Samo od Boga primamo sve što trebamo i za čim čeznemo!

Značajno je kako nas Gospodin odlučno opominje pred opasnošću materijalnog bogatstva. „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu (Mamonu)!“. Mamon je riječ aramejskog porijekla, a znači bogatstvo, raskošan život i novac.

Isus traži jasan stav u pogledu zemaljskih dobara i Boga koji isključuje kompromis. On traži jasnu odluku za Boga. Nema ništa na zemlji što bi i malo naličilo na ono što Bog ima. Sva dobra ovoga svijeta je stvorio je Bog i stavlja nama na raspolaganje da radom i steknemo što nam je potrebno za život. Ali ljudi brzo zaborave da su zemaljska dobra prolazna i da je ljudski život prolazan i ne može koristiti dobra koja nam Bog daje. Zemaljska dobra su prolazna, ali i čovjekov život je prolazan dok su Bog i njegova dobra neprolazna. Zemaljska dobra su vidljiva i zbog toga privlače čovjekova osjetila dok je Bog nevidljiv kao i njegovo bogatstvo.

Cijeli svijet se bori protiv korupcije, a naročito siromašne zemlje. I kod nas svaka vlast kaže da će iskorijeniti korupciju, ali ona se umnožava. Kad se pogađa neki posao onda se pita: Koliko pripada vama? To je korupcija. Sve je Božje. Zato Bog mora imati središnje mjesto u ljudskom životu. I kad imamo materijalna dobra moramo ih koristiti kao dar Božji. Prije rada u polju, tvornicama pa i čak na igralištima ljudi rado prekriže jer time iskazuju zahvalnost da smiju sudjelovati u Božjem daru.

Vjera u Boga bi bila prazna formula kad bi Bog bio isključen iz našeg rada i života ako bi znak križa bio samo prazna formula. Čovjek bi rado stvarao na zemlji raj, a zaboravio da je pravi raj djelo Božje, a ne ljudsko. Sjećamo se nedavnog evanđelja kada je čovjek plod svoga rad proglasio rajem riječima: „Jedi, pij i uživaj za dane mnoge“, a Isus kaže, da će Bog već noćas zatražiti dušu bogataša i pita: „Čije će to biti što je stekao?“ Kada Isus traži jasnu odluku između Boga i Mamona onda on traži to zbog ljubavi prema nama. Čovjek je stvoren za više i veće, nego li su to materijalni užitci na zemlji.

Sveti Augustin je rekao, da je naše srce nemirno dok se ne smiri u Bogu. On je naš život i spasenje. Od njega primamo sve što trebamo i za čim čeznemo. Naš život ne završava smrću, nego ima vrijednost vječnosti. Ako je to tako, onda svaki pojedinac ima veću vrijednost, nego sva bogatstva i blaga svijeta. Zato cijenimo svaku osobu kao sliku Božju, da smo stvoreni kao djeca Božja, da smo pozvani za sudioništvo u vječnom životu u Kraljevstvu nebeskom. Gdje se to događa dajemo u vjeri Bogu čast, te se vraća mir u naša srca. Mi koristimo stvari svijeta bez da im se podčinimo. Čovjek tada razvija sve darove i talente koje nam je Bog povjerio. Kako da se vladamo? Jesu li zemaljske stvari za nas najviše, da služimo Mamonu, idolu ili molimo pravoga Boga koji na Nebu stoluje i ujedno nam je prisutan i blizu. Jesmo li usmjereni prema vječnom životu koji je odlučnost za Boga i njegovu službu. Sveci su najbolji primjer koji su se u zemaljskom životu iskazali i bili u ljubavi Božjoj usidreni. U svemu Boga hvalimo i slavimo koji nas je pozvao u život i ljubav.

don Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

16 − 9 =