Tko nastoji popraviti druge, a da prije ne popravi sebe, uzalud mu vrijeme i trud!

Ovu poznatu i motivirajuću rečenicu zapisao je sveti Ignacije Lojolski. Tko je bio sveti Ignacije? Ignacije Lojolski je bio utemeljitelj Družbe Isusove. Živio je u razdoblju od 1491. – 1556. godine. Služio je kao vitez i vojnik navarskog potkralja. Nakon ranjavanja doživio je obraćenje.

Kao posljedica ranjavanja bila je činjenica da je od trenutka ranjavanja 1521. godine, pa do kraja života je šepao. Iza tog ranjavanja i obraćenja odlazi u Palestinu. Za vrijeme studija je ustanovio Družbu Isusovu, ( isusovci ). Papa Pavao III. je potvrdio pravila Družbe Isusove 1554. godine. Spomendan svetog Ignacija Lojolskog je 31. srpnja. Isusovci su u Hrvatskoj ostavili dubok duhovno – intelektualni trag kao odgojitelji svećenika u sjemeništima, a isto tako kao vrlo dobri voditelji nekad vrlo dobrih pučkih misija. Isusovci su prisutni u Zagrebu, Opatiji, Dubrovniku, Splitu, Osijeku i drugim gradovima: vode pastoralno im povjerene župe, imaju Teološko – filozofski fakultet u Zagrebu, na Jordanovcu. Družba Isusova je tijekom povijesti dala hrvatskom narodu niz vrhunskih propovjednika i intelektualaca. Jedan od najpoznatijih Hrvata, isusovaca, je svakako Ruđer Bošković. „ Tko nastoji popraviti druge, a da ne popravi sebe, uzalud mu vrijeme i trud“, sigurno je plod dubokih duhovnih promišljanja, plod duhovnih vježbi i životnog iskustva svetog Ignacija. Ali citat kao takav sigurno je na svoj način „ čudan „ onima koji misle da se drugi, pogotovo narod, mogu popravljati samo odgojem, stanovitom „ dresurom“, savjetima i zakonima. Neki  misle da se obitelj i njezini članovi, pa tako i društvo u cjelini mogu mijenjati revolucijom, silom. Naglo, prevencijom, umjetno izazvanim odgojnim klišejima, odgojnim i „novokomponiranim potezima, kurikulumima ili  čak silom. A zapravo svaka revolucija jede svoju djecu. Kršćanstvo u cjelini je u duhovnom smislu na tragu te Ignacijeve izjave.

Sveto pismo govori o „vađenju kamenog srca i stavljanju srca od mesa“ u čovjeka. To znači da čovjek može i treba subjektivno i emotivno mijenjati dubinu svog bića i intelekta. Čovjek tijekom života živi u zabludi i obmanama kojima samog sebe obmanjuje i tako užasno griješi. Jedan moj profesor filozofije često je koristio riječi obmana, zabluda. Svjedok tim zabludama je jedna misao koju sam često čuo od ljudi zrele dobi: „ Kada sam bio mlad, mislio sam da ću promijeniti cijeli svijet, kada sam bio u srednjim godinama, mislio sam da mogu promijeniti članove svoje obitelji. A, sada kada sam u zrelim godinama, shvaćam da moram mijenjati samog sebe.“ Opet jedna vrlo dobra pučka misao raširena u hrvatskom narodu. Svi pomalo živimo tijekom života u svojim obmanama i zabludama. Za povremena „otrežnjenja“ od takvih zabluda mogu nam pomoći svetačka duhovna iskustva pojedinih svetaca. Iskustva koja su bila plod dubokih duhovnih promišljanja i duhovnih vježbi provedenih u tišini, razmatranju Božje riječi i molitvi. Možda nam je daleko vremensko razdoblje 16. stoljeća svetog Ignacija Lojolskog, pa možda zaključujemo da je on jedan usamljen slučaj takvog razmišljanja.

Geslo svetog Ignacija Lojolskog je bilo: „ Ad maiorem gloria Dei“, „Sve na veću slavu Božju.“ Pojednostavljeno rečeno: sve što činim, činim da se proslavlja ime Božje, a ne moje ime. Činimo li doista tako, ili želimo da se mi proslavljamo, da nas ljudi hvale i da nam se dive i aplaudiraju? Po životnoj analizi Ignacija Lojolskog gubimo trud i vrijeme, ako svojim silama želimo promijeniti druge. Jesmo li svjesni zaista da svaki pojedinac ponaosob mora tijekom života mijenjati samog sebe? „Najsvježiji“ primjer za takvo shvaćanje osobnog života je sveta Majka Tereza. Nju je svojevremeno pitala jedna poznata novinarka: „Sestro kako promijeniti svijet, u kojem je toliko nedostatka empatije i zla?“ Dobila je vrlo brzo odgovor Majke Tereze: „Počnimo promjenu od sebe, prvo ja, pa onda vi, i tako ćemo mijenjati situaciju raznih zala u svijetu.“  Ja sam oruđe Božje. Ja sam vjernik koji vidjevši zlo ne očajavam, koji vjerujem da svijet oko mene može postajati bolji. Svjestan sam da se zlo kotrlja europskim prostorima i da postoji. Znam da svi prstom upiru u onog drugog, onog tko je ekstremni sekularist, ili loš vjernik. Židovi su postavljali Isusu vrlo često zamke, napose farizeji i pismoznanci, želeći ga uhvatiti kako krši židovski zakon, ili će reći nešto krivo, pa će ga moći suditi.

Sjetimo se onog bolnog i krutog primjera iz evanđelja, kada su htjeli po židovskom zakonu kamenovati ženu zatečenu u preljubu. Svi su se moralno i verbalno okomili na preljubnicu. Od Isusa su pokušali tražiti podršku i potvrdu, legalizaaciju za smrt kamenovanjem. Isus je poznavao i vidio njihovu opakost i zlu ćud. Nije želio ulaziti u diskusiju i konflikt s njima, jer bi to značilo upustiti se u duge i beskorisne rasprave. Sagnuo se, nešto je pisao po tlu, kako piše u evanđelju i razmišljao o ženi preljubnici i opakim Židovima. Ustao je i izrekao duhovno – intelektualnu rečenicu koja je trebala doprijeti u dubinu duše i savjesti svakog potencijalnog kamenovatelja: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.“ Na taj način je spriječio samo jednom mudrom rečenicom smrt žene kamenovanjem, ali je i duboko duhovno ušao u unutarnji duhovni svijet prisutnih razjarenih ljudi željnih striktnog izvršavanja Mojsijevog zakona. Svi su se razišli, jer svi bijahu grešni. Bračni supružnici vrlo često gube vrijeme kako promijeniti bračnog druga. U dnevnoj politici, čak i crkveni ljudi ponekad misle da će svojom oštrom retorikom promijeniti vjernike ili društvene tokove. Da će ih staviti na pravi put. Vrata duše onih koje pokušavamo mijenjati, znaju ostati dugo zaključana. Od verbalnih i tekstualnih ataka na one koji su „navodno„ ili stvarno na krivom putu gubi se uzaludno vrijeme i uzaludan trud. Zato kada govorimo, ili pišemo, želimo izazvati duhovne promjene, opisujmo svoja bolna i neuspjela životna iskustva. Pišimo iskreno sve ono što je nas dovelo do spoznaje, da najprije treba u samom sebi, a iza toga u sakramentalnoj ispovijedi mijenjati samog sebe. U osobnim molitvama utecimo se Blaženoj Djevici Mariji, jer ona je „Začetnica, početak boljeg svijeta.“ U njezinoj životnoj priči, kao ni životopisu svetog Josipa nigdje ne postoji tvrdnja kako su oni nastojali i žarko željeli promijeniti onu drugu osobu kraj sebe.

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

58 − = 50