U srcu čovjeka je blagoslov ili prokletstvo

Studenti teologije, već na prvim satovima biblijske teologije uče da je biblijski govor i svetopisamska pisana riječ sasvim drugačija od naše zapadnjačke kulture. Pa tako Sveto Pismo Starog zavjeta pisano na aramejskom jeziku koristi semitski način izražavanja koji je znatno drugačiji od našeg zapadnjačkog pisanja i shvaćanja pojedinih pojmova. Isto tako je i sa Novim zavjetom koji je pisan na grčkom jeziku.

Prevodeći biblijske knjige Starog ili Novog zavjeta, bibličari uvijek imaju teškoće kako pojedinu riječ najkvalitetnije prevesti na materinji jezik one osobe koja je u službi prevoditelja. Zapadna kultura, zahvaljujući skolastici, pojam srce shvaća prije svega kao „volju i ljubav“. Tako je i danas! Ako „nemaš srca“, znači da za nešto nemaš volje i ljubavi. Da ti nije stalo do nečega. Zato bi puno toga trebalo promijeniti na osobnom planu, i planu naših vjerničkih zajednica kako bismo ušli u biblijsku stvarnost poimanja srca, ili drugih vrlo važnih biblijskih pojmova. „ U Starom zavjetu srce se smatra središtem čovjeka, vrelom životne dinamike tijela, a isto tako mjestom psihičkog života te središtem duhovnih, a napose čuvstvenih sposobnosti. Za semitsko-egipatski svijet srce je sjedište misli i umnog djelovanja. U hebrejskom krugu srce se poima kao mjesto shvaćanja, rasuđivanja, promišljanja, izbora; ispreplitanja tih dimenzija s moralom preobražava srce u trenutku obraćenja, straha i poštovanja, nekad u otajstvenoj Jahvinoj prisutnosti.“ Teološki rječnik, str. 1093. i 1094. Prema ovoj usporedbi vidimo kako je zapadnjački način razmišljanja nad pojmom srce sasvim drugačiji od starozavjetnog poimanja istog pojma ( srce ). Biblijsko poimanje srca je puno bogatije shvaćeno na aramejskom jeziku i kulturi, nego li je to vidljivo u našem zapadnjačkom načinu razmišljanja. Mi smo pojam srce sveli samo na dvije stvarnosti: ( volju i ljubav). Zato da bi shvatili biblijski govor, moramo poznavati barem minimalno biblijsku teologiju, kako bi nam bilo jasno što je biblijski pisac pišući o srcu mislio i htio poručiti čitateljima. Za svakog biblijkog pisca teolozi tvrde, da to nije samo njegova riječ ili poruka, nego da iza nje stoji glavni kreator svega Jahve, Bog.

Starozavjetni prorok Jeremija je poznat po tome da je pisao kako se u srcu čovjeka događa za pojednica blagoslov ili prokletstvo. „Ovako govori Gospodin: Proklet čovje koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojm  mišicom i srce svoje odvraća od Gospodina. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku. Ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod.“ Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih.“ Jr 17, 5-10. Ovo je vrlo jasan i oštar starozavjetni biblijski tekst. Pisac tog teksta je prorok Jeremija, a iza poruke stoji nadahnitelj teksta sam Jahve, Bog. Kako bi rekao moj nekadašnji profesor biblijske teologije, da se osjeća da tekst sadrži Bogoduhu poruku. Bog se poslužio Jeremijom u proročkoj službi, kako bi dao izraelskom narodu sržnu poruku razlikovanja života koji može biti obilježen prokletstvom ili blagoslovom.

Spomenuti Jeremijin tekst nije teško aktualizirati. Tko živi bez Boga, pouzdaje se u ženu, ili obitelj, u svoju životnu snagu i polet, na krivom je putu. Na sebe zaziva Božje prokletstvo. Sam ga je odabrao svojom slobodnom voljom. Najžalosnije je to što postaje sličan draču u pustinji koji mora uvenuti na dnevnim žegama sunca bez dotoka vode. Tavori dane u pustinji. Gubi životne dane, ne zna što je sreća i blagoslov Božji. Srce mu je otvrdnilo. Doživio je  „sclerocardiu“ – otvrdnuće srca koja ga ne vodi dobro i kvalitetno kroz život. Onaj drugi način doživljajnosti srca u punini je u osobi, u čovjeku koji svoju nadu polaže u Gospodina. Takav čovjek je nalik stablu zasađenu uz vodu, uz potok. Ne mora se ničega bojati, jer će životni sokovi, dinamika života pokazati da nema šanse da uvene, jer je čvrsto vezan uz vodu, uz živoga Jahvu i Gospodina. Ono što je očito,  sadržano je u Jahvinoj poruci narodu, po nadahnitelju Jahvi, Gospodinu. Nitko, ili vrlo rijetki mogu proniknuti, ući u srce čovjeka i osjetiti njegove preokupacije. Zato Jahve preko Jeremije poručuje: „Ja, Gospodin, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakome po njegovu vladanju, prema plodu ruku  njegovih.“ Po toj rečenici znamo, da je Jahve Bog prisutni, a ne odsutni Bog iz prošlosti, ili sadašnjosti izraelskog naroda.

Tijekom povijesti ljudskog roda postojale su teze, da je Bog stvorio svijet, kozmos i prve ljude, ali da ga je prepustio samom sebi. To bi zančilo da je odsutni, nedjelotvorni Bog. No, on to nije! On je duboko prisutan u svakom čovjeku. Da nije prisutni Bog, ne bi prorok Jeremija zapisao kako Gospod istražuje srca i ispituje bubrege. Kao stvorena bića dobili smo veliku slobodu oblikovanja svoga srca. U svom srcu možemo promišljati, shvaćati, rasuđivati zlo od dobroga, blagoslov od prokletstva i neprekidno preobražavati svoju savjest i sva naša duhovno-dinamična životna gibanja. Imati izbor pred Bogom je veliki dar pružene slobode. Kako tu slobodu koristimo? Kako je koriste mladi naraštaji katolika u Hrvatskoj? Znamo li dobro rasuđivati zlo do dobra, blagoslov od prokletstva. U nekim krajevima kao pastoralac sam znao čuti: „Crkva kao bogoštovna zgrada je za djecu i bakice. A mi još imamo vremena živjeti kako nas je volja, a potom, kada ostarimo i mi ćemo ići redovito nedjeljom i blagdanima u crkvu.“ Takvo hedonističko-prigodničarsko kršćanstvo je također pokazatelj u nekoj mjeri otvrdnuća srca na našim životnim, domovinskim prostorima. Blagoslov ili prokletstvo, životna pozitivna duhovna dinamika ili duhovno odumiranje je naš mogući životni izbor. Izaberi kako te je volja, po svom srcu, bez ičijeg pritiska. Danas biraj: blagoslov ili prokletstvo. Ako ti ne ide lako, bojiš se odluke, onda moli: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.“

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

9 + 1 =