Sve će biti dobro (ako ne budeš činio dobro)

Nije nigdje situacija sjajna pa tako ni u Crkvi. Većina se povukla u svoje sebične interese i vidi samo sebe. Ne diraju nikoga i ne žele da ih se itko dotiče. Po mogućnosti ni Bog….

Sveti Petar apostol u svojoj poslanici kaže za Isusa da je prošao svijetom čineći dobro. Čini mi se da takvo nešto po logici ovoga svijeta nije nikako moglo izaći na dobro. Isus je činio dobro. Neprofitno, nelogično pa i neugodno. Činio je dobro u nezgodno vrijeme. On je provocirao dobrom koje je činio. Vjerojatno ga ne bi raspeli da je bio dobar, samo da nije činio dobro. No, on je činio, bio je aktivan. Nije se uklapao u pasivno, apatično okruženje. Takvo okruženje će zažmiriti nad zlom koje netko čini, ali dobro, njega nikako ne može oprostiti. Dobro bode u oči. Pogotovo bode u oči kada ga se čini javno, kada se to čini silovito, snažno i aktivno. Židove smeta Isusov nastup. Učitelj ne mari, naoko se čini, za subotu. Ne poštuje subotu kao dan komfora. Dok svi oko njega traže svoj mir i udobnost, On unosi nemir činjenjem dobra.

Takvo što je neprihvatljivo. Kako tada, tako i sada. Jedino što se od čovjeka traži jest to da mu sve bude ravno. Da se udobno smjesti u sustavu i da ne dira u njegove bolne točke. Možeš raditi što god te volja, samo nemoj činiti dobro. Nije nigdje situacija sjajna pa tako ni u Crkvi. Većina se povukla u svoje sebične interese i vidi samo sebe. Ne diraju nikoga i ne žele da ih se itko dotiče. Po mogućnosti ni Bog. Kada netko odluči nešto poduzeti, izaći iz prostora sigurnosti, napraviti nešto pozitivno za druge, tiha većina se uzbuđuje. Svako činjenje je provokacija nečinjenju. I tada počinje osveta zla. Počinju se širiti laži o onomu koji čini. Sa svih strana pritisci i prijetnje. Prvo ponuda da se čovjek vrati u prostor ugodnosti i udobnosti gdje svi ostali mirno drijemaju. Ako se taj poziv odbaci, počinju napadi. Sve će se učiniti da bi izgledalo da je onaj koji čini dobro negativac, da je on taj koji je izletio sa tračnica. Ljudi će učiniti sve što je u njihovoj moći da ugase iskru dobra, a kad njihova moć ne bude dovoljna uteći će se, da to i ne znaju, drugoj moći – Zlu.

Gdje sam u ovoj priči ja? Nisam baš siguran. Jesam li spreman izaći iz sigurne zone, izložiti se? Da nisam i ja pronašao svoje mjesto u sustavu? Da nije možda meni nedjelja dan udobnosti? Možda sam i ja spremniji zažmiriti na zlo u mojoj okolini. Učitelja i danas progone u bližnjima koji pokušavaju činiti dobro. I danas se one koji čine progoni bez milosti. Što ja tada činim? Ja se krijem iza papira…

Gospodine, i ja se krijem. Tako često mi je jedino važna moja udobnost. Moj mir. Puno je lakše sve dići u osmo nebo filozofije, nego se suočiti sa stvarnošću. Teško je napraviti taj korak činjenja. Ti si znao da je došao tvoj čas. Ja ne znam. Kada ću ja činiti? Kako se čini dobro? Jednostavno? Kako do jednostavnosti?

Samo s Tobom i u tebi mogu činiti dobro. Ti si Dobro. Promatrajući Tebe učim. Teški su ovi mali koraci i još uvijek tako često padam. No, dobro je moguće. Svaki dan, svaki čas nova je prilika da se izložim. Ako išta vrijedi, onda vrijedi slijediti Tebe. Ti si pokazao put. Pokazao si da se isplati iako se na ovom svijetu dobro dobrim ne vraća. Jer znamo: »Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka« (1 Iv 2, 17).

fra Luka Baković, www.fra3.net

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 20 = 30