SVAKO NAPUŠTENO DIJETE VAPAJ JE KOJI SE USPINJE BOGU

Svako napušteno, isključeno ili ugnjetavano dijete, „vapaj je koji se uspinje Bogu“ – ustvrdio je sveti Otac u katehezi na današnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra, govoreći o „patnji djece“, potaknuvši obitelji i ustanove da se s ljubavlju skrbe o djeci.

U katehezi na današnjoj općoj audijenciji Sveti je Otac rekao da su djeca najljepši plod blagoslova kojim je Stvoritelj obdario muškarca i ženu. Govorili smo o djeci kao velikom daru, a danas, nažalost, moramo govoriti o patnjama mnoge djece – rekao je papa Franjo.

Mnoga su djeca od samoga početka odbačena, napuštena, pokradeno im je njihovo djetinjstvo i budućnost. Neki se usuđuju govoriti, pravdajući se, da su pogriješili jer su rodili djecu. To je sramota! Svoje grješke ne trebamo tovariti na djecu! Djeca nikada nisu „pogrješka“. Pogrješka nije njihova glad, njihovo siromaštvo, krhkost i napuštenost, njihovo neznanje ili njihova nesposobnost. Naprotiv, to su razlozi da ih još više i velikodušnije volimo. Čemu svečane izjave o pravima čovjeka i djeteta ako djecu kažnjavamo zbog pogrješaka odraslih osoba? – upitao je Sveti Otac.

Zaduženi za upravu i odgoj, a rekao bih i svi odrasli, odgovorni smo za djecu, a svatko se mora zauzimati da se poboljša stanje djece. Svako napušteno i isključeno dijete, prepušteno ulici da se snalazi kako zna i umije, bez škole i liječničke njege, vapaj je koji se uspinje Bogu i optužuje sustav koji smo izgradili. Nažalost, takva djeca bivaju plijen zločinaca koji ih zlorabe za nečasna djela i trgovinu, ili ih obučavaju za rat i nasilje – ustvrdio je Papa dodajući:

I u bogatim zemljama mnoga djeca vrlo teško žive, zbog krize obitelji, odgojnih propusta, a katkada i neljudskih životnih uvjeta. U svakom slučaju, ta djeca pate u duši i tijelu, ali Otac nebeski ne zaboravlja ni jedno od njih. Ni jedna njihova suza neće biti izgubljena, kao što ne nestaje naše odgovornosti, odgovornosti društva i država – ustvrdio je papa Franjo te podsjetio na Isusovo ponašanje s djecom.

Isus je jednom ukorio učenike jer su udaljavali djecu koju su mu roditelji dovodili da ih blagoslovi. Dirljivo je evanđeosko pripovijedanje: Tada mu neki donesu dječicu da na njih stavi ruke i da se pomoli. Kako ih učenici počnu riječima zaustavljati, Isus im reče: Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.“ I ode odanle pošto na njih stavi ruke“ (Mt, 13-15).

Lijepo je ovo povjerenje roditelja i ovaj Isusov odgovor. Želio bih da ova stranica evanđelja postane normalna povijest sve djece. Bogu hvala, istina je da djeca s velikim teškoćama često imaju prekrasne roditelje, spremne na svaku žrtvu i velikodušnost. Njih ne smijemo ostaviti same. Trebamo ih pratiti u njihovim naporima, i omogućiti im trenutke radosti i bezbrižnoga veselja, da ne budu zaokupljeni samo terapeutskom rutinom – potaknuo je Sveti Otac.

Kad su djeca u pitanju, onda se ne bi smjele čuti suhoparna opravdanja: „uostalom, nismo mi dobrotvorna ustanova“, ili, „svatko u privatnom životu može slobodno činiti sve što hoće“, ili pak, „žao nam je, ali ne možemo ništa učiniti“. Djeca često trpe zbog mukotrpnoga života roditelja, koji nemaju stalan posao ili nedovoljno zarađuju, ili su pak istrošeni zbog nepodnošljivoga radnog vremena.

Djeca plaćaju cijenu zbog nezrelih veza i neodgovornih rastava; trpe zbog posljedica kulture pretjeranih subjektivnih prava i zbog toga prerano dozrijevaju. Često se ne mogu nositi s nasiljem koje upijaju, a primorani su pod nadzorom odraslih navikavati se na ponižavanja.

I u ovo naše doba, kao i u prošlosti, Crkva svoju majčinsku nježnost stavlja u službu djeci i njihovim obiteljima. Roditeljima i djeci ovoga našega svijeta donosi Božji blagoslov i majčinsku nježnost. S djecom se ne šali! – upozorio je Papa.

Pomislite kakvo bi bilo društvo kad bi jednom zauvijek usvojilo ovo načelo: Istina je da nismo savršeni i da puno griješimo. Ali kad su u pitanju djeca koja dolaze na svijet, nijedna se žrtva odraslih neće smatrati prevelikom i preteškom, kako dijete ne bi mislilo da je „pogrješka“, da ne vrijedi ništa, da je prepušteno životnim tegobama i samovolji ljudi“. Tvrdim da bi tom društvu bilo mnogo oprošteno, bezbrojni njegovi grijesi – istaknuo je Papa dodajući:

Bog prosuđuje naš život slušajući ono što mu govore anđeli djece, koji „uvijek gledaju lice Oca koji je na nebesima (usp. Mt 18,10) Uvijek se pitajmo: Što će ti anđeli djece o nama pripovijedati Bogu – zaključio je Sveti Otac.

 

Radio Vatikan

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 69 = 74