Svetkovina Svih svetih želi nas osloboditi od svih robovanja za svetost!

Današnju svetkovinu u našem narodu naši predci nazivali su prvi ili mali Božić, ovo je dan toliko dragocjen jer nas okuplja kao one koji vjeruju i doziva nam u naš život ono što nam je ostavljeno da kao oni koji vjeruju žive svetost jer smo na nju pozvani.

Ovaj život na kojem smo hodočasnici darovan nam je da se uspinjemo prema svom Gospodinu. Da se svakodnevno s njim suobličujemo i s njim ovaj svijet činimo boljim. Premda živimo u naraštaju koji je udaljen od svetoga jer im to nije napeto, u dubini svakog čovjeka, svakog od nas stoji tajna ljudskog života koji traži vječnost. I premda nam se čini da mladost traje dugo starost nam se jako brzo približi. Tada u svojoj zrelosti započinje naš mukotrpni hod u kojem postajemo svjesni da nam je život doista jedna malena relacija koja nam je ostavljena da se Bog proslavi u našem i po našem životu.

Zadojenost ovoga vremena koji se okrenuo vječnim kriticizmima, vječnom prigovaranju, trajnom negodovanju i crnilu prisiljen je na sve načine ponaosob medijskim pritiscima da vjeru stavlja pod plašt ravnodušnosti i indiferentnosti. Sve nas toliko udaljava ispiranje mozga od onih koji se smatraju elitom popravljanja ljudskih mozgova u kojem nam se neprestano nameće bezvjerstvo kao model slobode. Jer kad se oslobodiš od Boga od tog nekog starca koji te stalno kažnjava tada ćeš moći živjeti idealno. Tada nema nikakve kočnice koje te može sputavati. Sloboda života koja se predstavlja kao idealna izgrađuje se na ovisnostima kojima se onda lako upravlja sa svakim od nas jer smo površni i u ovom vremenu željni brzih rješenja. Ovisnost o tuđem mišljenju, ovisnost o tuđim životima učinila nas je čudnim skupinama koji su podložni malignoj manipulaciji koja nas odvlači od života.

Doista teško je danas biti vjernikom. Izloženi smo svi mi tolikim provokacijama u kojima sustajemo i zavlačimo se u mišje rupe. Sve nas je više strah svjedočiti vjeru ako ne bi bili osuđeni od društvenog mijenja te postali građani drugoga reda. U ovom vremenu takozvanih velikih sloboda dolazi do vjerske getoizacije i vjerske segregacije. Kao da dolazi vrijeme da ćemo morati nositi i mi vidljive poveze ili kakve znakove kojima ćemo biti raspoznavani kao oni koji su nepodobni ili pak ljudi koji nemaju prava. Ljudi uništenih sloboda.

Sveti Pavao apostol s toliko ljubavi svakog od nas danas pita. Tko nas to rastavlja od ljubavi Kristove. Tko nas to rastavlja od Crkvenog zajedništva. Tko nas to rastavlja od života vječnoga. Progonstva? Možda javna progonstva zbog skandala koja potresaju Crkvu od onih kojima nije Bog nikada nije bio ni u srcu ni u životu. Koji su se oslobodili Boga i Krista i Crkve i žive životom razvrata. Koji su bili u stanju raniti najosjetljivije u društvu svojim nastranostima. Zar nas oni mogu rastaviti od Krista. Svi su oni razlog sablazni vlastitog prokletstava. A davno je rečeno: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka.“ Zidati svoje povjerenje na ljudskoj nestabilnosti i devijaciji a ne na Kristu vodi u pakao. Golotinja? Uvijek smatramo kako nam je osobito danas ekonomija najvažnija. Odvela nas je daleko. Koliko god radili nikad nismo zadovoljni. Novac samo tako iscuri. Uvijek nam je malo. Ta utrka koju smo sami započeli udaljila nas je od svega što je sveto i vrijedno od naše obitelji. Više nema vremena za nikoga. Ne susrećemo se. Sigurnost smo izgradili na pametnoj tehnici koja nam je postala oltar u kojem se osjećamo prihvaćeni i voljeni, toliko voljeni jer tamo iza ekrana kao svi nas vole svi nas lajkaju.

Nevolje? Životni nam je put posut s onim što smo odabrali. Premda uvijek mislimo kako je netko drugi uzrok naših nevolja one su ipak naš odabir. One su uzrok grijeha koji s nama vlada i grijeha onih kojima smo se povjerili svoje živote udaljeni od Krista lijeka svakog grijeha i svake nevolje. Tjeskoba? Strah je onaj koji nas tjera da ne živimo slobodno. Ovaj ga naraštaj liječi alkoholom, narkoticima, razbludnošću, kockom, igricama, izmišljenim retuširanim novim medijima. A tamo gdje je strah, tjeskoba tamo nema ljubavi, Ljubavi Kristove. Glad? Pomno promatram svakog dana kako ovaj naš naraštaj izobilja je gladan. Prejedanje, ne umjerenost u trpanju hrane u sebe samo su vapaj gladi koja da se nikako utaži. Glad za ljubavlju najbližih, glad za djecom koja su zapustila svoje roditelje a sve su im omogućili, glad za razgovorom, prihvaćanjem, milosrđem, praštanjem. Pogibao? Mač? Tako smo zapustili svoju vjeru. Ne svjedočimo je samo da nas netko ne gleda drugačije. Robujemo ucjenama i pristajemo na sve.

A pozvani smo na svetost. To je naš život. Vjernik je pozvan živjeti sveto. Živjeti evanđeoski. Živjeti uronjen u Božju ljubav. Današnji dan želi nas osloboditi za svetost od svih robovanja. Tolikim se svecima utječemo. Molimo se njima da nas zagovaraju pred licem Očevim. A mi odgurujemo od sebe jedini kršćanski identitet a to je svetost. Zato je današnje evanđelje obasuto istinskim poslanjem kojim se postiže svetost. Blaženstva su put svetih, put kršćana koji neće biti opterećeni nikakvim ljudskim ludostima, statistikama ili pak kojekakvim uvredama koji bi nas kao trebali pokolebati u životu. Siromasi duhom otvoreni su Božjoj volji. Ožalošćeni sa ovakvim životom koji na njega ne pristaju od Boga primaju utjehu. Krotki baštine život a ne sileđije i politički podobni. Njihova je vlast kratka jer su se prodali vragu. Gladni i žedni pravednosti u ovom svijetu nepravda i neistina Božjom pravednošću gledat će one koji zlo čine bačene u mjesto gdje je plač i škrgut zuba. Oteto je uvijek prokleto. Svaka neisplaćena plaća, svako ugnjetavanje vodi u propast i vječni nemir. Milosrđe nas vodi Kristu postajemo jedno s Njim. Čisto srce nas otvara istini a odvraća od robovanja lažima i podmetanjima. Kao vjernici i kao oni koji su pozvani na svetost pronositelji smo Kristova mira. Progonstva će uvije biti jer oni koji vjeruju proroci su svojega vremena koji smetaju onima koji su manipulatori.

Ustrajte svakodnevno na putu Krista i proslavljajte ga u svojem životu. Ne bojte se ničega što bolesni ljudski um može činiti. Naš narod je narod svetih. Toliko mučenika natopila je svojom pravednom krvlju ovu zemlju. I usprkos sve zloće mole za nas. Danas stanite i sjetite se svih svojih koji su prešli prag nade i nalaze se u zajedništvu s Kristom i neka vam budu dobri zagovornici jer mnogi su od njih sveti a da to i ne znamo. Sveti budite i neka vas Krist, izvor svetosti prati u životu ljubavi i vjere.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

12 − 7 =