućnosti stvaranja ovisnosti o potrošnji. Gore navedeni pojmovi vabe čovjeka, dijete, mlade, da krenu u kupovinu. Američki sociolozi i psihoanalitičari odmah poslije Drugoga svjetskog rata došli su do zaključka da „nezdravo“ kupovanje zahvaća korak po korak sve slojeve društva, da kupovanje nije limitirano platežnim mogućnostima zato što „homo economicus“ ima bankovne kartice, mogućnost uzimanja kredita, čak posudbe novca. Svojevremeno je „Pilarov barometar“ pokazao da čak 42,4% Hrvata preferira kupovinu i zabavu. Otkriveno je da među Hrvatima postoji 80.000 ovisnika o maniji kupovanja. Grčki pojam „oinomai“ označava oinomaniju ili maniju kupovanja.

Vještim reklamama i konzumerističkim ponudama komercijalne televizije, radio i tiskovine stvaraju nove generacije ovisnika o maniji kupovanja. Kako? Vrlo jednostavno – ulaze pod kožu i u emocije ljudi, koji ne mogu zamisliti Božić bez velike potrošnje i često kupovanja nepotrebnih, suvišnih artikala. Čovjek je vezan uz reklame, uz ono što je trenutni trend, bez imalo ili s vrlo malo životne mudrosti. A „sapientia“ ili mudrost znači umjeti s vjersko-duhovnom raspoloživom energijom gledati na sve pod prizmom posljednjih stvari, vječnoga života. Mudrost se stječe i razvija čovjekovim naporima, meditacijom, molitvom, stvaranjem molitvenog jedinstva s Bogom. Kod starih Grka mudrost je bila prijateljica filozofije i ideal mudraca. Stoici su mudrost vidjeli u životu usklađenu s kozmičkim zakonom. Ne bi li „homo economicus“ 21. stoljeća u Hrvatskoj isto tako trebao nastojati uskladiti konzumerističko društvo u kojemu živimo s božanskim zakonima? Hrvatska je vrlo brzo poslije osamostaljenja postala velika oaza za velike korporacije, korporacije koje imaju veliku dobit, dok radnike plaćaju mizerno, a njihov prekovremeni rad ili uopće ne plaćaju ili ga plaćaju vrlo malo. Mnogima od tih kompanija radnici su kao robovi, bez potpunog mirovinskog osiguranja. Najvažnija im je dobit, a „homo economicus“ tada je na tronu kao veliki dobitnik. Hoće li ipak netko u ovo predblagdansko-božićno vrijeme progovoriti o „mudroj potrošnji“, o duhovno-antropološkim vrijednostima čovjeka tijekom adventa i tijekom božićnih blagdana? Ako nam obitelji nedjeljom i blagdanima provode slobodno vrijeme u šoping centrima, nije li to zabrinjavajuće? Nije li zabrinjavajuće da se često nastoji kupiti samo „markirana“ roba po svaku cijenu, makar se otišlo u velik minus na kartici? Istina je da postoji židovska uzrečica: „Nisam toliko bogat da kupujem jeftine stvari“. Ali je isto tako istina da se radost kupovanja znade često pretvoriti u osobno opterećenje, depresiju: „Ah, sada sam u minusu, možda nisam trebao ništa kupovati“.

U Hrvatskoj neki u medijima vole isticati da smo sekularno društvo, društvo odvojeno od Crkve, pa tako i sveg nauka Crkve. I neka je tako. Ali znajmo da je to sekularno društvo, društvo bez duhovnosti, omogućilo da se u Hrvatskoj stvori poremećen, bolestan „kompulzivni šoping“, kako ga zovu psihijatri. O tome hrvatski psihijatri pišu i govore već dvadeset godina! Poremećeno kupovanje, manija kupovanja zahvaća i žene i muškarce. Žene tako u predblagdanskom vremenu kupuju masovno odjeću, šminku, torbice, često ne gledaju da zbog toga odlaze u minus. I muškarci imaju svoje kupovne preokupacije. Nekontrolirana, poremećena manija kupovanja truje hrvatski duhovni prostor. U velikim centrima znao sam opaziti da dijete kaže majci: „Mama, to ne trebamo kupiti, imamo to“. A mama kaže: „Uzmi, neka se nađe“. To jest, kupi, iako imamo već zalihu kod kuće. Potrošačko predblagdansko ludilo često nije na realnim nogama, nogama platežne moći pojedinca i obitelji. Neki kažu kako se kod kupovine diže hormon sreće serotonin. Ali iza toga buđenja serotoninske sreće, često se pojavi grižnja savjesti. „Imam toliko odjevnih predmeta da ne znam kamo s njima, a opet sam kupio“.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

21 − 20 =