Svi smo mi od Boga ljubljeni u onome što jesmo i kakvi jesmo!

Život nam prođe u brigama. Iz dana u dan samo se gomilaju. Prepustili smo se da se opteretimo sa svim što je nebitno.

Vanjština nam je postala opterećenje. Brige su naši ogromni utezi koji nam uvijek priječe dobar i kvalitetan život. Brige nas odvlače od svega što je bitno i što je dobro i sveto. Kao razlog briga uvijek stoji u našem bahatom odnosu da sve možemo riješiti sami i da sve možemo sami učiniti. Da nam ne treba nitko jer mi najbolje sve znamo. No brzo se razočaramo. Jedno su naše mogućnosti i naše sposobnosti a drugo naše želje. I zato posežemo u većini kopiranju tuđih načina života. I kad ne možemo pratiti taj iscrpni put kopiranja jer nam za sve to nedostaje njihov standard onda se unesrećimo.

Živimo u trajnom stanju nezadovoljstva tražeći krivnju u nekom drugom a ne u svojim nedosanjanim željama. Došašće koje se približava centralnom blagdanu rođenja Božjega u nama želi ostvariti najvažniju domenu koju nosimo u sebi. Da smo neponovljivi, da smo jedinstveni i da smo od Boga ljubljeni u onome što jesmo i kakvi jesmo. Bog nas upravo takve treba. To je ono što polako zaboravljamo. Nitko ne treba živjeti tuđi život. Nitko ne može živjeti tuđi brak. Nitko ne može živjeti ono što nije. Iz sveg našeg truda biti netko drugi uvijek završi kao fijasko sa porugom i ismijavanjem.

Danas Bog stavlja pred nas da doista donesemo odluku i odaberemo biti ono što jesmo. Podložni mentalitetu koji je potrošački koji misli da se sve može kupiti danas došašće demantira. Ne možeš kupiti ništa što je dobro i sveto. Ono što je od Boga ne može se kupiti. Nema tog novca kojim se može platiti. Brak se ne čuva sa potrošnjom udovoljavanja. Ljubav svoje djece ne da se kupiti ni jednim darom ma koliko bio velik i u ljudskom očima vrijedan. Nitko nikoga ne može posjedovati jer ima novac i imanje. Materijalno stanje stvara nezdravu tugu jer je često razlog teških i narušenih obiteljskih odnosa. I premda sve rješavamo na toj razini kupovanja pa i najbližih život se jako brzo iscrpi a apetiti su uvijek nezasitni. Nikada dosta. Bog nam želi poručiti da prestanemo sa takvim životom. Da prestanemo sa uvjetovanjima i ucjenama koji u nama stvaraju nezdravo ozračje. Jer svaki put kad nekom nešto poklonimo uvijek smo u stanju prigovarati jer nam nije na istoj razini uzvraćeno. Udaljimo se danas od onoga što nas je odvelo u stanje.

Pođimo u gorje skupa sa našom nebeskom majkom Marijom. Pođimo ususret onima koji su potrebni najvrjednijega što imamo sa svojim najvećim, ogromnim bogatstvom neprocjenjivog vremena. Dopustimo sebi odmoriti u ovom vremenu svoju ispaćenu i potrošenu dušu. Iscijelimo svoje rane koje su nastale iz jeftinih međuljudskih odnosa u kojima smo se potrošili i istrošili. Cijenimo sebe i ne dajmo se procijeniti nikakvim vrijednostima koji prevladavaju danas. Nismo na popustu. Kako kršćani pozvani smo biti snaži darivatelji svetosti jedni drugima. Marija se danas upućuje k nama. Želi nam biti u životu pomoć. Pristupa nam kao svojoj rođakinji jer zna da nam je potrebna pomoć. Potrebno nam je puno toga kako bi smo otkrili da je njezin sin kojega nosi pod svojim srcem neprocjenjivi dar za naše spasenje. „Gospodin, Kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!“ Ne bojmo se otkrivati Boga u svom životu koji nas oslobađa svega što nam je nepotrebno. Oslobodimo se mentaliteta iskorištavanja. Krenimo ususret svom Gospodinu i živimo radosno u daru sebe koji je pripremio za nas.

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

40 + = 44