Samo obnovljenim duhom mogu se staviti dobri temelji za život!

Svaka nedjelja, svaki dan koji nam je darovan otvara nam se mogućnost rada na sebi i svojoj vjeri. Bez rada i ulaganja u sebe nema ništa. Tada postajemo suživci prepuni kriticizma uvijek tražeći krivce za situacije koje rješavamo sa svojih udobnih pozicija pred televizijom uz ljenčarenje i  neradeći ništa.

Kršćanstvo je zahtjevno. Ono nije kojekakva bajka prepuna nekih situacija koja nam kao služe za povremene potrebe, sprovode sakramente i tako to. Kršćanstvo je trajni rad i ulaganje u svoj život. U prvom današnjem čitanju pred nama je ispaćeni Izraelski narod. Izraelci se poslije babilonskog sužanjstva vraćaju u svoju zemlju. No usprkos slobodi ne snalaze se. Ropstvo je učinilo svoje. Narod je prihvatio htio ili ne običaje i sve ono što su morali kao robovi živjeti. Zaboravili su i zapustili Božju riječ. Ostali su prazni i odnarođeni. No Ezra i Nehemija poslanici Božji započinju novu katehezu u kojem poučavaju svoj narod pismima. Materijalna obnova hrama prije svega prati obnova duha. Samo obnovljenim duhom mogu se staviti dobri temelji za život. Nitko od nas ne može reći da i sam ne primjeti da se današnji naš život podvrgnuo novim ropstvima koji tako olako s nama udaraju na sve strane. Nažalost sve je to program nekih novih strujanja kojima olako se prepuštamo. Olako iznova postajemo robovi koji su zaboravili i zapustili svoj identitet. Nažalost  živimo ispražnjeni sadržaj koji nam se polasira kao model života. Preko svega olako prelazimo i gubimo stvarnu poveznicu sa svojim identitetom koji nas povezuje s Bogom kao onim koji jedini ima snagu utjehe.

Svakome od nas je potrebna nova nutarnja obnova. Premda se stalno pozivamo da smo brojčano veliki kršćanski narod daleko je to od nas. Foklorno kršćanstvo nije kršćanstvo. Kršćanstvo bez Isusa Krista nije kršćanstvo. Kršćanstvo koje mijenja nauk Isusa Krista da se svidi svjetini, nije kršćanstvo. Kršćanstvo koje se ne živi nije kršćanstvo. Današnja naša vjera se svede na čula, rekla, kazala. Posjet nekom od seminara ne stvara velike vjernike. Rijetka su Pavlovska obraćenja. U svemu se traži samo poruka koja golica i usmjeruje prema komentaru za mogućnost pa i novog medijskog sramoćenja. Traže se medijski podobni iza kojih ne stoji autentičnost kršćanske vjere. Sve nam je više sitacija u kojem se sve jasnije vidi sa se naše kršćanstvo slavi površno i bezdušno. Ovo je samo pokazatelj da je za svakog vjernika neophodno da se sam zauzme kako bi sebe izgradio u čovjeka vjere. Tko nam tu bolje može pomoći doli Božja riječ i Isus Krist. Samo sa Isusom Kristom možemo razumjeti svu snagu života vjere.

Isusovo javno djelovanje bilo je prihvaćeno sa svom snagom ljubavi. Mnoštvo ga je pratilo. Ropstvo u kojem je živio narod u njemu je vidio novog Ezru i Nehemiju. On je onaj koji je poučavao svoj narad koji se odmetnuo od služenja Božjoj riječi. Narod koji je olako svojevoljno prihvati ropstvo radi svojega probitka i ekonomskog napretka. Kada se ostavi Bog tada je sve lako. Tada se sve prihvaća jer se želiš infiltrirati. Biti prihvaćen traži biti progresivan. To traži služiti trendovima pod cijenu života. Sve se čini samo da se uđe u krugove koji na neki pogled omogućuju prosperitet. Tamo gdje nema Božjega blagoslova nema ni napretka. Živi se samo u začaranim krugovima vlastitih izmišljenih svjetova koji sa životom nemaju nikakve veze.

Gdje god Isus dolazi otvorena su mu vrata. Ono što on govori nosi novu nadu. Donosi oslobođenje. Izdiže narod iz osakaćenog duha na novi život nade. To su čuli i njegovi sumještani. Čuli su za onog Isusa sina Josipova i Marijina. Zar on nije neki tamo samozatajni koji se nije previše petljao u naše stvari. O njemu su kružile svakakve priče. O njegovoj majci i Josipu. Pa zar on može biti onaj koji će nas osloboditi od ropstva i rimljana. Svakako su nazarećani o njemu znali svoje izmišljene priče, tračeve koji bi i danas dobro punili stupce medijskih glasila. Zato su ga i željeli vidjeti i poslušati. Kako od tog nekoga može biti nešto. Njihovi su sinovi bolji od njega. Naprednij su u svojim naukama. Moderni u stavovima. Načitaniji i od svojih učitelja. Jedva su čekali da dođe red na njih da svrati u njihovu sinagogu. I kada je pukao glas da stiže svatko je nagrnio da vidi to čudo. Svi su oni došli s podsmjehom i ruganjem. Hajde da vidimo kakva li je ta njegova nauka.  Što može to on nama reći pa mi sve znamo o njemu. Rabin mu pruža pisma i on otvara mjesto Izaije proroka. Čita sa ljubavlju obećanje Božje svom ispaćenom narodu. Objavljuje javno svoje mesijansko poslanje. Čini to u svom mjestu gdje je odrastao, mjestu u kojem nije dobrodošao. No on dolazi onima koji su ga potrebni:On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“ On je onaj koji dolazi onima koji ga doista trebaju. Ne elitama već ispaćenima. Dolazi svakom od nas da nas ohrabri i da nam da nove smjernice koji nas vode pustem istine i pravde. Danas navještati Božju riječ postaje još više izazovnije. Indentično Kristovom.

Sva ova događanja koja su nagrdila lice Crkve učinila su da su oni koji su kao slijedili Isusa Krista bili samo najamnici koji nisu živjeli Isusa Krista i njegovu nauku već svoju mudrost koja je učinila ono što je učinila. No nikada se zbog takvih ne smije zaustaviti govoriti ona istina koja nam je predana od sina Božjega. Premda se od navjestitelja želi stvariti karikature i poniziti ih naše je navještati jer smo oslobođeni od svega onoga što je zlo. Dapače svatko tko nosi Isusa Krista kao spasitelja prolazi sve poruge ovoga svijeta. Svaki onaj koji odabire živjeti Kristovo mora biti ponižen i progonjen od svijeta i svjetine. Ne treba se bojati biti dio malog Božjeg stada. Svatko je od nas pozvan biti živo evanđelje vidljivo svima. Krist nam danas dolazi kako bi nas nanovo ohrabrio. On nas poziva na svjedočanstvo vjere. Jer mi u njegovo ime postajemo djelatno evanđelje koje svjedočanstvom obnavlja lice zemlje. Ohrabrimo se i ne bojmo se bojati biti navjestitelji Božje istine. Gospodine koji nas pozivaš na obnovu duha uzraduj nas svojom prisutnošću u našem životu i daj da postanemo tvoja živa rječ koja donosi oslobođenje svakom čovjeku i patniku.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 33 = 42