Sveti Martin – vojnik na silu, biskup po dužnosti, monah po izboru

Danas gotovo nema čovjeka, žene, djeteta u Hrvatskoj koji nije čuo za svetog Martina i Martinje. Martinje je svečanost blagoslova mošta, koji iz noći 10. na 11. studeni postaje vino. Rijetko koje mjesto u Hrvatskoj taj dan, a pogotovo u vinorodnim područjima ne slavi svetog Martina.

Obično je to jedna mala ceremonija, obred, izveden na humorističan način. Netko od vještih poznavatelja starinskih običaja glumi biskupa, mošt je „dijete“ koje se krsti, a za to su potrebni kumovi koji svjedoče da će „ kršteno vino“ biti dobro, i da neće biti problema sa onima koji ga budu pili. Tom zgodom se mole litanije koje  zabavljaju i izazivaju smijeh prisutnih. Protokol je jasan. treba krstiti moš da postane dobro vino. Mnogi ne znaju da je sveti Martin rođen 315. godine u Sabariji, današnji Szombately u Mađarskoj. Otac mu je bio viši časnik u carskoj vojsci. Često je zbog službe selio sa svojom obitelji. Neko vrijeme je živio u Italiji, u gradu Paviji. U tom gradu su živjeli mnogi kršćani. Djeca su pohađala vjeronauk, a Martin je kao dijete želio ići sa ostalom djecom na vjeronauk, ali m je otac to zabranjivao. Nije želio da njegov sin postane kršćanin. Martin je potajno odlazio na vjeronauk, u crkvu, molio se, a da to roditelji nisu znali. Htio je postati vjernik, kršćanin. Otac ga je protiv njegove volje upisao u voničku školu, misleći da će ga tako odvojiti od kršćana i kršćanstva. Martin je bio osoba koja se odlikovala molitvom, učenjem i djelima milosrđa. Životopis svetog Martina svjedoči kako je on dijelio novac siromasima, kako je na ulazu u neki grad vidio polugola prosjaka. Nije mu imao što dati, pa je odrezao pola svoga vojničkog plašta i darovao ga siromahu da se odjene.

Sažalio se nad polugolim bijednikom u cičoj zimi i darovao mu pola plašta. Kažu da je iza toga događaja u snu vidio kako je Spasitelj, Isus Krist zaodjenut tom polovicom plašta. Od tog trenutka je postao još gorljiviji za molitvu, žrtvu i vjeru. Pisci biografije svetog Martina pišu kako je on za neke predobar, a za sebe prestrog. Živio je vrlo jadno i asketski. Jastuk mu je bio kamen na tvrdom krevetu. Nakon tog viđenja u noći, Martin se vratio u Panoniju gdje mu je živjela obitelj. Na kršćanstvo je uspio obratiti sve ukućane i rođake, ali otac nije prihvatio obraćenje na kršćanstvo. U francuskom gradu Tours bilo je ispražnjeno biskupsko sjedište. Narod je molio Martina da on postane biskup. On je to odbijao, ali ipak na kraju je prihvatio postati bikup. Biskupsku službu je vršio savjesno, evanglizirajući grad i okolicu tamo gdje je živio. Uvijek je i kao biskup bio blizak najpotrebnijima, siromašnima. Svjestan svoje duhovnosti i pobožnosti poželio je napustiti  grad . Njegov  životni moto, njegova želja je bila otići u pustinju blizu grada, tamo se moliti i zahvaljivati se Bogu. Nažalost je imao protivnike na više razina. Progoniteji su bili ne samo na društvenoj sceni, nego  čak i dio hijrarhije. Na samrti, u agonije je bio vedar i nimalo tužan..  Pobožno je primio sve sakramente umirućih i preminuo 397. godine u gradu Toursu, u Francuskoj.

Kakve veze ima sveti Martin iz Toursa sa moštom, vinom, ili krštenjem mošta?

U životopisu svetog Martina iz Toursa se ne spominje nikakva povezanost sveca sa moštom ili vinom. No, zna se da je sveti Martin prvi svetac koji nije bio mučenik. Rođen je 315. godine poslije Isusa Krisata. Živio je u razdoblju nakon Milanskog edikta, carevog dokumenta po kojem kršćanstvo postaje slobodna, a ne proganjana vjera. Jjedinu poveznicu vidm u činjenici da je on poganin svojevoljno postao kršćanin, kao što „ pogani „ mošt na njegov spomendan postaje vino.. Komedijaški obredi krštenja mošta, njihov scenarij, spominje mošt kao pogano, varljivo piće. Mošt je nečist, mutan, u sebi nosi „ mogućnost velike grešnosti“ , zato ga treba krstiti i nataj način učiniti čistim. To je za vinogradare najpogodniji dan da mošt proglase vinom, i da ga krste. Da mu oduzmu i prekriže prošlost od berbe do svetog Martina, i da mu daju novo ime, novo svojstvo. Zato i postoje „ komedijaške litanije“ svetom Martinu. Kada sam bio na župi, jednom prilikom sam bio na Martinje na krštenju mošta. Inače vrlo dobar čovjek, skon Crkvi, glumio je svetog Martina i fantastično u komedijaškom tonu vodio program krštenja. Nakon programa mi je pristupio i rekao: „ Velečasni, nemojte se ljutiti, mi tako običavamo krstiti mošt.“ Rekao sam mu: „Nema problema, program je bio fantastičan“. Dakle, u noći sa 10. na 11. studeni, uoči spomendana svetog Martina, „pogani“, još donekle čisti, ali još uvijek mutni mošt postaje čisto, pravo, mlado vino.

Litanije svetom Martinu

Bože Oče, koji si posinio svetog Martina u vjeri, Gospodine smiluj se.

Bože Sine, koji si učinio Martinovo srce revno u svećeničkoj službi, Kriste, smiluj se.

Bože Duše Sveti, koji si nadahnuo sv. Martina za evangelizaciju, Gospodine smiluj se.

Sv. Martine, blagoslovljen srcem punim ljubavi i milosrđa, moli za nas.

Sv. Martine, čije je srce razapeto zbog odbačenosti od ovoga svijeta, moli za nas.

Sv. Martine, čije je srce puno ljubavi za nebeske stvari, moli za nas.

Sv. Martine, koji si podijelio svoj plašt s prosjakom, moli za nas.

Sv. Martine, koji si poljubio, blagoslovio i ozdravio gubavca, moli za nas.

Sv. Martine, koji si se radovao mnogim poganima obraćenima u Kristu, moli za nas.

Sv. Martine, koji si razoružao Sotonu svojom poniznošću, moli za nas.

Sv. Martine, koji si ukinuo štovanje idola, moli za nas.

Sv. Martine, koji si poučavao mnoge svećenike i biskupe, moli za nas.

Sv. Martine, koji si činio mnoga čudesa, moli za nas.

Pomolimo se,

Bože, koji od obraćenika činiš uzore u vjeri, u svetom Martinu iz Toursa dao si Crkvi primjer sveca čije je srce puno ljubavi stavljeno u službu Evanđelja dovelo mnoge do Krista. Molimo Te, nadahni i danas ljude na evangelizaciju uz jednaku strast za Krista, tako da oni koji su izgubljeni ili koji traže, koji su slomljeni ili ranjeni, samodopadni ili lijeni, prigrle u obraćenom srcu evanđelje Isusa koji Jedini daje puninu života. To Te molimo po Kristu našem Gospodinu, koji je Radosna vijest danas i svaki dan, sada i uvijeke. Amen.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 2 = 1