Sv. Ante Padovanski – svi smo mi poslani na ovaj svijet da se Bog proslavi u našim životima!

Cijela povijest Crkve obilježena je svjedočanstvom života velikih muževa i žena koji su nam svojom vjerom, svojim svjedočanstvom, svojim životom ostali neumorni svjetionici tolikim generacijama.

Sveci na različite načine očituj snažnu prisutnost Uskrsloga Gospodina. To se na osobit način danas pred našim očima očituje upravo u ovom divnom svecu kako ga od milja nazivamo svecem cijeloga svijeta.

Sveti Ante Padovanski svojim životom zacrtao je ono što mu je prioritet kao kršćaninu. A to je postati svet. Želio je to ubrzati željom za mučeništvom no njegova ga je želja mimoišla na svojevrstan način jer je Bog imao nešto drugo na umu za njega. Postići svetost mučeništvom nije ni najmanje lagano. To je proces koji je najsnažniji upravo u njegovom životu.

Premda promatramo njegov život pomalo retuširanim, romansiranim, sladunjavim, životopisom svet Ante imao je put koji ga je oblikovao za susret sa stvoriteljem. A taj susret započinje upravo gdje smo mi. Ovdje u našim životima. To je to divno svjedočanstvo koje je Antun prihvatio ne kao kakav izazov, ne kao nekakvi model života, već se potpuno predao u Božju volju i njegovu ljubav. To predanije i nama danas stoji kao najdivniji primjer u kojem se ima u potpunosti ostvariti Božja milost. Ta svi smo mi poslani na ovaj svijet da se Bog proslavi u našim životima.

Ušavši u red manje braće radi slaboga zdravlja svi su ga smatrali neprikladnim i neukim no u sebi je nosio ono što je dar koji će procvasti kao Božja utjeha za mnoge. Nakon velike priprave u kojoj se pripremao u poniznosti i potpunoj pokori po uzoru na svetog Antuna pustinjaka po kojem je uzeo i ime Ante zablistao je kao divni Božji sluga Njegove riječi.

Nije imao dlake na jeziku. Jer Božja riječ je snažna, jaka, iskrena, istinita. Kao sluga Božje riječi služio je Bogu u iskrenosti nije imao straha za ono što danas mnogi koriste govor obazrivosti da se eto netko ne uvrijedi jer toliki su osjetljivi u svojoj neosjetljivosti. Nije se bojao biti izravan jer je posvema bio uronjen u Božju riječ koja je izvor života. I kao sluga riječi, Riječ je bila ona koja je njegovo propovijedanje pratila popratnim znakovima. Mnogobrojnim čudesima. To je ono što je najdivnije svjedočanstvo svetoga Ante. Kad svoj život staviš u Božje ruke tada Bog sve blagoslivlje. Tada Bog čini sva moguća čudesa.

Doista sveti je Antun prošao snažan ciklus svoje preobrazbe. Njegovo propovijedanje bilo je neumorno. Iscrpljivao se u postu, molitvi a najdraže mu je bilo propovijedati onima koji su bili iskrena, ponizna, priprosta srca. Zamjerio se tolikim velikašima gotovo svim velikim plemićima Padove. Jer im je uvijek govorio istinu i nije se služio nikakvom diplomacijom. Njihovo imanje, njihov novac nije mu značio ništa. Premda su ga ponekad opominjala i njegova siromašna braća nije ga bilo briga za novac i materijalno. Živio je životom svoga utemeljitelja sv. Frane. Oslobođen od svega. Znao je da je novac direktna ucjena koja te uvijek ograničava u propovijedanju istine.

Bio je neumoran zaštitnih siromaha i potrebnih, malih i odbačenih. A sve što je dobio darivao bi. Znao je što je to potreba, neimaština, oskudica, glad. Znao je što to znači biti odbačen, omražen, ponižen, ostavljen, ponižen. Znao je jer je bio čovjek vičan patnjama. No nije nikada posustajao već je  neumorno naviještao Božju ljubav koja se jedino može postići procesom obraćenja i novoga života s Kristom.

Najviše se volio povlačiti na svoj orah u Cmoposanpietro gdje bi znao malo zadrijemati a onda kakao bi se okupilo mnoštvo nastavio bi propovijedati, tješiti i liječiti teška ranjena srca. Doista u njemu se ispunilo sve. U njemu je ostvaren potpuni proces sjedinjenja sa Gospodinom. I prošavši svoje dugogodišnje mučeništvo kao sluga Riječi sebe je predao Bogu na putu prema Padovi mjestu gdje su živjeli njegovi kršćanski progonitelji.

U njemu su se ispunile i riječi svetog Antuna pustinjaka: “Doći će vrijeme kad će ljudi poludjeti, i kad budu vidjeli jednoga koji nije luda kao oni, vikat će na njega “lud si” samo zato što nije lud kao što su oni.” Ako želimo nasljedovati svetog Antuna onda nam je isti put jer ista je stvar i u naše vrijeme.

Za nas ovaj divni svetac izvanredni je primjer koji želimo slijediti u našem vremenu. On je znao koliko je važna istina iznad svih ljudskih oligarha i njihove velike moći. Najgore je kad znaju da te ne mogu kupiti tada si im trn u oku. Nama je nasljedovati najdivnijega učitelja Isusa Krista koji je život i ljubav. A to nam je bilo svima pred očima nekidan u divnom svjedočanstvu one radosti Antunovskog hoda u Zagrebu koji je nosio u sebi bit kršćanstva radost i samo radost. Radost koju zlo želi zaustaviti pod krinkom velikog humanizma i filantropije lažnih ljudskih prava u kojima se ukidaju ona osnovna na svjedočanstvo svoje vjere.

Pitali su ga dok je umirao Šta vidiš? A Antun je odgovorio: „Vidim svoga Gospodina.“ Kad ispred sebe vidimo Gospodina imamo sve. On je najvažniji cilj života. Najsnažniji pokretač koji blagoslivlje i oživljava, posvećuje i štiti naš život.

Zato se nebojmo jer: „Kroz mnoge nam je nevolje ući u Kraljevstvo Božje.“ Neka nas sveti Antun pouči mudrosti Božjoj i neka nam pred licem Božjim izmoli obilje radosti uz premnoga uslišanja.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 6 = 12