Samo Bog može donijeti novu svježinu koja pomlađuje duh života!

Iz nedjelje u nedjelju čitamo kako je rasla zajednica vjernika koji su se utvrđivali u ljubavi Božjoj i milosti. Svjedočanstvo riječi i snaga uskrsa nije nikoga ostavljala ravnodušne.

Svi su znali kako je snaga u onom što se navješta nadnaravna. Nije bilo nikakve sumnje da se ne radi o svetom. Zato su i svi oni koji su navještali Božju riječ ponajprije bili promatrani kao oni koji kao da kradu ustaljeni mir vjerske ravnodušnosti. Svaki navještaj je plijenio pozornost. Sve što se govorilo o Isusu Kristu zadobivalo je pravi smisao zato su apostoli i oni koji su započeli propovijedati Krista uskrslog bili na meti svih tradicionalnih bezdušnih skupina. Teško se odreći svoga krivovjerja. Teško se zauzimati za ispravnost i pročišćenje. Danas bi apostoli u svjetini koja promovira poganstvo bili kontroverzni. Postali bi predmet ismjehivanja i poruge.

Današnji poganski svijet koji ustrajno gradi svoja nova svetišta samoprozvanih božanstava ostavlja prazninu. Njeguju intenzivno kultove svojih ličnosti i besprijekorno traže besprigovorno obožavanje i poslušnost. Takva atmosfera koja je ustaljena u svijetu u kojem živimo sve više pokazuje kako dotičemo civilizacijsko dno. Sve više vlada neraspoloženje. Nezasićena zlovolja sve para oko sebe. Sve se svelo na površinsku prozivku iza koje stoji duboka mržnja i netrpeljivost. Kao i u apostolska vremena tako i u ova vremena onom koji želi biti Kristov sljedbenik nije ni najmanje lako. Vjernikov život je na vjetrometini i udaru od isprocesuirane naprednjačko nazadničke strukture kojoj je zadatak destrukcija.

Puno puta se pitamo što se to oko nas događa. Iako je odgovornost onih koji kreiraju društveni život velika još više za stanje ovako potištene i beznadne situacije odgovoran je svaki onaj koji unosi nezadovoljstvo i nemir, represiju misli i beznađe. Cilj je tim skupinama svakome tko vjeruje uništiti i najmanju nadu koja nosi perspektivu za život. Doista je neophodno načiniti novi iskorak koji će biti pobuna protiv diktature zla koja vlada. To zlo nas odvlači od naše harmonije i unosi nas u svijet općeg isfrustriranog nezadovoljstva. Kad se uvuče to zlo koje čovjeka iz dana u dan programatski uništava onda nastupa mogućnost olake manipulacije. Svi nam postaju krivi za našu situaciju. Nitko se ne promišlja da je veliki dio odgovornosti upravo na nama. Svi nude svoje proizvode nitko nas ne prisiljava prihvatiti ih. Sami odabiremo kako ćemo živjeti. Uspoređujemo se uvijek s nekim. Svijet u kojem živimo ima svoje  nove parole i izobličene postulate. Kad nisam mogao ja neka moje dijete ima, neka uživa. Stvaramo ozračje koje ni najmanje nikom ne donosi blagodat. Umanjuje se stalnost radnih navika. Umanjuje se važnost svih zanimanja. Sva djeca u školi nam moraju biti odlikaši, ako ne onda je to opće progonstvo učitelja no nikada se nisu roditelji zapitali jesu li dovoljno vremena radili učili sa svojom djecom. Sve je prepuno neostvarenih roditeljskih talenata koja bi se trebala ostvariti u njihovoj nezainteresiranoj djeci.

Imaginarni svijet koji živimo doista je onaj koji je stvorio prazninu i ne nudi ništa doli osamljenosti i kuknjave. Tako je to kad smo se udaljili od svog izvora u kojemu se nalazi pravi i istinski život. Da bi smo se zapravo osokolili i doveli preokret u naš vlastiti život valja se ponajprije udaljiti od zla koji programatski uništava. Izvor nezadovoljstva postaju opsesivne informacije koje ponekad pod krinkom informiranosti imaju potrebu stvaranja zbunjenosti. Pod krinkom lošeg humora ima se za cilj ponižavanje i obezvrijđivanje. To je ono što polagano hrani čovjeka i uništava svaki oblik kreativnosti i dobrohotnosti u nama.

Krist danas uzima sliku koja je za nas vjernike itekako poučna. Vrijeme proljeća, vrijeme je kad sve oživljava. No da bi doista novi život nastao valja se očistiti, prozračiti od svih izdanaka koja nas iscrpljuju. Sve ono što je nepotrebno u životu i što ne donosi ploda treba sasjeći. Da bi se moglo normalno živjeti čine se koraci koji jesu za neke radikalni ali su neophodni. Važno je naučiti se stavljati na distancu sve ono što je zlo u životu jer nas to unesrećuje. Od osoba koje vas iscrpljuju i stvaraju zlovolju u vama do opterećenosti manijom posjedovanja. Krist nas poziva na radikalnost promjene mentaliteta zla. Svaki vjernik ima za svoje poslanje unositi novu nadu i ljubav. Previše smo se zasitili bezbožnosti koja vlada. Smo Bog može život posvetiti. Samo Bog može donijeti novu svježinu koja onda pomlađuje duh života. Stoga se ostavimo bezbožnog života koji je i nesvjesno započeo u nama. Kako kaže sveti Ivan u poslanici: „Ne ljubimo riječju i jezikom već djelom i istinom.“ Stav vjernika danas mora biti jasan. Jedino kome treba biti poslušan je Bog. Neka ovaj tjedan bude dobra priprema za velika djela. Bog koji je izvor svakog blagoslova i mira neka u nama proizvodi dobro koje posvećuje i obnavlja lice zemlje i neka u nama započne život blagoslova i ljubavi.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

93 − 85 =