Sveta Barbara – majka zadnje ispovijedi

Sveta Barbara, rođena sredinom 3. stoljeća, preminula u kasno 3. stoljeće, spomendan 4. prosinca.

Zaštitnica: arhitekata, vatrogasaca, matematičara, zatvorenika, rudara

Sveta Barbara (grč. Αγία Βαρβάρα), kršćanska svetica, djevica i mučenica, zaštitnica rudara i dobre smrti, jedna od četrnaest svetih pomoćnika u nevoljama.

Životopis

Prema legendi, bila je kći Dioskorusa, bogatog trgovca purpurom i plemića u gradu Nikomediji u Maloj Aziji. Plijenila je pozornost ljepotom, inteligencijom i jednostavnošću. Otac ju je htio udati za bogata prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije nego je otišao na dulje putovanje, zatvorio ju je u toranj s dva prozora. Kad se vratio, našao je na tornju probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa. Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje. Tri prozora da je podsjećaju na tajnu Presvetog Trojstva, a križ da je podsjeća na otkupljenje. Tajno je prešla na kršćanstvo, pod utjecajem đakona Valentina. Otac, koji je bio tvrd poganin, pobjesnio je od gnjeva kada ga je htjela obratiti na kršćanstvo. Želio ju je ubiti. Uspjela je na čudesan način pobjeći u planine i sakrivati se u njima, dok je nije odao jedan pastir. Zatočili su je i mučili, no rane su joj svaki put čudesno zacjeljivale. Osudili su je na smrt. Po nalogu suda, njezin joj je otac osobno odrubio glavu. Ubrzo poslije toga pogodila ga je munja i umro je. Zajedno s Barbarom, mučeništvo je podnijela i sv. Julijana iz Nikomedije. Neraspadnuto stopalo sv. Barbare čuva se u župnoj crkvi u Vodnjanu.

Štovanje

Zaštitnica je rudara, dobre smrti te od groma i vatre. Jedna je od četrnaestero svetaca pomoćnika u nevoljama. Njezine se relikvije nalaze u crkvi sv. Vladimira u Kijevu u Ukrajini. Vrlo je popularna u Rusiji. Po njoj je nazvan grad Santa Barbara u Kaliforniji. Zanimljivo je da su sv. Barbaru za vrijeme ratova zvali u pomoć topnici, i to ne samo katolici nego i protestanti, koji zaziru od štovanja svetaca. Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija zbrisala spomen mnogih svetaca Katoličke crkve. U SAD-u postoji „Red svete Barbare”, vojno društvo topnika.

Moguća zaštitnica i čudotvorka

Zbog raznih čudesa prigodom njezine smrti kršćani običavaju zazivati sv. Barbaru u raznim potrebama, ali je osobito mole da ih oslobodi od groma i da svojim štićenicima ne da umrijeti bez svetih sakramenata. Tijekom dugih stoljeća dogodila su se razna čudesa, koja svjedoče da je sveta Barbara u mogućnosti pred Bogom isprositi te milosti. Osobito je poznat i povijesno utvrđen događaj iz života svetog Stanislava Kostke. Kad je sveti Stanko bio student u Beču i stanovao u kući protestanata Kimberkera, stanodavac mu nikako nije htio dopustiti da katolički svećenik dođe u njegovu kuću i pričesti teško bolesna Stanislava. Ali tu je pomogla sv. Barbara, kako je kasnije pričao sam svetac i njegov prijatelj Bilinski, koji je tome događaju nazočio i zakletvom ga potvrdio u procesu beatifikacije sv. Stanislava. Došla je naime po noći u sobu bolesnika sv. Barbara s dva anđela, koji su nosili svetu popudbinu te su pričestili sv. Stanislava i tako utažili  živu čežnju kojom je mlada duša svetog Stanislava gorjela za Isusom.

Sveta je Barbara u srednjem vijeku dobila ime „majke zadnje ispovijedi“. Štovanje svete Barbare priznao je i odobrio sveti papa Pio V. godine 1568., a papa Pio X. ustanovio je na čast svetice posebnu bratovštinu, koja je raširena posebno u Francuskoj.

Običaji na njezin spomendan

Sa spomendanom sv. Barbare povezani su i adventski običaji. Stavlja se pšenica u tanjuriće, koja proklija, zazeleni se, te postaje božićni ukras u kućama i crkvama. Drugdje siju pšenicu tek na blagdan sv. Lucije, devet dana kasnije. U zemljama njemačkog jezičnog područja odreže se na blagdan sv. Barbare grančica s trešnje, stavi se u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta. Spomendan joj je 4. prosinca.

Bratovština

Bratovština ili bratstvo (latinski: confraternitates, fratiliae, scholae), stariji arhaični nazivi: brašćine, skule, fratije, su dobrovoljna katolička udruženja vjernika laika usko povezana s lokalnom crkvom, koju bratovština pomaže u vjerskom i društveno korisnom radu. Svaka bratovština ima vlastiti statut, matrikulu (kapitul ili konstitucija), koju potvrđuje lokalni biskup, svoga sveca zaštitnika, članove bratovštine i nošnju. Bratovštine su bile osobito popularne od 13. do 16. st., kad su i brojna stručna i staleška udruženja vojnika, muzičara, slikara, kipara i zanatlija svih vrsta osnivala svoje bratovštine. Po Mletačkoj republici razvio se od 11. st. specifičan tip bratovštine zvan scuole. One su zapravo bile cehovska udruženja raznih zanatlija ili stranih trgovaca po Veneciji koja su imala vlastite objekte.

Povijest

Laička vjerska udruženja postojala su od prvih dana kad je kršćanstvo dobilo slobodu u Konstatinopolu i Aleksandriji. U Francuskoj su prve bratovštine osnovane u 8. i 9. stoljeću, još za Karolinga. No, prvu bratovštinu u modernom i današnjem smislu te riječi, onu „Blažene Djevice Marije“, osnovao je u Parizu biskup Odo.

Članstvo

Svaka je bratovština imala vlastite regule (matrikulu), kojima je određivala tko može biti njezin član – bratim. Pojedine su bile namijenjene samo muškarcima, neke ženama, neke mladima, a neke su primale sve bez obzira na rasu, spol ili materijalni položaj. Prijam novih bratima mogao je obavljati samo gastald. Pridržavanje pravilima martikule nije bilo obavezujuće, nego se ostavljalo svakome bratimu na njegovu savjest. Ako se poneki bratim nije držao regula bratovštine, zbog toga ga ne bi isključili iz bratstva, ali tada nije mogao dobiti oprost. Čak i kad bi bratovština ostala bez svih svojih članova, nije se ugasila, nego se čekalo da se članstvo obnovi. Žene su bile prisutne već u najstarijim bratovštinama, iako je teško odrediti njihov stvarni položaj.

Bratovština sv. Barbare u Šibeniku ( Dalmacija )

Poslije Venecije, bratovštine topnika šire se posvuda po mletačkom teritoriju. Zaštitnica topnika je sveta Barbara, koja se najčešće prikazuje s palminom granom, kao simbolom mučeništva, te kulom i topom. U venecijanskoj četvrti Castello, gdje je, u blizini crkve Santa Maria Formosa (koju su koristili), bilo sjedište Bratovštine topnika, na brojnim kućama uklesani su reljefi s prikazom svete Barbare. U Šibeniku je Bratovština topnika sv. Barbare utemeljena kasnije, tek 1588. godine. U Splitu i Zadru bratovštine topnika spominju se još kasnije, početkom 17. stoljeća. Topnici su se služili današnjom crkvom sv. Barbare, što znamo po arhivskim podatcima, ali i uklesanom karakterističnom reljefu svete Barbare nad bočnim ulazom u crkvu. Reljef je upravo onakav kakav su topnici stavljali na kuće u Veneciji u četvrti Castello, blizu kuće u kojoj im je bilo sjedište. Na šibenskom reljefu je sveta Barbara s palminom granom i topom pokraj sebe. Uz reljef je uklesana 1597. godina, što znači da se Bratovština topnika najkasnije te godine počela služiti crkvom. Bratovština topnika dala je za crkvu sv. Barbare 1610. godine izraditi prekrasan novi drveni glavni oltar s oltarnom slikom koja prikazuje svetu Barbaru sa svetim Nikolom i svetim Pavlom. Crkva sv. Barbare izvorno je bila crkva sv. Benedikta i Nikole. Pripadala je benediktincima, odnosno njihovoj Opatiji sv. Nikole na otočiću Ljuljevcu, na početku Kanala sv. Ante. Nakon što je 1543. godine sagrađena tvrđava sv. Nikole, benediktinski je kompleks srušen. Preostala im je crkva sv. Benedikta i Nikole u gradu Šibeniku. Kad se u nju uselila utjecajna šibenska Bratovština topnika, počeli su problemi. Benediktinski opati pokušavali su Bratovštinu topnika izbaciti iz crkve sv. Barbare. Tvrdili su da su topnici „uzurpirali“ crkvu. Sukob je toliko eskalirao da 1692. godine nije bilo proslave u čast svete Barbare. Mletačke su vlasti taj sukob riješile u skladu s vlasničkim pravima benediktinaca na crkvu. Topnici su se mogli i dalje koristiti crkvom sv. Barbare, ali u njoj nisu mogli ništa raditi bez dopuštenja benediktinskog opata. Bratovština topnika prestala je postojati nakon propasti Mletačke Republike 1797. godine, a crkva sv. Barbare 1926. godine pretvorena je u muzej. Bez obzira na sve, uspomena na topnike i njihovu Bratovštinu svete Barbare ostala je. Nitko se danas više ne sjeća da je crkva sv. Barbare zapravo bila crkva sv. Benedikta i Nikole.

Konzervator Ivo Glavaš piše o jednoj od najutjecajnijih šibenskih bratovština, Bratovštini topnika (bombardijera) sa sjedištem u crkvi sv. Barbare, koja pripada u najvažnije mletačke bratovštine, a u Veneciji je utemeljena u listopadu 1500. godine.

2. veljače 2019.

Molitvenik brdovečke Bratovštine sv. Barbare (sjeverozapadna Hrvatska)

Dvodijelno izdanje – pretisak i transkripcija molitvenika Bratovštine svete Barbare iz Brdovca – pod naslovom „Pobožne molitve iz vnogeh molitveneh knjih izebrane”, predstavljeno je 6. ožujka u dvorani Biskupskog ordinarijata u Varaždinu. Izdanje su predstavili župnik iz Brdovca Vladimir Trkmić i autor pogovora i rječnika dr. Alojz Jembrih. Nazočni su bili predstavnici Varaždinske biskupije, na čelu s biskupom Josipom Mrzljakom, i drugi zainteresirani, koji su na dar dobili primjerak toga tvrdo uvezenog dvodijelnog izdanja, s obzirom na to da ih nema u redovnoj prodaji, nego zahvaljujući sponzorstvu Općine Brdovec do čitatelja dolazi kao prigodan dar, na koji su ponosni Župa i Općina Brdovec. Brdovečki župnik obrazložio je kako je došlo do ideje o pretisku originalnog molitvenika, koji je prvi put tiskan 1678., a potom do tiska transkribiranog izdanja. Kazao je kako je župljanka Ana Ivanjek, koja radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, skrenula pozornost župniku na to vrijedno izdanje. Odlučeno je da se izda pretisak toga izdanja kako bi se to blago prenijelo današnjim i budućim naraštajima. Općina Brdovec, na čelu s načelnikom Mladenom Debeljakom, financirala je izdavanje obaju izdanja, čiji su primjerci darovani obiteljima u Općini i Župi. Trenutačno je u tisku drugo izdanje budući da su prva izdanja razdijeljena. Župnik Trkmić istaknuo je da ga je vodila misao da se danas knjiga premalo čita, premalo uzima u ruke, premalo daruje iz ruke u ruku, a time i premalo cijene povijesna blaga našega naroda, koja se nalaze upravo u knjigama. O vrijednosti molitvenika govorio je dr. Jembrih, osvrnuvši se i na druge molitvenike iz toga razdoblja, poput onih Katarine Zrinski i Katarine Frankopan. Za brdovečki molitvenik kazao je da je molitvena riznica kajkavske uskrsle riječi. Riječ je o književno-jezičnom spomeniku hrvatsko-kajkavske molitveničke literature. U vrijeme kada je nastao kajkavski je jezik pripadao u najrazvijeniji jezik na južnoslavenskom području. Prema riječima župnika Trkmića, riječ je o najljepšem kajkavskom molitveniku. Molitvenik brdovečke Bratovštine sv. Barbare ima osobitu povijesnu vrijednost za tu općinu i za Župu sv. Vida, te veliko značenje u povijesti molitvenika pisanih na hrvatskoj kajkavštini.

Varaždin, (IKA) 08.03.2008.

O osnivanju Bratovštine svete Barbare u Brdovcu pisala je dr. Agneza Szabo, „Istaknute grofice iz obitelji Erdody i osnivanje Bratovštine svete Barbare u Brdovcu“. Tekst se nalazi u Zaprešićkom godišnjaku … : s kalendarom za … godinu, God. 12 (2002), 2. izd., str. 71-792., veljače 2019.

Molitva svetoj Barbari za dobru smrt

Sveta djevice Barbaro! Kad si svjedočila za svetu vjeru Isusovu svojom krvlju, onda ti je premilostivi Isus obećao da će oni koji te zazivaju u pomoć biti oslobođeni od nagle i nepripravne smrti. Učini, dakle, pomoćnice moja, da se Isus spomene prolivene djevičanske krvi i žarke ljubavi tvoje te po dobrostivom obećanju svojem ne dopusti da duša moja izađe iz tijela prije nego se očisti pravom ispovijeđu i Presvetim se Oltarskim sakramentom okrijepi za put u vječnost! Amen!

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 3