Sveti Antun Pustinjak: Kako postati savršen?

Sveti Antun Opat rodio se 251. godine u Komi blizu egipatskog grada Herakleje (Herakleopolis Magna). Umro je 356. godine na brdu Colzim nedaleko od Crvenog mora u Egiptu. Potekao je iz bogate obitelji, a poslije smrti roditelja darovao je zemlju siromašnima, rasprodao imovinu, razdijelio novac siromasima i otišao u libijsku pustinju.

Živio je u pećini, uzgajao stoku, obrađivao malen vrt i živio samotno, pustinjačkim životom, u molitvi i pokori. Pripisuju mu mnoga čudesa i drže ga začetnikom pustinjačkog i redovničkog života. Zazivaju ga kod kožnih bolesti, padavice, kuge i amputacija, a zaštitnik je domaćih životinja. Spomendan je 17. siječnja.

Kako je sveti Antun postao savršen – svet

Slaveći spomendan, dan rođenja za nebo, svetog Antuna svakako moramo promatrati i doživjeti preko riječi koje je Isus izrekao bogatu mladiću. „Hoćeš li biti savršen, idi prodaj što imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu! A onda dođi i idi za mnom“ (Mt. 19,21). Zna se da je te Isusove riječi sveti Antun opat ozbiljno shvatio. Roditelji su mu umrli u 19. godini njegova života. Shvatio je da ga Bog kao bogata mladića poziva na savršeniji način života. Ostao je sam sa sestrom, za koju se pobrinuo da ima nužno uzdržavanje i odgoj. A on je otišao u pustinju. Da bi kao čovjek postizao savršenstvo, svetost, sav se posvetio radu i molitvi. Posvetio se do tada još nepoznatoj i nečuvenoj strogosti pustinjačko-pokorničkog života. Predaja i životopisci kažu da je spavao na goloj zemlji. Imao je duge postove, uz molitvu i gladovanje. Nekada je postio po dva dana bez jela i pića. Jeo bi navečer poslije zalaska sunca. Često samo koru kruha, malo soli i vode. U toj pokori i postu često ga je napastovao đavao. Sveti Antun bio je duboko svjestan da se neke napasti ne mogu prevladati, kako je rekao Isus, osim postom i molitvom. Poslije jedne takve teške duhovne borbe s đavlom ukazao mu se Isus u svijetlu oblaku. Sveti je Antun zavapio: „Isuse blagi, gdje si bio prije? Zašto mi nisi došao u pomoć?“ Isus mu odgovori: „Bio sam ovdje i gledao tvoju borbu, i uvijek ću ti pomagati“. Životopis svetog Antuna Opata kaže kako se brzo pročulo o svetosti i čudima koje je činio. Dobivao je pismene molbe za preporuku u molitvama. Tako mu je i sam car Konstantin Veliki pisao da ga preporuči Bogu u svojim molitvama. Sveti Antun Opat ubrzo je oko sebe okupio mnogo pustinjaka i s njima zajedno živio. Njega zovu ocem redovništva jer su već za njegova života i kasnije nastale mnoge redovničke zajednice.

Kako mi možemo postati savršeni – sveti? Koji je naš životni cilj, životni moto?

„Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski“. Od nas sigurno Bog ne očekuje niti traži tako strog post i pokoru kakve je imao sveti Antun Opat. Ne traži od nas ni odlazak u pustinju ni samotnjački život. Ali od nas Bog očekuje da postajemo sve savršeniji u svome pozivu i zvanju. Nema poziva ni zanimanja u kojemu ne možemo postajati duhovno savršeniji. I mi, poput svetog Antuna Opata, imamo razne đavolske napasti, koje nas odvlače od duhovne sfere života, vježbanja u ljudskosti, predanu radu i molitvi. Sve je to dio našega životnog puta. Često smo pred odlukom – živjeti i usavršavati se u darovima Duha Svetoga ili živjeti tako da nam materijalno, hedonizam i konzumerizam budu na prvome mjestu. Nama nije nužan odlazak u libijsku ni u neku drugu pustinju, ali je vrlo važan duhovni obrat, orijentacija naše duše i savjesti – da nam na prvome mjestu budu Bog i evanđelje, a Isus naše duhovno mjerilo svega u životu.

Staleški poziv na savršenost – svetost

Supružnici su pozvani na svetost u jedinstvu i zajedništvu obiteljskog života. Roditeljima koji teže za duhovnim darovima u odgoju djece Bog daje milost i odlučnost za pravi odgoj djece. A djeca koja poštuju Boga i roditelje dobivaju duhovno nadahnuće za svakodnevan odnos prema roditeljima. Onima koji su poduzetnici, ako poštuju Božji zakon i ako traže od Boga pomoć, Bog može dati duhovno prosvjetljenje da budu dobri i pravedni prema zaposlenicima. Takvo stajalište ne dolazi sam po sebi, nego po duhovnom usavršavanju onoga tko je najodgovorniji za tvrtku. Bez izvorne kršćanske duhovnosti nema ni zdrava ni poštena odnosa među zaposlenicima. Pogrješno je razmišljanje, koje se u nas uvriježilo, da se samo u samostanu ili kao klerik može postajati savršen i svet. Svako zanimanje, svaki stalež jest mogućnost za posvetu, svetost, zrelost i primat duhovnosti nad materijalnim dobrima i mogućim materijalizmom. Kao što ima raznih putova da bismo došli u neko mjesto, ima i raznih putova prema osobnom duhovnom dozrijevanju, savršenstvu i svetosti. A svi ti spomenuti načini i putovi mogu voditi u nebo. Pogrješno je očekivati od drugih da budu savršeni, zreli i odgovorni, a da mi stalno tapkamo kao vjernici na istome mjestu. Pogrješno je upirati prstom u obitelji ili u bilo koga u hrvatskome društvu, kritizirati, a ne mijenjati sebe. Na prvome nam mjestu treba biti savjesno i odgovorno kršćanstvo koje se danomice usavršava samoodgojem, postom i molitvom. Molitva, post, pokora i sakramenti Crkve jesu sredstva za posvećivanje i prosvjetljenje uma, savjesti i duše. Zato treba vratiti smisao odricanju od hrane, postu i molitvi na osami, molitvi u miru i tišini. Tišina, mir,  planirana i izrečena molitva u prirodi imaju svoj smisao. To ne mora biti libijska pustinja. Molitva u osami može biti izrečena na obali mora, u šetnji gdje smo sami sa sobom, sa svojim nutarnjim duhovnim nemirima i životnim borbama. Naš duhovni ja jača po takvoj molitvi, a napasti raznih vrsta moguće je pobijediti. Iskustva svetačkih života svjedoče nam, što smo bliže Bogu to je teža naša borbe sa samim sobom i negativizmom koji nas okružuje u svakodnevnom životu. Neka nam sveti Antun Opat bude životni uzor.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 4 = 8