Tko jedini zna tvoj život i što si sve prošao? Samo Bog! Priđi mu i otvori svoje srce!

Neizmjeran je Božji dar kušati njegovu dobrotu i njegovu ljubav. Onaj koji nije iskusio taj veliki Božji zahvat ostaje neostvaren. Osakaćen.

Premda se sve više živi u društvu kao da Boga nema, Bog nas poziva da se mu ponovno dođemo i kušamo njegovu ljubav. Mnogi danas samo prigovaraju i kritiziraju. Uvijek na sve imaju nekakav prigovor. Ništa im nije po volji. Mrzovolja, nezadovoljstvo im je na svakom koraku. Sebe smatraju velikima, nedodirljivima i pravima. Jedinima koji dijele pravdu za sve. Očito je taj sindrom farizejštine i licemjernog prisutan kako najgora duhovna bolest. Jer uvijek je to na razini oholosti i bahatosti. Što će meni neko govoriti kako ću ja živjeti ja to znam najbolje. Toliko sebi dopustimo oholosti u životu da se dovedemo uvijek do ruba i onda ne znamo kako dalje. No teško je priznati da si pogriješio. Teško je zatražiti oprost. Teško se pokajati i priznati da nisi u pravu.

Korizma je vrijeme rješavanja od oholosti života. Uljuljali smo se u naš život. Sagradili obrambene mehanizme a iza stoji mnoštvo neriješenih životnih situacija koje nas unesrećuju i osjećamo se manje vrijednima. Sve možemo sami. No kad se susretneš sa sobom onda je vidljivo da nam je potreban onaj koji ima snagu iznad svega dovesti nas u dostojanstvo ljubljenih. Put na koji nas Bog poziva jest put ljubavi. Kako ćemo spoznati ljubav ako sebi i svima oko sebe dokazujemo i pravdamo se da nemamo grijeha. Dimenzija grijeha danas se želi izbaciti jer kako može čovjek imati grijeh kad je on veći i od Boga. Ima tih nekih koji kažu da se oni sami sebi ispovijedaju da i ne trebaju sakramenti. Što će njima Crkva oni sve mogu sami. Oni su sami sebe u stanju odriješiti od njihovog zlog i promašenog života.

Vjernik živi od vjere. Vjernim živi od vjerskog zajedništva. Vjernik živi od iskustva Božjega praštanja. Zato je danas iznova kroz Korizmu proročki svima nam upućen jasna poziv premda nam ga je možda teško slušati. Ali je od Boga a ne od čovjeka. Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. „Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju. Jer moje misli nisu vaše misli, i puti moji nisu vaši puti – riječ je Gospodnja.“ Dosadašnji život kojim smo živjeli nije Božji put. A svaki put koji nije Božji vodi u provaliju, tjeskobu i očaj. Kako se vratiti na pravi put. Potrudi se učini sve u svom životu i započni novim životom.

Današnja zgoda iz evanđelja je naš put. Kad shvatiš koliko si samo sebe doveo u situaciju koja je bezizlazna. Ma koliko se god sramiš i koliko ti je god neugodno idi onom koji jedini u nama vratiti to divno dostojanstvo koje je u nama zapisano. Tada ne nemaš šta bojati tih nekih pravednika i bezgrešnih koji glume svoju vjeru koji će uvijek naći priliku za neprimjeren komentar. Na kraju krajeva što se bojiš što će netko o tebi misliti? Tko to jedini zna tvoj život, tvoju životnu situaciju. Tko to zna što si danas prošao? Koliko poniženja, koliko uvreda? Samo Bog jedini. Dođi mu! Priđi mu u poniznosti i zatraži pomoć! Otvori mu svoje srce. Priznaj se grešnim. Grešnikom koji je potrebit Božjega milosrđa. Grešnikom koji vjeruje njegovoj neizmjernoj dobroti. Zato Korizma i jest vrijeme sakramentalne obnove. Samo kroz sakramente događa se promjena života na bolje. „Vjera te tvoja spasila! Idi u miru.“

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

2 + 5 =