Simona otkrila zašto svaki dan ide na misu, te zašto fra Zvjezdana smatra svojih duhovnim ocem

Simona G. Mijoković prije šest godina započela je svoj put obraćenja i posvećenja u Spasitelju Isusu Kristu, što je izazvalo veliki nemir podzemlja kao i  veliku slavu nebeskog kraljevstva.

Iako je Simona često javno svjedočila kako ju je Isus spasio i oslobodio svih okova svijeta, njena vjera svakodnevno i dalje inspirira hrvatsku javnost. Da, iako su mnogi očekivali njezin ponovni pad, iako su mnogi govorili da ona nije iskrena, iako su mislili kako ona ne može pobijediti svu tamu droge, prostitucije i podzemlja u kojem je bila zarobljena, On Isus Krist danas, šest godina od njenog prvog koraka k Njemu, preko Simone svima pokazuje istinu – Krist je nepobjediv. I tko uz Njega ide, neće propasti! Zbog njene zadivljujuće opstojnosti u Isusu razgovarali smo sa Simonom koja nam je otkrila kako se snalazi u Novom životu, kako se nosi s kušnjama ali i kako uspijeva ići svijetom, a ne biti dio njega….

Simona, Vi ste zapravo imali tu milost da na Zemlji proživite dva života, a ne jedan kao što je to uobičajeno. Kakav je osjećaj roditi se ponovno?

Da, nanovo sam rođena, i to ne dolazi zbog mojih djela nego milošću Božjom. Bog je pogled Svoj svratio na me. ‘Sišao u podzemlje i blato mog života’- obukao mi bijelu haljinu. Njegovu. Čistu i opranu od grijeha. Kao što kaže sv. Pavao: ‘Ako je tko u Kristu on je novi stvor’. Evo uskoro ulazim u ‘svojih 6 godina s Kristom. Nanovo rođena za mene znači imati novo srce. Srce od mesa, srce koje ljubi, ne samo one koji ti ljubav uzvraćaju nego one koji Ljubav nisu upoznali, srce koje oprašta ne jedanput, nego 7×77 kao što nas i sam Krist poziva. Srce kojemu je izvor Bog, izvor radosti, mira i ljubavi. I na tom izvoru pijem te žive vode koje ne presušuju. U Isusu su svi izvori moji. Dan kada sam ponovno rođena je dan kada sam postala dijete Božje kroz vjeru u ime Isusa Krista. Ako bi opisivala riječima taj osjećaj novog rođenja to je nešto najljepše što čovjek – Božje stvorenje može osjetiti – kada Ti Milosrdni Otac – Bog oprosti i daruje novi život. Osjećaj koji živi u tebi – radost s Neba i mir Božji, mir koji ovaj svijet ne poznaje. Jednostavno svijetu nepoznato, a čovjeku nanovo rođenom, darovano. Milošću Božjom.

Vaše svjedočanstvo je doista snažno. Ono nam prvo opisuje gorku tamu i podzemlje, a zatim oslobađajuću istinu u milosti, čistoći i u bezuvjetnoj ljubavi Isusa Krista prema grešniku, no koliko je zapravo bilo lagano odvojiti se od mraka u Vašem slučaju? Koliko je činio On, a koliko ste morali Vi?

Iako je naš Bog, Svemogući, On želi naš: ‘DA, evo me Gospodine dolazim vršiti volju Tvoju’. Bog nam daruje slobodu, a mi se u toj slobodi trebamo odlučiti. Opredijeliti; koga želimo slijediti. Moje srce je odlučilo prvog trena kada sam prepoznala Isusa u svetom sakramentu ( životne) ispovjedi da Ga želim slijediti. I da sve što je potrebno, na to pristajem. A neka me On vodi. Naravno, onda je započeo proces obraćenja. Počela su ozdravljenja i oslobođenja. Ja sam trebala izabrati između Boga i svijeta u kojemu znamo tko je njegov knez – neprijatelj naše duše. Odlučila sam se naravno za Isusa i s tim odlučno rekla NE svijetu, NE đavlu i svemu što njemu pripada. Tako sam se maknula od starog društva, od klubova, izlazaka, bacila i podijelila svu garderobu i sve što me je podsjećalo na razdoblje u kojemu sam živjela. A Isus? On je vidio moju žeđ za novim životom, vidio je moj vapaj, spasio me od tog zla i grijeha; droge i nemorala. Oslobodio me droge o kojoj sam ‘ovisila’ od svoje 13 godine, oslobodio me demona; prokletstva- magije-uroka i svih đavoljih poslova u kojima sam bila isto (od djetinjstva) a intenzivno od 23-27 godine, ozdravio je bulimiju od koje sam bolovala od svoje 14. do 27. godine, sve dok nisam došla na Tabor. Moje je bilo Da, odlučno i jasno i da se cijeli svijet okrenuo protiv mene ne bi mogli utjecati na moj odgovor. Taj poziv od Gospodina je bio toliko jasan da je to moja najveća ustrajnost. “Moj” DA pretvorio se u Gospodinov: ‘Evo činim sve novo’. Slava i hvala Ti Isuse .

Posebnu ulogu na Vašem putu prema Isusu odigrao je i pokojni pater Zvjezdan Linić. Je li vam on bio Vaš duhovnik? Anđeo?

Ne, on nije bio moj anđeo, jer anđeli nisu ljudi, anđeli su duhovna bića i meni je dodijeljen od Boga moj anđeo čuvar koji me čuva i koji me vodi prema spasenju. A pater, pater Zvjezdan bio je moj duhovni otac. On me doveo k Isusu. Pokazao mi je gdje je izvor žive vode – u Isusu. Tako sam ga doživjela kao mog duhovnog tatu koji moju dušu vodi prema Kristu. Nikad neću zaboraviti naš prvi razgovor, kada sam mu pričala o svojim grijesima, lutanjima, a on me toliko milosrdno gledao i rekao: Simona Isus ima novi život za tebe, jesi li spremna slijediti Krista? Pater je prva osoba u mom (zemaljskom) životu koju sam susrela, a da me nije osudio. Uvijek me pozorno slušao, branio me čak pred nekim svojim “suradnicima”, branio me od svijeta i Zloga. Brinuo je jako za moju dušu i uvijek mi govorio: hrabro svjedoči, hrabro i ne boj se. Isus te ljubi. Ti si dijete Dobrog Oca. I kada je bio bolestan puštali bi me, Kata s Tabora i fra Ivan k njemu u posjetu. Blagoslivljao me i stavljao znakić križa na čelo i šaputao hrabro s Isusom. Te njegove riječi su moja današnja vodilja. Hrabro koračam i ne bojim se, jer znam i ako bi bili svi protiv mene, Bog nije, On je uz mene. Sjećam se kada mi je pater poklonio Evanđelje i rekao da pročitam do Uskrsa (bila je korizma), upijala sam svaku riječ što mi je govorio, što je propovijedao na seminarima, sve sam slušala. Bila sam osušena biljka, a pater Zvjezdan imao je tu vodu koja me zalijevala da ponovno procvjetam. Vodu Kristovu koja mi je darovala novi život- U Njemu, s Njim za Njega – uvijek biti Kristova.

I često mi je rekao da se pazim svijeta, tako da si uvijek ponavljam: Simona ne izgubi Nebo poradi svijeta. Patera ću uvijek nositi u srcu i on će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Velika djela je Gospodin činio kroz njega i zaista mogu od srca moliti da i on jednog dana bude uvršten među svece jer živio je život sveca – milosrdan i pun ljubavi za Krista i bližnjega.

Često ističete i upozoravate da je pakao stvaran, da su duhovne stvarnosti stvarne. Zašto smatrate da je važno da ljudi znaju da je duhovni svijet stvaran?

Nažalost, ljudi danas ne vjeruju u đavla. Misle da je to neki mit, neki lik iz bajke ili filma. Što nije točno. Znamo da je Lucifer bio arkanđeo, ali otpao je. I on i njegovi i pali anđeli protjerani su. Njegova najveća zamka je uvjeriti čovjeka koji je toliko slab, grešan i naivan da on ne postoji, da ne postoji zlo kao što ne postoji pakao. To je laž. A to nam otac laži neprestano servira. Zato trebamo biti budni, jer on kao ričući lav stalno obilazi oko nas i gleda kako da nam postavi zamku. Osobno sam bila i kod Egzorcista – patera Petra V. U Sloveniji u Novom Mestu. Išla sam kod njega jednu godinu, skoro pa svaki mjesec bi dolazila na jedan susret (oslobađanje) koji bi trajao i do 3 sata. Ovisno. I jako dobro znam sto znači kada se čovjek oslobađa od demona. Moje oslobađanje je trajalo. Nije bilo preko noći. Kao što je i obraćenje proces. Imala sam dosta dugo reakcije ali nisam se bojala, najvažnije mi je bilo da me Isus oslobodi od okultnog kojemu sam služila. Često su mi rekli ljudi koji su me vidjeli na Taboru kada me Krist oslobađao, da su tako ‘ povjerovali ‘ u đavla – demone. Jer kada je čovjek zaposjednut ili opsjednut ima reakcije koje nisu ljudske, vide se i osjeti ta demonska sila i zlo. Đavao je duhovno biće i on postoji. On je neprijatelj naše duše. Ljudi nažalost ne vjeruju u njega zato što ne znaju, a sam Bog i govori : ‘moj narod gine zbog neznanja’.

Kada sam krenula s Kristom u novi život, htjela sam znati sve o Isusu, kupovala puno literature, čitala knjige, Katekizam, upoznala Isusa kroz Bibliju – Evanđelje, kroz knjige koje opisuju život mnogih svetaca. Ali isto tako htjela sam znati sve i o mom neprijatelju. Da mogu naučiti i znati koje su Njegove zamke i kako se čuvati od njih. I dobila sam knjigu kada sam bila na duhovnoj obnovi kod don Milivoja Bolobanića. Brat Mate mi je poklonio njegovu knjigu Zamke Zloga. I znam ju napamet i često ju čitam, iako ju “znam”. Nikad dovoljno ne znaš što lukavi neprijatelj sprema. Zato trebamo biti budni stalno. Mislim da je za to važan dar Duha Svetoga – Strah Božji koji je početak Mudrosti. Trebamo moliti za Darove Duha Svetoga. Ljudi trebaju razmatrati o paklu, smrti, sudu – o Božjoj Pravdi. Jer mnogi zaboravljaju da je naš Bog Milosrdan ali i Pravedni Sudac. Zato nikad ne dopusti da ako sagriješiš budeš u smrtnom grijehu ustrajan. Brzo trči na svetu Ispovijed u što bližu Crkvu, pokaj se iskreno i moli Boga za milost ustrajnosti da te čuva od smrtnih grijeha koji vide u vječnu propast – pakao.

Nedavno ste u jednoj objavi objasnili zašto idete baš svaki dan na svetu misu. Kako uspijevate, a da Vas ne svlada lijenost, svijet, posao i ostale prolaznosti koje inače ometaju čovjeka na putu ka posvećenju?

Sveta misa i pričest su hrana moje duše. To je temelj mog života – sveta euharistija. Živi Bog u svetoj hostiji Tijelom i Krvlju Svojom. Radije bih se odrekla zemaljske hrane nego svete pričesti. To je moj lijek. To je moj mir, moja duhovna radost, snaga u teškoćama, i ljubav – bezuvjetna koja mi daruje život. To je moj Isus. Ljubljeni Isus. I kako da mom Ljubljenom koji me spasio iz dna, iz blata grijeha oslobodio me, ne dođem svaki dan na misu? To je nemoguće. I ako sam bolesna moje noge hite k Njemu. Jer vjerujem da će me On ozdraviti. Prije trudnoće trebala sam početi raditi, radila bi jedan tjedan ujutro, drugi popodne i prvo što sam pomislila bilo je-  kada su svete mise?! Naravno da ima misa i ujutro ako bi radila popodne i navečer ako bi radila ujutro. Sve se može ako duša zaista žudi za tim. A moja duša žudi za pričesti, žudi za Kristom. I ta žeđ za Njim traje od prvog ‘našeg susreta’ – Njegovog poziva. Sada sam trudna i radosno svaki dan dođemo Joshua u trbuhu, moj suprug, Gabica i ja k Isusu na misu i zahvalimo Mu na svemu što Je učinio i čini u našem životu. Dok god dišem truditi ću se svaki dan doći Mu na misu, doći blagovati Njegovo Tijelo koje mi daruje život. To isto prepoznaju moja kćer Gabi i suprug Stanislav, a isto tako učit ću i sina Joshuu i iako je Božja volja i još dječice, da je u pričesti naš izvor radosti i mira – da je u pričesti naš Živi Bog. A u sakramentu svete ispovjedi upoznala sam Isusa kao Milosrdnog Oca koji me radosno dočekao i pripravio najljepšu gozbu. Bila sam najcrnja i najprljavija ovčica, a Dobri Pastir je pošao za mnom i ostavio sve čiste i pravedne ovčice. Bila sam Mu dragocjena- ja, iako blatna On me ljubio i pokazao mi to. I sada moj život je Njemu hvala i slava. Iako znam, da ne trebam svaki dan na misu, da je zapovjedna nedjeljom i blagdanima – moje srce dok god bude kucalo ići će svaki dan na misu i Božjom milošću na pričest. To je najmanje što Mu mogu darovati za sve sto je On meni učinio. Bog moj i sve moje. Hvala Ti Isuse.

Cijeli razgovor pročitajte na: Dnevno.hr

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

12 + = 14