Samo jezikom svjedočanstva vjere možemo probuditi u ljudima zaspale čežnje i nade!

„Otada je Isus počeo propovijedati:“Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ Nakon prošlonedjeljnog uputsva u kojem smo spoznali i uvjerili se tko je Krist te kako vjera mora biti proživljena iskustveno danas nam se daje poziv i poslanje.

Poziv kršćana i poslanje, navještanje Njega otkupitelja i spasitelja čovječanstva. Krist napušta Nazaret dolazi u Kafarnaum u Galileju pogansku. Nailazi na ribare i poziva ih da ga slijede. Zašto baš ribare? Pa svima nam je jasno su to neuki ljudi, no ljudi velike prirodne inteligencije koji se oslanjaju na svakodnevne izazove prepune neizvjesnosti i prirodno znanje. Ribari traže ribe ondje gdje se one nalaze, na poštama koje život znače. Zbog razlike u izlovu oni ne idu uvijek istim putem, nego traže i nova mjesta za ulov ujedno čuvajući od izlova blago mora. Otkrivajući mogućnost za nastavak života. Domišljatost ribara može se opisati kao osjećaj za dinamiku, za promijenjivost života, sumnjičavost prema uhodanim rutama, jer nikad ne znaju kakav će biti ulov. Tankoćutnost za nove pošte blagostanja ribljeg fonda i nove putove za kvalitetnijim ulovom. To je taj današnji Kristov pristup spoznanja evanđeoskog poslanja. Pristup prirodnoj inteligenciji prihvaćanja koja je vrijednija nad svim tehnološkim dostignućima. To je dragocjeni ulov za ribara Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana, prvo ulovljenih da postanu ribari ljudi.

Evanđeosko naslijeđe je usmjereno upravo na to, na našu poštu koja je smjernica da se osokolimo za život poslanih biti ribari ljudi. Po kraljevskom svećenstvu koji smo postali dionici krštenjem u Krista. Naše poslanje ribara današnjega vremena mora nas usmjeriti na brigu za dobro drugih, onih kojima smo darovani. Danas je situacija čudnovata, oni koji vjeruju za mnoge ne razmišljaju neuki su i marginalizirani. Takav stav  je proizašao iz podložnosti da ne budemo odbačeni od moćnika ovoga svijeta i egoizma naše privatne vjere te se izgubio duh radosti navještanja, a kršćanstvo se pretvorilo u isprazno neadekvatno svjedočastvo. Navještaj evanđelja staroj, ostarjeloj Europi potrebniji je nego ikad. Nekad krščanska, danas poganska potrebna je novog navještaja Božje riječi.

Kao i kod nas kako u jednom razgovoru reče sjedi ribar sa šentade gledajući u daljinu pomalo melankonično: „Malo ribanja, puno afitavanja a mladi po zabavu idu preko granice. Nekada pravo ribarsko misto ima i danas više brodica za ribanje nego onih bez ribarske opreme, no preuzeo je turizam. Danas naše misto izvozi samo lipi pogled, mir malega mista, ljetni odmor iz snova, sve ča furešti žele.“

Sluga Božji nadbiskup Fulton J. Sheen kaže: „Ljudi napuštaju danas kršćanstvo ne jer je prezahtjevno već jer je postalo prelagano.“ Nažalost danas nam nedostaje oduševljenje za Krista. Ako pogledamo stanje u današnjoj Crkvi i u kršćanskim zajednicama, vidimo da opisana ribarska mudrost o oduševljenju, otvorenosti, spremnosti na rizik, neizvijesnosti, traganjem za novim oblicima evangelizacije, nije uvijek vidljiva. Ono što danas trebamo jesu novi pristupi poruci evanđelja, koji su iščeznuli. A to je autentično evanđelje, življeno evanđelje, oduševljenje za Kristom tako da kršćanska vjera i duhovnost budu egzistencijalni, tako da svi vjernici svoje talente i sposobnosti ulože u izgrađivanje zajednice vjernika. Kako bismo doista postali pravi ribari ljudskih duša koje su se udaljile od evanđelja, da spoznamo kako uhodani putovi dušobrižništva ne uspijevaju ljude dohvatiti i pokrenuti na promjenu, i da trebamo tražiti nove putove, nova mjesta do ljudi našega vremena.

Ono što trebamo jest živa, brižna Crkva koja je kao cjelina prožeta inteligencijom ribara i koja je spremna odvažiti se na novi izvorni pogled na evanđelje. Živa crkva laika a ne samo svećenika, redovnika i redovnica jer lice Crkve lice je onih koji povjerovaše u Njega. Lice svetih obučenih u svakodnevni život koji su se osvjedočili o ljubavi Božjoj.  Lica ljudi ondje gdje oni jesu, gdje žive, rade i zabavljaju se; sa jasnim nedvosmislenim novim jezikom vjere svjedočanstva koji je kadar probuditi u ljudima zaspale čežnje i nade. Možda nam se čini teško u današnje vrijeme biti navjestitelj Radosne vijesti, da je sve to jedna velika i neostvariva želja, no odvažnost prvih učenika-ribara razbija sve stereotipe i zatvorenost te svakoga od nas poziva da budemo zauzeti ribari duša.

Kriste uzore i utočište naše neka se ispuni po nama svima poslanje koje si nam ostavio da pronosimo jedino sveto tvoje djelo ljubavi za spasenje svakoga čovjeka. Vodi nas na uzburkanim morima ovoga života kako bi smo ostali vjerni milostima tvoje neizmjerne radosti koju daješ svakom čovjeku. Ulij u nas Duha Svetoga, životvorca, koji neka nam ulije ljubav izgaranja za spas čovječanstva.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

40 + = 43