Temelj svakoga mira leži u miru srca

Kad se popne na jednu uzvisinu blizu Jeruzalema naiđe se na malu crkvu s nazivom „Dominus flevit-Gospodin je plakao.“ To je mjesto s koga se može vidjeti lijepo Jeruzalem gdje je nad sudbinom Jeruzalema Isus plakao jer je znao za propast grada koja će doći zbog nevjere.

On im je nudio Božje kraljevstvo, ali oni su uporno htjeli protiv velikog Rimskog carstva ostvariti, naravno s oružjem, zemaljskog židovsko kraljevstvo. Rim je, koji je vladao cijelim poznatim svijetom srušio je Jeruzalem i hram u njemu koji se nije obnovio do dana današnjega, jer je na njegovim temeljima poslije izgrađena islamska džamija. Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja.”

Pedeset dana nakon Uskrsa su obilježeni kao dani ponude mira, kojem je učio Isus svoje učenike. „Mir vam ostavljam, moj vam mir dajem.“ Bog želi utemeljiti mir. Imali li što vrijednije od mira za čovjeka? Nemiri na zemlji, svađe u obiteljima, ratovi među narodima imaju najdublji izvor u grijehom poremećenim odnosima čovjeka sa svojim Stvoriteljem. Čovjek koji ne želi biti stvorenje nego Stvoritelj, ustaje ne samo protiv svoga Stvoritelja. Iz toga izvire rascjep među ljudima. Takav čovjek biva odgovornim poticateljem nemira, a time i odgovoran za neizrecive patnje. Otpad od Boga također uvijek vodi otpadu od čovjeka. Temelj svakoga mira leži u miru srca. To znači: mora se doći na čistinu ili mir s Bogom, sa samim sobom, sa obitelji, sa zajednicom, sa svijetom.

Uskrsli stalno govori uvijek iznova: „Mir vama!“ Snagom Božje milosti može se u nama ispuniti obećanje: „Blago mirotvorcima oni će se sinovima Božjim zvati.“ Krist je naš mir i naše pomirenje. Mir je plod drva križa. On je uzevši naše grijehe uništivši ih na križu i time omogućio naše pomirenje s Bogom. Kad smo u miru s Bogom onda smo u mru i s ljudima. Euharistijsko slavlje uprisutnjuje Kristovu žrtvu na križu, koja stoji u znaku mira, koji svijet ne može dati. Podsjetimo se na pozdrav mira na početku euharistijskog slavlja. Mislimo na pjesmu:  „Gloria, Slava“ u kojoj se nalazi pozdrav mira: „Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje.“ Najprije mir s Bogom, a potom mir s ljudima.

Ne zaboravimo pozdrav mira nakon molitve za mir i na završetku misnog slavlja. Zar euharistijsko slavlje time ne postaje poslanje mira u svijetu? Vrijedno se je zapitati, što svaki pojedinac u ovim danima može i mora učiniti za mir s Bogom i ljudima? Neki ljudi u ime svoje vjere progone druge i takvi ratovi traju i danas, pogotovo na Bliskom istoku, prije svega, što je pokrenulo nezabilježena stradanja i seobu naroda. Bog nije čovjeka stvorio da ratuje protiv drugih, da ih ubija, kao da to sam Bog ne može učiniti bez ikakva rata. Ali Bog je životvorac, a ne ubojica ljudi. On je i primio na sebe smrt, koja je posljedica otpada od Boga, da bi nam uskrsnućem podario život koji nema kraja.

Pred 99 godina 13.5.1917. ukazala s Majka Božja i Portugalu u malom mjestu Fatimi pastirima Luciji, Franji i Hijacinti. Njezina velika želja da se moli i čini pokora. „Recite ljudima da prestanu vrijeđati moga Sina grijesima,“ rekla je Gospa pastirićima U listopadu iste godine je bezbožni komunizam došao na vlast u Rusiji. U listopadu 19991 pola milijuna ljudi se skupilo u Fatimi na 74 obljetnicu ukazanja, a to je prenosila i ruska televizija, kao znak ostvarenja Marijine poruke o „obraćenju Rusije“ -od bezbožnog komunizma.

Stara legenda priča da se je elita ljudske povijesti našla pred Bogom. Najprije je došao Mojsije koga je Bog upitao: „Što si ti dao narodu?“ „ Zakon,“ odgovori Mojsije. „A što je narod od toga napravio?“ priupita Bog, „Kršenje ili grijeh,“ odgovori Mojsije. N red je došao i Karlo Veliki koga je Bog zapitao: „Što si ti dao ljudima?“ „ Oltar i katoličku vjeru.“ „ A što je narod od toga napravio?, pita Bog“ „Lomaču i borbu jednih protiv drugih.“ Na koncu je došao i Isus na red. Na pitanje: „Što si dao narodu?“ Isus je odgovorio: „Mir.“ „Što je od toga narod učinio?“ Isus je prekrio lice i zaplakao. Što Isus danas misli o našem svijetu komu je rekao: „Mir vam ostavljam, moj mir vam dajem.“ U vremenu u kome je sve moguće i izgleda kako se sve može postići, a mir je još uvijek više čežnja nego stvarnost. Mir s Bogom koji je uvjet svakog zemaljskog mira postižemo kad ga skromno molimo i ponizno primimo kao Božji dar. Apostolska želja Sv. Pavla u njegovim poslanicama glasi: Milost i mir s vama, bio iz dana u dan naš vjerni pratilac.

Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 29 = 37