Pronašla sam biološku majku, iako me ne želi, ja je volim

A.L. (17) iz Sarajeva, učenica srednje škole  nakon 17 godina saznala je da je biološka majka, kojoj ova djevojka, ne želi otkriti ime i prezime, živi na sat vremena udaljenosti od nje, što je za nju predstavilo samo još jedan veliki šok, u nizu nesretnih događaja koje preživjela.

Iznenadni odlazak 

– Gubitkom majke koja  me odgojila 2011. godine, a koja  je preminula zbog nemilosrdne bolesti karcinoma, sama stajem na noge i preko noći sazrijevam, kao četranestogodišnjakinja . Iako imam oca, ostajem sama pod nebom, gdje mi podršku pružaju samo dva najbolja prijatelja i šira porodica.  U godinama kada mi je majka bila najpotrebnija, ulazim u ovaj pokvareni i nemilosrdni svijet, a moje majke nema, da me savjetuje i  vodi kroz život, te da me zagrli pred spavanje i kao i uvijek, kada mi je bilo najteže  kaže „sve će biti  u redu“. Svog oca mnogo volim i poštujem i mislim da ne može da mi nadomjesti, sve ono što sam izgubila  i što je otišlo od mene sa smrću moje majke. Njen iznenadni odlazak sa ovog svijeta, je odnio i dio mene, kao djeteta koje još nije bilo sazrelo. Prolazila sam kroz razne nedaće u kojima mi su mi moja  najveća podrška bili  moja najbolja prijateljica i moja najveća ljubav, priča nam kroz suze A.L.

Oči u oči 

Nakon svih ovih godina sasvim slučajno saznala je za identitet svoje biološke majke.

– Ona me je kao bebu od mjesec dana ostavila u Domu. Iako je to bio veliki šok za mene, potražila sam je, ali ona nije smogla snage da mi pogleda u oči i negirala je da sam njena. Ovim putem samo želim da kažem, da nije lako  pod ovim nebom živjeti i razmišljati zašto baš meni takva sudbina?  Ipak, shvatila sam da je Bog iznad svega, i da kao što kaže Balašević u pjesmi, “neko to odozgo vidi sve, sve vide oči sudbine“. Iskreno se nadam da će moja biloška majka jednog dana smoći snage i hrabrosti da se gledamo oči u oči, i uprkos svemu zagrlimo, jer krv nije voda. Isto tako želim reći da moja preminula majka i dalje živi u meni i samnom, na svakom koraku i svakom mjestu, kao zvijezda vodilja i anđeo koji me čuva, kaže A.L. i nastavlja:

– Nadam se da će moja ispovjest biti primjer mnogim mladim djevojkama koje su u dilemi , da li da abortiraju, ostave dijete ili „poklone“ nekome, biti povod za razmišljanje o njihovim postupcima, te da ću ja svojim primjerom biti uzor onima koji u ovim teškim vremenima misle da je baš njima najteže, da i od težeg ima još teže.

Volim cijeli svijet, pa i svoju biološklu majku, a kroz život ću i dalje hrabro i ponosno ići stopama žene koja me odgojila, i koja iako je preminula, živi i živjet će dok je mene.

Izvor: http://mladi.hbk.hr

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

4 + 5 =