Susret s Bogom neka bude praznik za dušu!
Zalazimo polako već u otajstvo kada ćemo proživljavati intenzivno muku Gospodinovu. Tenzije rastu svakodnevno između farizeja koji se više ne mogu kontrolirati. Jednostavno su svoj fokus stavili u provokaciju ali ne mogu još uvijek odoliti mudrosti njegovoj. Ispitivaju Isusov život. Žele ga trajno dovesti na tanak led. Spremaju mu stupice.
Obasjani suncem njegove ljubavi izađimo iz svojih grobova u koje smo se zakopali zlom i grijehom!
U našem zemaljskom životu i ono lijepo, radosno, kao i ono ružno izražavamo suzama. Samo što se prve zovu suze radosti ove druge suze žalosti i tuge. Zanimljivo je kako nigdje u Novom Zavjetu nema rečenice: «I nasmija se Isus». Što ne znači da se nije smijao radovao. Isus je
Sve je ovo svima nama opomena, ne kazna, već opomena!
Promatramo li svoj život zapravo postajemo svjesni da je svaka naša osobna povijest, povijest izabranog izraelskog naroda. U toj grešnoj ali i svetoj povijesti mnoštvo je toga isprepleteno. Vjere i nevjere. Blagoslova i prokletstva. I upravo kroz snagu starozavjetnih čitanja otkrivamo koliko smo u svojoj slobodi sposobni zaboraviti Božje dobro
Blagovijest: Ne boj se, jer Gospodin je i s tobom!
U ovom užurbanom vremenu ima jedna rečenica koja nas doslovno ubija, ubija duhovnost, ubija vjeru, ubija svetost u nama, ubija naš život, a to je nemam vremena. Nemam vremena za sebe. Nemam vremena za molitvu. Za Božju Riječ, za Misu. Ne stižem, imam toliko posla, jednostavno ohladimo se. Priznajemo se
Isus je pravo Svjetlo koje dolazi s visine da rasvijetli ovu zemlju i srce čovjekovo!
Gledati i vidjeti jedan je od najljepših Božjih darova. I današnje evanđelje govori nam o tome kako je važno vidjeti. Sve započinje bolesnim očima jednog čovjeka koji nije tjelesno vidio, a zapravo je on vidio bolje od svih zdravih očiju. Isus ga je prvi opazio. Kao da vidimo Isusove oči
Križni put: Moj križ postala je moja bolest, moja obiteljska situacija, moje godine…
UVOD Uznemiren od svakodnevnih briga upućujem se zajedno s tobom. Želim pratiti tvoj križ, to drvo smrti i mučenja. Želim biti dionikom i sudionikom ovog puta jer znam, Gospodine, da si uz mene u svakom trenutku pa i onda kad sam zaboravio da si uz mene. Želim te susresti i
Sv. Josip – primjer kako osluškivati Božji glas u dubini i skrovitosti srca vršiti volju Njegovu!
Današnja svetkovina, na vrhuncu ovogodišnjeg korizmenog hoda, povlaštena je prilika, da promatrajući lik sv. Josipa, pogledamo što on poručuje vjerniku u današnjem svijetu. Istina je da su sveci naša braća i sestre u vjeri. Nalaze se u slavi Božjoj gdje nas zagovaraju. Ali oni su ujedno i naši veliki uzori
Uzmimo vrč svoje praznine i donesimo ga pred Isusa da ga napuni živom vodom!
Korizma je vrijeme kada razmišljamo o bitnim stvarima našega života. A bitno je moguće iskusiti u susretu s Isusom koji nas iz ljubavi, bez prisile i zavođenja, potiče na obraćenje. Današnji nam odlomak Ivanova evanđelja oslikava jedan takav susret. Samarijanka spoznaje bitno. Spoznaje sebe i svoga Spasitelja. Sve je započelo
Kad čovjek u svom životu oslobodi prostor Božjem djelovanju, Bog čini veličanstvene stvari!
Svatko do nas ima u iskustvu vlastitog života značajnih, sudbonosnih trenutaka koji su izmijenili naš život, odredili životni tijek. I onda vidimo kako je život prepun iznenađenja; toliko puta i onih neugodnih. Slušali smo kako Bog poziva Abrahama da ostavi svoj kraj i sve što je do tada poznavao; obećava
Za onog koji je u otajstvu Božje ljubavi čuda se događaju svakodnevno jer ih zna prepoznati!
Svatko od vjernika danas uvijek je u nekoj dvoumici. Uvijek ispitujmo Božju svemoć. Svatko bi htio brze Božje intervente. Bog koji gasi požare. Bog koji je kantica za sve kako nama padne napamet. Bog kao treba reagirati na sve naše budalaštine. On bi trebao. Uvijek bi nešto nekom trebao onako
