Svetkovina Petra i Pavla postaje naša životna prekretnica jer kroz njihove živote možemo vidjeti svoje!

Pronositi svjedočanstvo Božje riječi nikad nije bilo lagano. Božja riječ mnoge koji žive suprotno od nje ranjava jer je iskrena. Ona je za mnoge opora jer je teško slušati istinu koja nikom nije draga.

Mnogi se boje Božje riječi. Lakše je živjeti po svojoj kreiranoj religioznosti jer takva ne traži niti odricanje niti žrtvu. Današnji svijet upravo je u takvoj situaciji. Svatko kreira svoje stavove prema svojem nenapisanom evanđelju kreiranom od poluinformacija. Vjerska se praksa bazirala na trošnim ritualima iz prošlosti i zastarjelim modelima mirakula koji mame pobožne emocije. Savjesti se izgrađuju nekim novim današnjim romansama ravnodušnosti koje umanjuju odgovornost. Bog se napušta vrlo lako u graničnim pitanjima vjere i morala. Čovjek je kao postao mjerilo svih stvari, a nigdje čovjeka. Napuštanjem Božje riječi izvrću se činjenice. Stvaraju se svjetovi kojima vladaju obmana i laž. Mnogi izbjegavaju preuzimanje odgovornosti. Negira se stvarnost, izmišljaju se priče da bi se naškodilo drugima. Takvi kreatori novih vjerskih uvjerenja povlače mnoge. Eksperti su u zavaravanju drugih svojom slatkoriječivošću. No njihovi životi nikada se ne mijenjaju, a duhovna im je hrana patnja drugih. Kako se osloboditi od ovakve represije crnila ako ostanemo na ovoj razini. Svatko tko želi iskreno krenuti i zauzeti se za svoj život ima putokaz, a to je život po evanđelju.

Čitamo danas u prvom čitanju iz Djela apostolskih kako je Herod uhvatio Petra. Zajednica koja se okupljala oko apostola postala je problematična. Sve više ljudi koji su željeli iskrenost življenja nisu se mogli ostvarivati u oligarhijama u kojima je vladala moć novca na uštrb onih koji su vječno izrabljivani. Apostoli su im osiguravali mjesto utjehe od porobljivača. Kako je svjetini uvijek potrebno kruha i igara osokoljeni Herod najprije je pogubio Jakova, brata Ivanova i zapisa sveti Luka: „Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra.“ Sve što se radi i danas radi se upravo na ovoj razini zabavljanja masa. Jer kada se uspije svrnuti pozornost s nečeg važnog na zabavu to je uspjeh. Tada se može raditi što se hoće. Jer je tada lako reći zar niste to tražili. Dali smo vam, utažili smo vašu žeđ. Gorljivost propovijedanja Isusa Krista nikada nije bila lagana. Svatko od onih koji žele slijediti Njega učitelja istine mora proći istim putem kojim je i on prošao. Ako naš put nije izranjavan i ponižen znakovito nam je da onda ne naviještamo Njega već sebe i svoja stajališta. Samo je Bog onaj koji može umiriti i donijeti radost u svako srce. Kad je napušten Bog onda oni koji se olako poigravaju sa svetim traže samilost ali je sami ne pružaju. Traže toplinu, razumijevanje, oprost od onih od koje su se ogriješili bez imalo srama i stida prema boli koju su uzrokovali, bez stvarne namjere popravka onog što su počinili. Poigravaju se sa dobrodušnim ljudima prepunog srca sa svrhom obmanjivanja.

Upravo današnja svetkovina svetih apostolskih prvaka Petra i Pavla postaje naša vjerska životna prekretnica. Kroz njihove živote mi možemo vidjeti svoje. Svatko od nas je i Petar i Pavao. Svatko je od nas Petar koji je neuk ali ima u sebi nešto što je toliko dragocjeno. Otvoreno srce za istinu. Srce koje prepoznaje Isusa Krista kao svoga spasitelja, kao Sina Božjega. Premda smo slični svakodnevno njemu koji je zatajio Krista u onoj večeri odluke premda se zaklinjao na vjernost kao i mi. Svakoga dana smo u situaciji da ga zaniječemo. Zaniječemo Krista svaki put kad se olako u društvu prepustimo šutnji i prešućivanju istine jer nas je netko nadglasao i iako nije vjernik uzima sebi za pravo kako može dijeliti lekcije drugima iako sebi nikada ne zna priznati istinu. Zaniječemo Krista svaki put kada baratamo samo sa poluinformacijama vjere. Jer vjera koja se poznaje ona se živi. Zaniječemo ga kada olako slijedimo gurue današnjeg vremena u izopačenostima. Da, slični smo tom ribaru Petru kojem ćemo  nabijati na nos i izvlačiti ove trenutke koji su za njega bili pakao, ali se ne sjećamo kajanja, suza koje su donijele preokret obraćenja. To je za nas ono važno. Danas se pokajati jer smo olako krenuli stramputicama bezvjerstva.

Svatko od nas može biti i Pavao taj gorljivi progonitelj kršćana. Toliko svjesno ili nesvjesno svojim ogovaranje i krivokletstvom postali smo progonitelji svoje braće i sestara. Svojim oholim životom kojima se postavljamo iznad drugih postali smo progonitelji bešćutnosti kao za nekakvu Božju stvar a s tim Bog nema nikakve veze. Doista smo bliži poganstvu negoli Kršćanstvu. Sve je oko nas trulo i iz truležine širi se zadah propadanja. Ali Pavao taj progonitelj postao je obraćenjem novi čovjek. Čovjek po mjeri Isusa Krista. To su naši uzori danas. Oni koji su prošli sve situacije kao i mi ali su prepoznali bitno. Promijeniti sebe. Svaki od nas vjernika koji nije voljan promijeniti sebe ostat će na razini koja je samo raspoložena za kritizerstvo, ali ne za aktivizam ljubavi. Oni nam pomažu da se odvažimo izići iz vlastite vjerske oholosti kako bi zadobili život vjere. Samo življena vjera ima smisao. Reći će sveti Antun Padovanski da je najbolja propovijed ona koja se živi svojim životom. Kao vjernici krštenici jer smo po svom krštenju postali svećenici imamo poslanje propovijedati evanđelje Isusa Krista. Svaki dan i bilo gdje mi propovijedamo. Kako propovijedamo i što propovijedamo. To je ono što nam je najjasniji znak koliko smo napredovali u vjeri ili Krista zatajili. Jer naši životi su svima ani na javno da se vidi i da se prepoznaje. Ako se ti kako kršćanin ne prepoznaješ u masi onda si postao poganin kojemu je svejedno. Takav sakramente obavlja. Takav ne živi vjeru on je parazit na živom tkivu Isusa Krista koji iscrpljuje zajednicu na vlastitu korist.

Petar i Pavao darovani su nam kao današnji ispit savjesti koji nas vodi do obraćenja za vlastiti život. Oni su bili prepoznatljivi obojica. Taj ribar Petar pomalo i nagle naravi izabran je da bude stijena. Počivalište utjehe vjere. Pavao kao uzor revnosti i izgaranja za Krista. Danas otvorimo svoje srce Bogu koji je izvor milosti i ljubavi. Darujmo Bogu svoje živote da nas vodi putem utjehe u ovim nemirnim vremenima beznađa. Prepustimo Bogu svoje putove i krenimo s onom toliko važnom promjenom svojega života. Obratimo se! Prepoznajmo Isusa Krista kao svoga spasitelja i otkupitelja! Svoje polovičnosti i natruhe koje su se zavukle u naše živote ostavimo postrance i obilježimo svoj život obraćenjem koje rađa spasenjem.

Don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

+ 2 = 5