Raširi krila – spreman si za let!

„Dok se na tamnom nebu naziru prve zrake sunca, nagovještajući dolazak novog doba, mladi orao priprema se za svoj prvi let. Uzbuđen je i pun strepnje, stoga upita starog, bjeloglavog, mudrog orla:

– Reci mi, do kuda mogu stići? – Do kuda ti dopire pogled? – uzvrati mu mudri starac. – Reci mi, koliko visoko mogu letjeti? – upita mladi. – Koliko široko možeš rastvoriti svoja krila? – uzvrati opet starac. – Koliko ću vremena biti u stanju letjeti? – nastavi mladi. – Koliko je daleko horizont? – Upita ga, smiješeći se mladi. – O kojim prostranstvima mogu maštati? – prošapta mladi. – O kojim prostranstvima si u stanju maštati? – odgovara starac. – Što sve mogu postići? – promrmlja mladi. – U što sve možeš vjerovati? – glasio je odgovor. Mladi orao postade ljut, te razočarano upita: – Zašto mi ne odgovoriš na pitanja? Vjeruj mi, pokušao sam ti odgovoriti najbolje što umijem – glasio je odgovor. – Ali ti si najmudriji bjeloglavi orao. Ti trebaš znati sve. Ako mi ti ne možeš odgovoriti, tko bi drugi mogao? – TI! – uzvrati stari orao. – Nitko drugi ne može ti reći kako ćeš letjeti ili koje ćeš snove sanjati. Odgovor je za svakog orla drugačiji. Samo TI znaš koliko ćeš daleko stići. Nitko drugi na svijetu ne poznaje mogućnosti skrivene u tebi ili ono što ti srce skriva. Samo TI možeš dati odgovore na ta pitanja. Jedina stvar koja te može ograničavati je tvoja mašta. – Što da učinim? – upita na kraju mladi orao. Na to mu stari mudri orao odgovori: – Zagledaj se u horizont, rastvori krila i LETI!“

Svatko od nas vjernika je u životu pun uzbuđenja i strepnji. Strepnje i uzbuđenja su pratilja našeg životnog puta. Tako od malih nogu strepimo kako ćemo završiti osnovnu školu, kako se i u koju srednju školu upisati? Kada završimo srednju školu osjećamo se velikim pobjednicima, te nas opusti maturalna „Norijada“. Nakon „Norijade“ vrlo brzo se razbistrimo jer nastupaju nova pitanja u nama poput mladog orla upućena starom orlu koji je pun životnih iskustava. Roditelji tada strepe, kažu sami sebi: „Hoće li moja kćer, ili sin završiti fakultet?“ Strepe, mole se Bogu, žele da ostvarimo svoj cilj, diplomu fakulteta. Nakon diplome tek počinju pravi problemi: gdje se zaposliti, gdje to stećeno znanje pretvoriti, pretočiti u praksu i započeti „životni, radni let.“

Jedno je sigurno da u životu treba imati strpljenja i smisao za nošenje raznih križeva, patnji koje nas prate na životnom putu. Patnji se ne može izbjeći! Bila ona po našem sudu s razlogom ili bez razloga. U „životnom letu“ se mora računati na Isusovu misao: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Mk. 8, 34. Stari orao kaže mladom orlu da može letjeti toliko, koliko može raširiti svoja krila. Prava istina! U kršćanskom životu ne smijemo biti ispunjeni malodušjem u odnosu na život. Malodušja se treba rješavati. Isus je apostolima znao reći: „ Ne budite malodušni… ne budite malovjerni…“ Za postizanje bilo kojeg cilja u životu potrebna je snažna vjera u sebe, vjera u one koji nas prate, vjera u Boga koji je stalno uz nas. U sve što čvrsto vjeruješ to možeš postići. Tako je glasio odgovor starog orla mlađem, neiskusnom orlu na prvom letu. Katolik je osoba koja „ne baca koplje u trnje“, ne odustaje od plana postizanja dobra u svom vlastitom životu, životu uže i šire obitelji. Odustati znači „prestati letjeti, a stvoreni smo za let.“

Kako su naši roditelji bili uporni, ustrajni, strpljivi, radovali se našim uspjesima vezanim uz školovanje, i kasnije uz prve samostalne korake kada smo postajali zreli ljudi? Iz poučne priče o iskusnom starom orlu, i neiskusnom mladom orlu je vrlo jasno da stari orao ne daje, jer ne može dati sve odgovore na mnoga pitanja mlađem orlu. Zašto? Zato što se svi odgovori nalaze u njegovoj nutrini. Tako je i sa čovjekom! Svi odgovori su u nama. Mi odgovore na sva životna pitanja moramo pronaći u sebi, u svojoj duši i savijesti. Kako ćemo „letjeti kroz život“ i kako ćemo i koliko „otvoriti životna krila“ ovisi o nama. U molitvi, čitanju svetog Pisma dobivamo odgovore. Odgovori dolaze uz tijek našeg životnog puta. Ono što je vrlo važno znati je činjenica da se ne treba previše obazirati na druge ljude i sa njima se uspoređivati, „kako lete i kako su raširili svoja životna krila.“

Mi smo Božji originali! Svatko od nas je originalna osoba, nema niti jedna osoba na svijetu koja je u potpunosti slična nama. Postanimo u korizmi toga svjesni! Bog nas je stvorio na svoju sliku, dao nam je svoje talente. Nemojmo ih zakopati, ali nemojmo ih koristiti sebično samo za sebe. Čovjeka od nečovjeka prepoznajemo po tome kako koristi talente i darove Duha Svetoga. Da bismo sretno i uspješno prolazili kroz život najviše ovisi o nama samima i mom odnosu prema Bogu. Isto tako o svakom od nas ovisi jer smo Božji originali da li ćemo baštiniti život vječni. „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim? a on mu reče: „ U Zakonu što piše? Kako čitaš? Odgovori mu ovaj: „Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!“ Reče mu na to Isus: „Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.“ Lk. 25 – 28. A ja nadodajem: „Raširi krila, stvoren si za let.“

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 59 = 63