Tko ne ljubi svoga bližnjega ne može, niti smije reći da ljubi Boga!

Poredba o bogatašu i siromašnom Lazaru govori o istoj temi kao i prispodoba o dobrom Samaritancu koji je pomogao unesrećenom Židovu. Ali ovaj put poredba o bogatašu i siromašnom Lazaru obrađuje istu temu drugačije, da bi naš život pred Bogom pravilno oblikovali.

Duboka je pouka o bogatašu koji se u svom imetku zatvorio milosti Božjoj. Njegova tvrdoća prema siromahu Lazaru pokazuje njegovu otvrdnuće prema Bogu i njegovoj milosti. Nema ljubavi prema Bogu bez ljubavi prema bližnjemu, potrebnom. Križ ima dvije grede. I obratno. Tko ne ljubi Boga ne može ljubiti ni svoga brata i sestru. Milosrđe dolazi od „milog srca“. Tko ne ljubi svoga bližnjega ne može, niti smije reći da on ljubi Boga. Poredba o milosrdnom Samaritancu također polazi o dvostrukoj zapovijedi.

Razmislimo s tim u vezi molitve „Oče naš“. Gdje mi spremnost oproštenja Božjega najdublje povezujemo sa spremnošću da cijelim srcem oprostimo našem bližnjemu? Bog je stvorio zemlju i daje da ona donese plod. U tome sudjeluje i čovjek svojim radom. Bog se protivi lijenčinama. Ali s druge strane Bog je stvorio zemlju za sve ljude. Nitko nije pravi gospodar zemlje osim Boga. Zato je dužnost čovjeka pomoći drugome. Kad se danas radnici bore za pravednost onda je to nastojanje da se rezultati rada pravilno rasporede, ali i pomogne onima koji su ostali siromasi. Korupcijom ili krađom jedni oduzimaju ono što pripada drugima. Država se brine za siromahe socijalnom pomoću.

Kršćanska odgovornost traži od nas zahvalnost za darove koje smo primili. Ne zaboravimo braću i sestre u nevolji. Ne valja ako mi s jedne strane Boga molimo i njemu zahvaljujemo, a s druge strane nemamo srca za ljude u bijedi i siromaštvu. Materijalna dobra nam također pokazuju da ljudi trebaju više od toga. Mi smo upućeni na vrijednosti koje se novcem ne mogu kupiti, a to su: ljubav, prijateljstvo, pravednost, solidarnost i međusobno zajedništvo prije svega s Bogom. Zar nije zdravlje koje prijeti životu dobro koje se ne može mjeriti novcem? Ono što nam pred smrću ostaje je ono što smo napravili iz ljubavi.

Isus nas opominje pričom o bogatašu i siromašnom Lazaru o otvrdnuću srca koje nas dijeli od zajedništva kraljevstva Božjega. Lazar je na zemlji siromašan, ali je dospio do nebeskog Raja. Ono što ostaje nije bogatstvo i sebična žudnja za imetkom, nego ljubav i ljudskost. Isus kaže, da će biti naplaćena u Nebu i čaša vode koju smo potrebnom dali. Otkuda mi trebamo steći snagu za dobro što naš život čini vrijednim i nosi u sebi klicu nade u vječnost, ako ne od Boga darovatelja svih dobrih darova? Zato mu od srca recimo: Hvala!

don Luka Vuco

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 1 = 7