Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica

Sakralna umjetnost, posebice slikarstvo u crkvenoj umjetnosti, današnji dan oslikava kako Bogorodica na hramski žrtvenik stavlja Dijete (koje stoji ili leži), a starac Šimun ga prihvaća ili pak vraća dijete Bogorodici, koja ga prima klečeći. Josip ili jedna žena iz pratnje nosi par grlica.

Na nekim slikama u prizoru prikazanja u Hramu drže upaljene svijeće Bogorodica, Josip ili žene pratiteljice. Na današnji dan slavi se blagdan Očišćenja Bogorodice nakon poroda. S današnjim je danom u dubokoj vezi i tradiciji Crkve blagoslov svijeća koje vjernici donose na misno slavlje. Obred Očišćenja nakon poroda bio je propisan po Mojsijevu zakonu na 40. dan poslije poroda. Taj je događaj u jeruzalemskom hramu vrlo lijepo opisao sveti Luka Evanđelist: „Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu, i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi pomazanika Gospodnjega. Ponukan Duhom, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: ‘Sad otpuštaš slugu svojega, gospodaru, po riječi svojoj, u miru. Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda. Svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.‘“ Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: „Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i na znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca“. Na današnji dan, 2. Veljače, tradicionalno vjernici u crkvu donose svijeće koje se pale i blagoslivljaju u znak velikog Šimunova proroštva. To proroštvo kazuje da je Isus svjetlo na prosvjetljenje svih naroda i da će biti mučen, jer starac Šimun spominje kako će mač boli probosti Bogorodičino srce.

Zašto se blagoslivlja svijeće

Svijeće se blagoslivlja zato što je Svijećnica blagdan koji jasno poručuje već preko malog Djeteta Isusa da će on biti po svome životu program – Put, Istina i Život. Dakle, svjetlo svakom čovjeku – kako živjeti, kako se odnositi prema nebeskom Ocu, kako moliti, kako postići vječni život. Blagoslovljene svijeće vjernici nose kući i čuvaju ih tijekom liturgijske godine. Tako blagoslovljenu svijeću čuvalo se u obiteljskom domu. Ona je znala poslužiti za umiruće. Kada je umirao član obitelji u svojoj kući, tada su mu njegovi najbliži stavili svijeću u njegove umiruće ruke, zapalili je i molili. Blaženi kardinal Alojzije Stepinac tako je umro u Krašiću, u zatočeništvu, u župnoj kući. U ruci je držao zapaljenu svijeću, koja je bila na Svijećnicu blagoslovljena, i s njom je u molitvi preminuo 10. veljače 1960. Dan njegove smrti jest dan rođenje za Nebo. Zato se na dan njegove smrti slavi kalendarski spomendan svake godine 10. veljače. Taj običaj umiranja sa zapaljenom svijećom blagoslovljenom na Svijećnicu pomalo odumire. A razlog tome jest činjenica da velik postotak Hrvata u naše vrijeme umire u domovima za stare i nemoćne ili u bolnicama. Svakako, taj je lijepi običaj umiranja u vlastitoj kući bio bolan i potresan, ali i upečatljiv po vjeri i molitvi umirućega, koji se uz potporu i molitvu ukućana opraštao od obitelji i zemaljskog života.

Svijeća koju ćemo blagosloviti i držati u ruci, u crkvi na Svijećnicu, neka nam bude spomen, da u svim osobnim tminama i mukama imamo Isusa koji prosvjetljuje tamu grijeha, našu savjest i dušu, a tako i sve narode koji vjeruju u njega. Jer Kristove raspete i raširene ruke grle sve narode, čitav univerzum. On nije Bog mrtvih nego bog živih. Bog po kojemu smo spašeni i čijom smo krvlju, mukom, smrću i slavnim uskrsnućem otkupljeni.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

14 − 13 =