Put došašća daje nam svakog dana da stanemo pored jedne rane koju nosimo u sebi kako bismo je izliječili!

Kad vjernik otpočne se posvećivati molitvi i predanju Bogu u stanju je jako brzo posustati predati se i odustati. Svatko bi odmah i sad htio vidjeti rezultate i plodove.

Rad na sebi je proces. Dugotrajni proces. Kad se započne susretati sa Bogom tada izviru sve rane sve što je do sada bilo potiskivano. To su bolni trenutci u kojima se sve što nije zaliječeno Božjom ljubavlju samo se još više produbljuje. Put došašća kojim smo krenuli daje nam svakog dana da stanemo pored jedne duševne boli, rane, porezotine koji nosimo u sebi kako bi je izliječili. Predali je Bogu da je svojom svemoćnom snagom vrati u stanje zdravlja. I tek poslije zalječenja može se dogoditi preokret. Svaka bol svako negativno iskustvo ponovno nas vraća unatrag i postaje kočnica za napredak i za plodni duhovni život mira. Možemo privremeno na rane zaboraviti. Možemo ih potisnuti ili negirati ali kad se ne nadamo tako brzi isplivaju na površinu. Jedan susret s onima koji su nas ranili, povrijedili može nas odvesti u najtamnije dijelove naših osobnosti. Sve je to znak kako se nije dogodilo čudo ozdravljenja.

Svaki dan darovan od Boga je dar milosti koji je ljekovit. I mi danas s evanđeoskim mnoštvom slijedimo Krista. Slušamo ga. Milina koja iz njega izlazi daje nam spoznati da je on Bog koji donosi sigurnost u naš život. Sigurnost se može jedino dogoditi tek kad svaki od nas preda svoj život Bogu u ruke da nas on oblikuje po sebi. Ne po našim željama jer sve što želimo uvijek nam se obije od glavu i od život.

Danas stojimo pred svojim Bogom sa svim svojim životima potpuno ogoljenih rana jer pred Bogom se ništa ne može sakriti. Bogu ne trebaju ni naša prešućivanja, ni naša negiranja, ni pregršt riječi, ni naša opravdanja. Pred Bogom nema obrambenih mehanizama. Pred njim postoji samo naše ponizno skrovito u tihom jecaju pomozi mi. Ne mogu dalje. Trebam te. On nas nikada neće otpraviti izmrcvarene da ne klonimo putem života. On je onaj koji toliko ljubi svakog od nas. „I suzu će sa svakog lica Gospodin Bog otrti.“ Put susreta s Kristom je uvijek plodonosan. Zato su nam bitni susreti s njim u euharistiji. Bez euharistije nema susreta. U euharistiji se odvija sve. Ona je susret sa Božjom riječju, Božjom prisutnošću i Božjom gozbom preobraženje u novo čovještvo. Ona je mjesto susreta s Bogom ozdraviteljem. Ona je mjesto velikih ozdravljenja, mjesto čuda. „Žao mi je naroda jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti. Otpraviti ih gladne neću da ne klonu putem.“ Obećanje nam je dano a na nama je da sjednemo za njegov stol utjehe i lijeka.

Iskoristimo ovo vrijeme da euharistija postane plodno tlo našeg rasta i naše radosti. Ne dopustimo da nas bilo što paralizira i udalji od onoga koji je život. Ojačajte sebe Kristom. Ne osvrćite se na one koji vas progone, ponižavaju. Ignorirajte provokacije. Ne dajte se isprovocirati. Budite u Bogu snažni i jaki. Ne boj se dati Bogu danas svoje rane. Dopusti da ih Bog liječi. Polagano. Danas neka započne taj proces koji onda ozdravlja svakog od nas. Dopusti da te Bog euharistijski zagrli i svojom prisutnošću u tebi obnavlja. „Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva!“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

9 + 1 =