Samo s Trojedinim Bogom je moguće postići ono savršenstvo!

Svatko se od nas kada želi zaći dublje u otajstva i misterije vjere pristupa prema njima sa strahopoštovanjem i traži od sebe pomalo znanstveni pristup. Pristup u kojem sažima cijelo svoje spoznanje i želi se maksimalno izraziti sa svim udivljenjem.

No prema otajstvu kako što je to Bog doista je nepotrebno. Jer čovjek uvijek razbija glavu i komplicira ono što je toliko divno i jednostavno da jednostavnije ne može biti. Tako i danas u svetkovini presvetog Trojstva što bude naš pristup jednostavniji prema ovom otajstvu  toliko će nas i zahvatiti taj predivni misterij. Današnjom svetkovinom liturgijski se sažima cjelokupni misterij Božjeg djela u povijesti spasenja. Počevši od došašća i blagdana Isusova utjelovljenja, njegova rođenja preko korizmene četrdesetnice, misterijem Velikog petka, slave Vazma, Uzašašća, posvećenja Duha Svetoga. Sve ovo se danas sažima i zaključuje svetkovinom presvetog Trojstva. U ovom otajstvu je sve. Po njemu započinje plan stvaranja ali i otkupljenja i u njemu se završava cjelokupna povijest spasenja svakog pojedinca i cijelog čovječanstva.

Crkva je od samih svojih početaka sjedinjena sa ovim misterijem no pojavom različitih tumačenja i raznih učenja uvijek je osjećala potrebu definiranja vjere. Tako će i sam termin presveto Trojstvo ući u kršćanski govor tek u trećem stoljeću, a Nicejskim koncilom postat će korpus slavlja. Tako Nicejski koncil u ljubavi ispovijeda: Jedan je Bog: Bog je Otac, Bog je Sin, Bog je Duh Sveti. Naši vjernički životi snažno su obilježeni ovom svetkovinom. Krštenjem postali smo jedno sa Ocem, Sinom i Duhom. Postali smo jedno, obitelj koja uzajamno raste u ljubavi susreta i milosrđu života. Vrijeme u kojem živimo zatrovano je mnoštvom sumnji. Svako otajstvo vjere se stavlja na provjeru vjerodostojnosti. U toj vječnoj bobi protiv istina vjere nameću nam se neke nove indoktrinirane istine kojima se treba besprijekorno služiti i u svoje živote inkorporirati. I dok pitanja o vjeri se banaliziraju i dok se vjera stavlja u oblake fantazija polagano se nameće novo poganstvo. U tom novom poganstvu nema mjesta vjeri jer vjera je za njih opijum za narod, izvor svakog zla, ratova i krvoprolića. Skretanjem od istine i okrivljivanjem nameće se život koji banalizira istinu u korist vlastite provizije.

Nasuprot osobnih interesa poganstva mi vjernici spadamo u obitelj presvetog Trojstva. Naša pripadnost je pripadnost Trojstvu. Mi smo oni koji s njima živimo i svoje živote obilježavamo. Samo s Bogom je moguće postići ono savršenstvo koje nam je ostavljeno za ono što smo stvoreni, za život s Njim. Zajedništvo koje nam pruža presveto Trojstvo očituje se u onom što nam je najsvetije a to je naša obitelj. Obitelj je slika trojstva i po njoj nam je ovo otajstvo vjere razumljivije i bliže više nego li što drugo. Zato je susret koji imamo s Bogom toliko dragocjen jer se ne zbiva negdje iznad nas ili pak na nekim nepoznatim mjestima. Ovo otajstvo djeluje u našoj najbližoj sredini. Među nama koji svakodnevno proživljavamo sve životne situacije koje naš život bogate i čine vrijednim. Premada je programatski danas učinjeno sve kako bi se narušilo ovo otajstvo našeg ognjišta Bog nam vraća novu snagu obnove za život budućnosti. Jer tamo gdje je obitelj tamo je sigurnost. Tamo gdje je ljubav tamo je razumijevanje i potpuno prihvaćanje u svim različitostima. Tamo gdje je mir tamo prebiva blagostanje duše i tijela. Tamo gdje je pravednost tamo je blagost i milosrđe. To je otajstvo trojstva. Svaki put kada je čovjek u svojoj ograničenosti pokušao tumačiti Božju volju oslikavao je svoje želje i svoja htijenja pod krinkom Božjega traženja. Toliko se toga nakupilo što Bog nikada niti je zahtijevao niti je od nas vjernika tražio. Jer Bog nudi uvijek sebe kao izvor za dobar i dostojantven život. A čovjek sve što dohvati  kao što je vidljivo uvijek sve uprska i uništi.

Kroz toliku povijest Izraela po proizvoljnim tumačima Bog se pretvarao u osvetnika, u onoga koji samo jedva čeka kako će kažnjavati i osvećivati se. Nažalost ovaj duh zadržan je u vjernicima i danas jer uvijek svaljuju krivnju na Njega misleći se izvući odgovornosti od svoje vlastite slobode i učinjenih čina. Jer samo smo uvijek u situacijama koje sebi zakuhamo. Isus nam je upravo zbog toga i došao kako bi se odrekli svih loših i djetinjastih slika kojima gledamo Boga i preuzeli svoju odgovornost. On nam je otvorio onaj novi i pravi smisao i sliku Boga kao onoga koji jest. Kao onoga koji je samo milosrđe i ljubav. Kao onoga koji nas nikada ne kažnjava već izvlači iz nas i posljednje atome dobra kako bi nas spasio. Toliko nam je potrebito ovo spoznanje danas kada se sveto nasilno želi izbaciti iz našeg života. Toliko je novih pravaca pa i samoj modernoj svojeproizvoljnoj teologiji kojima smeta i Otac i Sin i Duh. To je za njih poticanje na klerikalizam ili pak na neku od devijacija. Kao što danas nekim udrugama smeta figura oca i majke jer oni su samo roditelj jedan i dva. I kao što neki traže da roditelji svoju djecu ne smiju oslovljavati kao kćer i sin jer bi to moglo odredilo njihov spol jer oni će sami to odrediti što su u neko dogledno vrijeme. To je naša realnost u kojem se plasira svakodnevno ono što se mora prihvaćati bezpogovorno kako bi naše društvo bilo kao napredno i uljudno i ujedno bezbožno.

Sveti Augustin upućuje čovjeka na njegovu nutrinu, koja je na sliku Božju. Upućuje ga da tu prepozna sliku trojstvenog Boga. Jer svaki čovjek se doživljava i kao stvoritelj i kao rođeni i kao duh. To je onaj početni dah koji nam je utisnut za život. Zato smo i pozvani  na Stvaralaštvo, na Mudrosat i Ljubav. Danas u svoj život utisnimo milost Božje blizine. Boga koji je obnovitelj svega što je narušeno. Potpuno se predajmo u Božje ruke i u njegovu svetu providnost kako bi mogli kušati svu otajstvenost i milosrđe. Svoj život obogatite stvaranjem jer ovo je vrijeme jalovo i neplodno. Stvarajte život jer u Bogu ste život. Slavite Boga darovima stvaranja i uljepšavajte sve što dotaknete. Svoj život ukorjenite u neprolaznoj mudrosti. Onoj mudrosti koja je spasiteljica. Mudrosti koja poučava. Mudrosti koja život osmišljava istinom i pravdom. Zaogrnite se ljubavlju jer ona je ona koja je sveposvećujuća. Ljubav je ona koja iscijeljuje. Ljubav je ona koja nadilazi svako zlo. Otvarajmo svoja srca Bogu da On bude naša zaština, naša obrana i pomoćnik za svaku životnu potrebu i neka nas uvijek u svojoj svetosti očuva za Njegova divna djela.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

61 − = 52