Predbožićno vrijeme i običaji

Hrvatska riječ Božić je umanjenica riječi Bog. Ona je u hrvatskom narodu oznaka za blagdan, dan koji označava Isusovo rođenje.

U njemačkom jeziku koristi se riječ „Weihnacht“, a prijevod te riječi je: blagoslovljena, sveta, štovana noć. U anglosaskim jezicima se koristi riječ „ Christmas“ – Kristova misa. Neki etimolozi za tu riječ kažu da dolazi kao posuđenica od egipatske složenice Khristos-Mas (Kristovo rođenje). Rođenje Isusovo se počelo slaviti tek u četvrtom stoljeću poslije Isusa Krista, svake godine 25. prosinca.  U vremenima progona kršćana blagdan Kristova rođenja se nije slavio. I dan danas u liturgijskom rangiranja blagdana Uskrs zauzima prvo mjesto, a na drugom mjestu je slavlje Božića. Kršćanstvo se na neki način natjecalo sa slavljima poganskih blagdana i nastojalo ih je potisnuti. Svake godine 25. prosinca slavio se poganski rimski kult „ Nepobijeđenost Sunca“ ( Sol invictus).

U našoj zapadnoj liturgiji, a vezano uz Božić karakteristično je služenje triju misa. Prva se slavi na Badnjak u ponoć, a druge dvije na sam Božić (jutarnja i poldanja). Na Badnjoj misi se pjevaju lijepe, hrvatske božićne pjesme. Te božićne pjesme se pjevaju sve do Bogojavljenja kada završava liturgijski, kalendarski božićno vrijeme. Hrvatski Božić, predbožićno vrijeme, i božićno liturgijsko vrijeme  u krajevima Lijepe naše se različito slavi. Svaka pokrajina naše domovine ima običaje koje njeguje, ali i običaje koji odumiru, a neki su već nestali. Pripovijest o Isusovom rođenju donose samo dva evanđelja od četiri Evanđelja: Matejevo i Lukino evanđelje. Nekada je Božić bio početak Nove godine. Gotovo u svim krajevima naše domovine, ostao je običaj da se na Božić okuplja cijela obitelj i da bude u nekoj vrsti „ izolacije“ od drugih obitelji. Na Božić se ne odlazi u posjete drugim obiteljima. Taj dan je cijeli posvećen samo novorođenom Spasitelju i vlastitoj obitelji.

Božićne običaje možemo podijeliti u tri grupe: predbožićni, božićni običaji i običaji poslije Božića do Bogojavljenja ili Sv. Tri Kralja. Osnovne karakteristike svih božićnih, hrvatskih običaja su prizivanje mira i dobre volje, srdačnosti, gostoljubivosti, te pomirbe među ljudima.

Božićni običaji prije Božića

Djetinjci, materice i očići:

Ovi običaji postoje u dalmatinskoj Zagori, Sinjskoj krajini, kod Bunjevaca u Bačkoj i Hrvata u BiH. Oni se događaju i tri tjedna prije Božića. Na djetinjce stariji ljudi traže da im djeca darivaju voće kao otkupninu. Na materice se traži otkupnina od žena, a na očiće od muškaraca. Otkupninu čine slatkiši, orasi, lješnjaci i drugo suho voće. Koliko je živ još taj običaj i gdje je još popularan osim u južnoj Dalmaciji i Hercegovini teško je znati.

Dan sv. Tome Apostola – 21. prosinac

Već na dan svetog Tome Apostola u nekim se krajevima Hrvatske vrše velike pripreme za Božić. Na Jadranu, to jest u priobalju peku se okrugli kruhovi i mijese kruhovi drugih oblika. A u panonskoj Hrvatskoj se peku dva kruha: jedan za Badnjak, a drugi za Božić. Na okrugli kruh se urezuju križevi i modelirani likovi. Na dan svetog Tome Apostola prala se posteljina i krevetnina, čistila i mela kuća, a muškarci su pripremali dovoljno drva za ogrjev.

Badnjak

Na Badnjak se gotovo u svim krajevima Hrvatske jede posna hrana. Taj dan je poznat kao uobičajen dan posta i nemrsa, a to znači da se ne jede meso, nego neka lagana hrana. Obično se blaguje riba na razne načine pripremljena, brodet s palentom, grah. A od kolača, kako gdje: fritule, gibanice, fanjci i badnji kruh zvan badnjača. Na Badnjak su žene znale već napraviti božićni objed. Muškarci su se posvećivali hranjenju stoke da ona bude spokojna za vrijeme blagdana.  Badnjak je bio vrijeme za pečenje okruglog kruha – kolača koji je na sredini imao rupu i bio ukrašen raznim ukrasima. U Dalmaciji su ponegdje ispekli više takvi božičnjaka, stavili ih jedan na drugi, a u sredinu su stavili granu masline, svijeću ili bršljan. Taj kruh je ostao na stolu sve do sveta Tri Kralja. U Slavoniji su nekada pekli lepinjice i davali ih jesti domaćim životinjama. Mijesile su se i pekle lepinjice, te pila rakija sa medom, medovača da ne boli grlo. U nekim se krajevima naše domovine na stol stavljala posuda sa žitaricama, jabukama, a u sredinu svijeća. To se i danas čini u selima na obroncima Bilogore i u Podravini. Neki uz to stavljaju i blagoslovljenu vodu. Nažalost ima običaja koji su odumrli zbog nestajanja sela ili migracije ljudi. Poznato je da je na Velebitu, u Crnom Dabru, bio običaj da su se na Badnjak okupljali ljudi tog sela i susjednih sela. Jeli su bakalar i salatu od graha, pili vino s otoka Paga te pucali iz pušaka i kubura. Nažalost u tom selu više nitko ne živi od 1976. godine.

Nekada je postojao vrlo stari običaj još iz vremena dok na selu nije bilo električne energije, da se na Badnjak, dan prije Božića u dnevnu sobu gdje je bilo u središtu ognjište unosilo tri panja koja su simbolizirala Presveto Trojstvo. Na tim su se panjevima palile svijeće i vjerovalo se da će njihova vatra donijeti mir i dobro ukućanima. Badnjakom se nazivao i samo jedan panj ili pak velika zelena grana koju je otac obitelji unosio u kuću. Unošenje slame u kuću simbolizira Isusovo rođenje u štali na slami. Taj je običaj još uvijek prisutan u seoskim domaćinstvima Podravine. Na toj slami su znala, i još uvijek znaju prespavati mala djeca. Običaj je još aktualan u selima blizu Pitomače, u Podravini. Slamu otac obitelji, najstariji član obitelji u kuću unosi u plahti. A u Petrinji i njenoj okolici slama se unosi u košari. Slama se postavlja ispod stola. Na toj se slami znalo na Badnjak dugo sjediti i pričati. A posebna draž je bila maloj djeci na nagovor starijih članova obitelji prespavati na toj slami, što je simboliziralo malog Isusa. Na Pelješcu je običaj da se „badnjak“ okiti ružmarinom, maslinom i lovorom te prelije vinom i pšenicom.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

57 − 54 =