Bog nam uvijek želi reći: Volim vas i ne odustajem od vas!
Da bi ishod (rezultat) bilo kog djelovanja bio uspješan, osim cilja, vrlo je važno dobro se pripremiti. Priprema podrazumijeva jasno odgovoriti na tri ključna pitanja: 1) što se želi postići; 2) zašto se baš to želi uraditi, te 3) kako to napraviti ili obaviti? Ova su tri pitanja od presudnog
Bdijmo i ne dopustimo da nas Gospodin nađe nemarne i lijene za dobra koja ovaj svijet treba!
Započinjemo pripravu za Božić počinjući i novu liturgijsku godinu. Odlomkom evanđelja, kojega nam Crkva stavlja na razmišljanje, odiše naredbom: bdijte! Bdjeti znači voditi brigu o kome ili o čemu. I doista: cijeli odlomak je usredotočen na budnost, pozornost, vođenje brige oko povjerene zadaće koju je neki čovjek polazeći na put
Bog voli čovjeka, ne zato što smo dobri, pametni, snalažljivi, već zato što smo Njegovi!
Odlomak evanđelja za današnju nedjelju počinje Isusovim hrabrenjem apostola da se ne boje ljudi. Zar se apostoli boje ljudi, kad ih Isus hrabri? Da, ima i onih koji se boje drugih ljudi. Koga se ili čega čovjek boji? Strahovi u ljudima su razni: od visine, gužve, ljudi se boje virusa,
Prazna je priča da Boga volimo, ako Njegove zapovijedi ne izvršavamo!
Odlomak evanđelja nam danas ne donosi ništa drugo osim Isusovog govora. Isus razgovara s učenicima. Ustvari: tu nema dijaloga, to uopće nije razgovor, već monolog. Danas bi to grubo rekli da Isus daje lekciju svojim učenicima. To uopće danas nije moderno činiti. Današnjem je čovjeku takvo ponašanje teško prihvatljivo. Ako
Nemojmo se oglušiti na glas Dobroga Pastira koji nas čuva, brani i vodi!
Budući da smo mi ljudi po istočnome grijehu sami sebe izgurali iz Raja, Krist, utjelovljeni Bog, ostvario nam je povratak i pristup u tu milinu. Nije to morao! Htio je, jer nas voli. S obzirom na to da se draž Božjega Kraljevstva sada ne može doživjeti u punini, Isus se
Bez Euharistije se ne može u pravom smjeru hodati u životu!
Evanđeoski odlomak za Treću vazmenu nedjelju donosi sliku o dvojici učenika na putu za selo Emaus, koje je – prema kazivanju evanđeliste Luke – udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Nije nam sada bitna udaljenost, već promatrajmo dvojicu suputnika, te u njihovoj situaciji prepoznajmo sebe i tako se duhovno nahranimo. Učenici
Toma nas uči da nije lako vjerovati, ali bez Duha Svetoga nećemo donositi duhovne plodove!
Današnja odlomak evanđelja kojega nam Crkva stavlja na razmišljanje događa se onoga istoga dana, prvog u tjednu, na dan kada je Isus uskrsnu. Uskrsnuli Isus dao se u akciju obilaženja pokazujući se da Mu ni smrt nije naudila. No prije nego li je došao, apostoli se nalaze u strahu od
Isusovo uskrsnuće – znak da imamo Boga koji sve pobjeđuje!
Događaj oko Isusova uskrsnuća su nam gotovo u tančine poznati (onoliko koliko nam mogu biti, zahvaljujući svjedocima koji su nam događaj prenijeli). Ipak, istaknimo da je u Isusovom slučaju riječ o nepravednoj osudi, o žrtvi za druge, pobjedi života nas smrću. Pitajmo se: Je li i meni stalo do Isusa
Cvjetnica: Isus nas uvodi u svoju muku, sjedinjuje naše sa svojim patnjama!
Na Nedjelju Muke Gospodnje ili Cvjetnicu, spomen je slavna ulaska Gospodinova u Jeruzalem. Po liturgijskom sadržaju, započinje velika tema Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Zovemo to Vazmenim otajstvom. Običaj je da se za ovaj blagdan blagoslivljaju grančice, kao spomen na one Isusove suvremenike koji su mu klicali kad je ulazio
Meditacija za Euharistijsko klanjanje
Gospodine Isuse Kriste, ovdje nazočni u Presvetom oltarskom sakramentu, želimo neko vrijeme provesti u većoj prisutnosti s Tobom. Stoga te molimo, kao što se Duh Sveti izlio nad apostole, tako i nama pošalji Svoga Duha, kako bismo se što više sjedinili i suobličili s Tobom. Tu smo pred Tobom sa
