Ljubav se pokazuje djelima. Pomozimo ljudima koji su potrebni naše pomoći:


Obitelj treba pomoć: Marek se rodio zdrav, no ubrzo su počeli problemi

Mario je nakon dugo vremena provedenih po bolnici već dvije godine doma.

Kada se prije četiri godine rodio mali Mario bio je zdravo dijete uredno pušteno iz bolnice. No, nakon mjesec dana života prvi put mu staje srce nakon čega su krenule reanimacije.

Uslijedilo je teško razdoblje u kojem je Mario, ili Marek kako ga zovu, šest mjeseci proveo na aparatima. Bio je i na dijalizi zbog otkazivanja bubrega, a prošao je i povezivanje plućne aorte te zatvaranje rupe na srcu. Nakon brojnih bakterija virusa, te kompletnog zdravstvenog stanja, mozak mu je atrofirao.

Mario je nakon dugo vremena provedenih po bolnici već dvije godine doma i ugrađena mu je perkutana endoskopska gastrostomija (PEG) putem kojeg se hrani.

Briga oko Marija zahtjeva velike izdatke što je za nezaposlenu Kristinu i njenog supruga veliki problem jer žive u podstanarskom stanu.

– Samo na ljekarnu mjesečno trošimo oko 1000 kuna na laksative i sirupe za dizanje imuniteta – rekla nam je Kristina čijoj je obitelji potrebna financijska pomoć.

Zahvaljuje se svima koji su im do sada pomagali te osoblju u bolnicama BistraRebro Klaićeva gdje je mali Mario boravio.

– Potrebna nam je financijska pomoć za svakodnevne potrebe, režije, hranu, gorivo i njegove laksative – kazala nam je Kristina.

Novac za malog Mareka možete uplatiti na račun HR3724020063102578894 u Erste banci na ime Niko Ujdur. U svrhu uplate naznačite da se radi o pomoći za liječenje i oporavak Marija.


Molila bih pomoć dobrih ljude u hrani i pelenama za moju dječicu.Dječica su malena i koriste pelene 5. Situacija je takva da sam ostala sama s troje dječice i podstanar sam i nažalost živim samo od jednog primanja porodiljne naknade. Molila bih ljude dobre bilo kako da mi pomognu bit ću im jako zahvalna. Kontakt: Ivana 099/5857-142


Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre u Kristu, ja vas molim za malu pomoć u hrani i pelenama. Imamo 3 djece male, muž je bez posla, postanari smo, imamo djeci i porodiljnji dok platimo stan i režije nista ne ostane. Svjesna sam da nije nikom lako nije ni nama lako tražiti pomoć. Ako možete odvojite nam malo, ne tražimo novac. Hvala vam unaprijed. Bog vas blagoslovio gdje god bili BVB. Moj broj je 0958048547


Molim vas za pomoć. Imamo dvoje djece jedan je sin star 4 god a drugi 1 godinu.

Jako tesko zivimo i u jako losim uvijetima zivimo u kontenjeru za stanovanje 6 m duzine 2 i pol m sirine bez sanitarnog čvora.

Živimo od socijalne pomoći. Jedva kroz mjesec preživljavamo.

Molili bi pomoc u hrani, higijenskim potrepštinama i pelene za djecu.
Ništa više, doista i najmanja sitnica bi nam puno značila i pomogla.

Kontakt FB: Antonia Tona Durdevic


Markica Andričić (35), je mladić koji boluje od cerebralne paralize te njegova majka očajno apelira na javnost da joj se pomogne u teškoj financijskoj situaciji.

Markica je u međuvremenu 27. srpnja proslavio i 35. rođendan, zajedno sa svojom starijom sestrom.

Pri dolasku, na majčinu licu iz daljine se osjetila tuga i bol, ali nakon pozdrava i dirljivih riječi krenuli smo u stan. Tu nas je dočekao svojim lavežom Đims, psić koji čuva prolaz do Markice, žestoko se boreći da mu ne prilaze stranci. Kroz cijelo vrijeme imao me na oku. Samo mali pomak, i evo njega: laje što god može.

Obitelj čini četvero članova: neustrašiva majka Anđelka (53), Markica i dvije sestre, od kojih je jedna (22) redovita studentica na Hrvatskim studijima, a druga (14) vrlo dobra učenica, koja najesen kreće u osmi razred.

U medijima se obitelj po prvi puta pojavila 2012. godine, i to u 24sata, zbog neimaštine i bijede. Živjeli su u Zapruđu, Balokovićevoj 1, gdje je majka dobila neuređen stan od 29 m2 od firme, a koji nije ispunjavao uvjete života. Nakon provedene medijske akcije, gradonačelnik Zagreba je osobno uručio Markici ključeve stana u Jelkovcu i od onda su tamo.

Majka Anđelka je radni vijek provela u Zvijezdi – tvornici ulja, gdje je radila od 1985. do kraja 2013. godine, kada je morala prisilno dati otkaz kako bi se u potpunosti posvetila Markici radi zdravstvenih tegoba.

Njegovo stanje od rođenja pripisuje prekasnoj reakciji prilikom poroda u Slavonskoj Požegi, na vakuum, kada je došlo do oštećenja što je prouzrokovalo cerebralnu paralizu. Uložila je bila i tužbu, borila se godinu i pol dana, ali uzalud.

„Ne možete se s rogatima bosti. I tako je cijeli život“, napomenula je.

Nakon redovnog vrtića, Markica je pohađao osnovnu školu u Centru za odgoj i obrazovanje ‘Goljak’ s ostalom djecom s teškoćama u razvoju, gdje ga je majka svakodnevno vozila. Srednju školu završio je u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Dubrava, u Špoljarovom prilazu, pletački smjer. Još dan danas majka se prisjeća njegovih vragolomija, kad je na zadnjim kotačima invalidskih kolica izvađao ‘gluposti’. Jednom je naišla i skoro joj je srce stalo kad ga je vidjela što radi.

„Doživjela sam šok tada, jer me prestrašio da si što god ne napravi. Ali je govorio, bio pun života i snage, unatoč invaliditetu. I zato se stalno vraćam na te slike iz života. Sada je sve drugačije“, priznaje majka, s malim osmijehom na licu na te srednjoškolske dane.

Kako je to bilo vrijeme kad su osobe s invaliditetom teško pronalazile posao, tako i Markica nije uspio, unatoč traženju. Majka si je dala zadatak da se Markica mora kretati pa su šetnje bile učestale, a vježbe je provodio kod kuće, jer nije se imalo razumijevanja od strane fizioterapeuta, budući su njihove metode bile vrlo bolne za Markicu.

Majka je bila i ostala kao lavica u vezi Markice. Nije dozvoljavala da mu itko našteti, kao što su znali drugima zbog nemara i nezainteresiranosti. Zato je stalno bio pod njezinim nadzorom. Nikuda nije išao bez nje.

I sve je nekako išlo u životu. Svakodnevne borbe, ali išlo je. Međutim, kako to većinom biva u životu, uvijek nešto naiđe što može poremetiti tokove. Ovaj puta opasno po život.

Tako je i naišla i jedna urinarna infekcija mokraćnog mjehura kod Markice 2014. godine, nakon čega su završili u Klinici za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Nitko nije ni slutio do kakovih razmjera će to sve voditi, sve do današnjeg dana.

Donesene su hrpe medicinske dokumentacije od strane majke, koju smo detaljno pregledali u nekoliko sati.

U nalazu Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“, Zavoda za akutne respiratorne infekcije (I odjel), Zagreb, Mirogojska cesta 8, u anamnezi i statusu od 28. kolovoza 2014. ustanovljeno kod prijema 27. kolovoza 2014. da je Markica stigao s pet dijagnoza: Cystostoma ppt dysinergiam detrusoris sphincteri Z93.5 (cistostoma – operacija ispod pupka), Paralysis cerebralis G80.9, Cholecystolithiasis K80.2, Ulcera decubitalia L89 i Anaemia sec. D64.9. (slabokrvnost). Stigao je febrilan do 38,8 uz zimice i tresavice uz crvenkastu mokraću, bez drugih tegoba.

U navedenom nalazu od 28. kolovoza 2014. istaknuto je da je prije toga bio od 7. do 22. kolovoza 2014. hospitaliziran na istom Odjelu radi egzacerbacije kroničnog pijelonefritisa (K. Pneumoniae ESBL), liječenje ertapenemom s dobrim kliničkim odgovorom, međutim kako je majka istaknula, otpusno pismo nikada nije dobila za to razdoblje. Dekubitalni ulkus desno glutealno bio je promjera od šest do sedam cm, bez nekroze, sekrecije ili crvenila okolne kože. Već tada je uočena suha krustozna promjena na lijevom tabanu, a kao neurološki status spastična tetrapareza. U veljači 2014. godine bio je hospitaliziran zbog gripe, lijevostrane pneumonije i recidivirajućeg uroinfekta (K. Pneumoniae i P. aeruginosa). Tada je stigao bez ijedne rane i dekubitisa, odnosno bez ikakvog crvenila.

U nalazu od 8. listopada 2014., u Otpusnom pismu iz iste Klinike, Zavoda za infekcije imunokompromitiranih bolesnika (Odjel VI/1), Markica je već imao osam dijagnoza: Sepsa nespecificirana A41.9, Pyelonephritis acuta recidivans N11.0, C. Difficile kolitis A04.7, Cerebralna paraliza G80.0, Sekundarna anemija D63.0, Incontinentio urinae et alvi R32, Cystostoma, Dekubitalni ulkus na desnom boku L89. Ustanovljeno je da je majka primijetila krv u urinu, da se Markica žalio na bol u mjehuru, od jutra febrilan do 38,7 C. Napomenuto je da je u razdoblju od 27. kolovoza do 6. rujna 2014. bio hospitaliziran u Klinici pod dg. Pyelonephritis chr. exacerbata…, a dotadašnje kronične bolesti bile su cerebralna paraliza, kolecistolitijaza. Ujedno je napisano da unazad četiri godine Markica ima cistostomu – zadnja promjena 7. listopada 2014. i da je u više navrata liječen radi uroinfekta, da se hranio na usta, a mokrio na cistostomu. U vezi kože, ustanovljen mu je dekubitus na desnom gluteusu promjera desetak cm, čistog dna, ostalo bez osipa i krvarenja. Primljen je bio pod slikom febrilnog stanja, egzarcebacija kroničnog pijelonefritisa – bolesnik s multiplim komorbiditetima, primarno cerebralnom paralizom i posljedičnim recidivirajućim pijelonefritisima, u više navrata liječen u hospitalnim uvjetima.

„Doktori su pritom stalno govorili kako će sve biti u redu, da ne trebam ništa brinuti, da im to nije prvi slučaj. Uglavnom, davali su dojam kako ništa nije zabrinjavajuće“, ističe majka.

Od svih šokova koja je prošao u bolnicama, a ponajviše od liječničkog osoblja, kako ističe majka, Markica je prestao govoriti još prije dvije godine.

„Markica mi je svjedočio o nedoličnom ponašanju medicinskih sestara na Klinici Dr. Fran Mihaljević, u smislu grubosti prilikom okretanja i presvlačenja što mu je izazivalo prestrašne bolove. Naravno, morala sam urigirati kao majka. Njemu su nasamo neke govorile: ‘Moraš šutjeti i trpjeti.’ Sin mi je bio svega svjestan, kao i dan danas. Tako je znao ostati čak gladan za doručak, kojeg su mu ponekad zaboravile donijeti. Bilo je svega u ovih nekoliko godina. Ali čim nešto kažeš, odmah si meta. Tako sam često znala sama rješavati mu stolicu. Jednom prilikom bilo ih je šest sestara, ja sam morala nešto ići obaviti, ali kroz sve vrijeme nisu ga htjele presvuči. Moram reći i u vezi slučaja zaklamavanja vrećice prilikom izlaska urina, kada sam hitno urigirala docentu Puljizu. Naravno, svatko štiti svoje. Cistostoma je bila krivo stavljena, krv izlazila, morali smo Markicu odvesti u drugu bolnicu da mu urolog ispravno stavi.“

Ove godine došlo je do velikog preokreta po pitanju Markičinog zdravlja. Majka je morala urigirati u Kliničkoj bolnici Dubrava, a sve samo da pomogne sinu.

U nalazu plastičnog kirurga, doktora Vlajčića, od 2. svibnja 2017. ustanovljeno je da je slučaj Markice prezentiran na kolegiju Klinike za plastičnu rekonstrukcijsku i estetsku kirurgiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Klinička bolnica Dubrava, te je napisano:
– Sljedeće mišljenje: sakralni dekubitalni ulkus, koji ima granucijski potencijal nastaviti previjati aktivnom oblogom Agacell Ag na treći dan do pune sanacije
– Za dekubituse na kukovima s otvorenom zglobnom kapsulom i subluksacijom glavice femura obostrano, nakon kliničkog pregleda, LAB i Rtg obrade i obzirom na opće stanje pacijenta, mišljenja smo kako nije indiciran plastično-rekonstrukcijski zahvat i da je potencijalni rizik rekonstrukcijskog zahvata veći od očekivane dobiti.
Kao opciju navedena je mogućnost definitivnog rješenja u smislu dezaritkulacije nogu u kuku za što, ukoliko postoji suglasnost pacijenta, odnosno skrbnika, moli se konzultirati specijalistu koštano-zglobne kirurgije.

U nalazu Kliničke bolnice Dubrava, Avenija Gojka Šuška 6, Zagreb, od 11. lipnja 2017., konstatiran je konzilijarni pregled (specijalist plastične kirurgije, ortoped, urolog i klinički imunolog) na zamolbu liječnika Klinike za infektivne bolesti te je utvrđeno: dg Spastična parapareza, neverbalni kontakt, teško opće stanje sa sepsom i osteomijelitisom. U svrhu spašavanja života indicira se zatvaranje dekubitalnih defekata nakon egzartikulacije kuka. Obzirom na kliničko stanje bolesnika, radi se o operaciji visokog rizika koja će se učiniti nakon pristanka skrbnika.

U Otpusnom pismu od 12. ožujka 2017. do 14. srpnja 2017., od strane Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević Klinika, Odjel za infekcije kože i lokomotornog sustava (V odjel) – ustanovljeno je čak dvanaest dijagnoza: Sy sepsis A41.9, Sepsis nosocomialis polymicrobialis A41.8, Pyelonephritis chr. exacerbata polymicrobialis N11.9, Pneumonia lat sin. Nosocomialis J18.9, Paralysis cerebralis G80.9, Tetraparesis G82.5, Cystostoma Z43.5, Incontinentio alvi et urinae R15, R32, Cholelitiasis K80,2, Ulcera decubitalia reg. Sacralis et coxae bilat. L89, Hypoalbuminaemia D46.4. Bolesnik je stigao uz jake zimice i tresavice. Kako je konstatirano, prije toga bio je hospitaliziran od 13. siječnja do 3. ožujka 2017., kada je izoliran i Pseudomonas aeruginosa iz UK i dekubitalnih rana, liječenje zbog sumnje na moguću sistemsku bolest vezivnog tkiva. Prije otpusta dogovorena je hospitalizacija u KB Dubrava, na plastičnoj kirurgiji, gdje bi se uz liječenje VAC-om pokušalo trajnije sanirati dekubitalne ulkuse. Utvrđene su dotadašnje kronične bolesti: cerebralna paraliza, tetrapareza i kolecistolitijaza, te da zadnjih pet godina ima cistostomu. U više navrata hospitaliziran zbog sindroma sepse, egzacerbacije kroničnog pijelonefritisa i inflamacije dekubitusa – utvrđena je 23. hospitalizacija od 2014. godine. Pluća obostrano imala su dosta sekreta u gornjim dišnim putovima; oba dekubitalna ulkusa na lijevom i desnom boku urednog izgleda, čistih rubova, sežu do mišićja. U zaključku je ustanovljeno: 34 godine, cerebralna paraliza, postavljena cistostoma i s velikim dekubitalnim ulkussima presakralno i na kukovima, inicijalno hospitaliziran zbog sindroma sepse te egzacerbacije kroničnog pijelonefritisa – u tri navrata sepsa uzrokovana E. Coli, Pr. Mirabilis, Kl. Pneumoniae; pneumonija, pijelonefritis). Kao preporuka liječnika, potrebne su simptomatske i suportivne mjere – obilna hidracija i previjanje dekubitalnih ulkusa odgovarajućim oblozima npr. Granugel i Aquacell Ag. Konstatirano je da je bolesnik u zadnje tri godine bio hospitaliziran u toj Klinici više od 20 puta zbog recidivirajućih infekcija s ishodištem iz mokraćnih putova i iz dekubitalnih ulkusa, kao i da je pacijent u neverbalnom kontaktu.

„Unatrag pet godina ima postavljenu cistostomu za derivaciju urina, a na trticu i oba boka ima velike dekubitalne ulkuse s otvorenim zglobom i eksponiranom glavicom femura. Najčešći razlog bolničkog liječenja jesu bakterijske infekcije (sepse) dokazane ili nedokazane etiologije s ishodištem iz inflamiranih dekubitalnih ulkusa ili mokraćnih putova, te je uslijed čestih hospitalizacija pacijent koloniziran s više rezistentnih bakterija“, napisano je, između ostalog, u naprijed navedenom Otpusnom pismu za razdoblje od ožujka do srpnja ove godine.

Također, u istom je napisano da je 29. travnja 2017. u KB Dubrava učinjen konzilij za pacijenta temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i fotodokumentaciju (plastični kirurg, ortoped, urolog i klinički imunolog), koji je mišljenja da je u svrhu spašavanja života pacijenta indicirano zatvaranje dekubitalnih defekata nakon egzaartikulacije kuka. Majka kao zakonski skrbnik protivno preporukama liječnika i na vlastitu odgovornost odbija dati suglasnost za operativni zahvat.

Majka potvrđuje odbijanje, a i mora poštivati Markičinu odluku koji joj je rekao da ne da svoje noge.

Majka pojašnjava: „Markici se tijekom boravka u bolnici počela otvarati rane, a rane na kuku i stražnjici postajale su naočigled sve veće i veće, čime se infekcija samo širila. Ne smijem se ni sjetiti što sam sve proživjela. Ta bolnica ništa nije poduzimala konkretno, sve dok sama nisam krenula u KBC Dubravu. Postala sam svjesna da mi je sin nakon tri godine liječenja u Klinici Dr. Fran Mihaljević jednostavno uništen i da je u životnoj opasnosti. Spopao me očaj, neopisiva bol, a ujedno i nemoć, jer ipak u današnje vrijeme sve se gleda preko novca. A kojeg nažalost nemamo.“

Također nadodaje: „Na sve šokove koje sam prolazila, kao obitelj doživjeli smo onaj najteži – liječnici iz KBC-a Dubrava predložili su amputaciju obje noge, vrlo hladnokrvno. Ne znam kako smo to preživjeli, a i kako do današnjeg dana uopće sve to podnosimo. Prilikom otpusta iz Klinike Dr. Fran Mihaljević, nakon što smo bili suočeni s ogromnim živim ranama od kojih su mi kćerke doživjele strašne šokove, a kako i ne bi, nisu nam htjeli izaći u susret da nam barem posude kisik, kojeg je Markica svakodnevno do tada dobivao. Dalje da ne pričam, jer svakodnevno strepimo nad sinovim životom. Kćerke bi trebale učiti, a kako će to dalje ići, ne znam.“

U srpnju, nakon što je otpušten iz Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević, Markica svakodnevno proživljava noćnu moru. Prisjetimo se samo abnormalnih vrućina do nedavno, a on u živim ranama, koje mu sanira majka, uz pomoć obiju kćerki.

Sva očajna, majka se još za vrijeme sinova boravka u bolnici, obratila po preporuci najuglednijoj klinici za saniranje dekubitalnih rana u Njemačkoj, konkretno u Münchenu – Klinikum der Universität München, Campus Grosshadern, otišavši osobno. Oni su je 22. lipnja ove godine tražili da donese CT, MRT i NMR Nuclear Magnetic Resonanc, međutim u Klinici Dr. Fran Mihaljević su odbili napraviti tražene snimke. Majka, bojeći se, nije išla dalje jer je sin ležao na odjelu.

Na traženje njemačke klinike, majka je 26. lipnja 2017. poslala prijevod medicinske dokumentacije, na što je dobila odgovor putem emaila da će Markicu primiti čim bude mjesta. Markičina obitelj strpljivo čeka, jer drži ih nada da u Njemačkoj neće odrezati njegove noge, što ih sve užasava. Mislili su da će to biti krajem srpnja, ali još uvijek se mora čekati.

Kako majka Anđelka objašnjava, milijun eura koštala bi plastična operacija da se popune rane Markici na leđima, a izazvane u Klinici Dr. Fran Mihaljević. Trebao bi biti od šest do devet mjeseci, a možda i dulje. Tamo će morati avionom, jer u sadašnjem stanju, u živim ranama, ne može izdržati sanitetski prijevoz. Međutim, tu se dolazi do nepremostive zapreke – financija. Morala bi sve sama platiti, a to je nemoguće. Zato toliko očajna borba, u kojoj moli sve ljude, da pomognu, da ne izgubi voljeno dijete.

„Da živim nekoliko života, nemoguće mi je to skupiti. Apeliram na sve, ako mogu pomoći, bilo kako. Kad bi barem država mogla pomoći. Možda postoji neki način, ali do današnjeg dana nitko mi se nije javio u vezi toga. A ja i moj sin i dalje ustrajemo na Njemačkoj, samo da mu ne režu noge“, nadodaje majka.

Stoga smo medijski urigirali na najviše institucije ove zemlje, nadležne za ovakove hitne situacije. Uputili smo emailove, apelirajući za pomoć, neposredno nakon posjeta 11. kolovoza ove godine, i to Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Direkciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Ministarstvu zdravstva i Gradonačelniku Zagreba Milanu Bandiću. Očitovanje prvih dvoje smo objavili 21. kolovoza na IN Portalu i u Per aspera ad astra, a ostalih dvoje do današneg dana nije stiglo.

Pomogli smo medijski i u pribavljanju i postavljanju klime, kao i u uključenju obitelji u Caritasovu ljekarnu, gdje će svaki mjesec moći dobivati barem četiri artikla. Malo, ali od srca!

U međuvremenu cijela obitelj strepi za vlastite živote. Naime, u odlučnoj namjeri da spase Markicu, zadužili su se ljudima za novce kako bi mu kupovali podmetače i Aquacel Ag+ extra obloge, koje mu je HZZO odobrio samo za desetak dana, dok su za 20 preostalih dana – zbog ogromnih rana koje cure – morali sami plaćati, sveukupno oko 8000 kuna. I to samo da se bakterije dalje ne šire, a i da mu ublaže bolove koje Markica svakodnevno trpi. Ti ljudi su u nekoliko navrata kucali oštro na vrata.

„U utorak, 22. kolovoza, došlo nam je troje ljudi u šest sati ujutro, lupajući po vratima. Vjerujte mi, vratila bih im novce, ali nemam. Jedva da imamo što pojesti. Režije ne mogu podmirivati već mjesecima. Što će od nas biti, ne znam. Ali da se bojimo, istina je. Jednostavno smo nemoćni, zatvoreni u četiri zida. Čekamo pomoć, a ona nikako da stigne. Kad bi nam barem netko mogao pomoći, samo da vratimo posuđene novce i da se pomogne Markici“, potužila se očajna majka, koja sa svojih 2500 kuna kao majka njegovateljica i uz Markičinih 1250 kuna ne može spojiti mjesečno kraj s krajem.

Ističe da im nedostaje i hrane, ali nekako uspijevaju preživjeti. Skromno, jer štedi se na svemu. Pelena imaju dovoljno na mjesečnoj razini za Markicu, ali fale podmetači jer ih dobiva preko HZZO-a 90, a treba ih 270 zbog živih rana. Nadalje, vezano za zavoje – sterilne gaze, odobreni su im za tri dana u tjednu od 40 komada, dok za ostalih četiri dana majka mora sama plaćati oko 400 kuna. Izgubila se u plaćanju mjesečnih režija, jer dug već sada premašuje 10.000 kuna. Samo strepe kad će isključiti struju, vodu, plin. Za najam stana dužna je Gradu Zagrebu više od 8000 kuna. Ljudima je dužna nekoliko tisuća kuna.

„Kako izaći iz ovog strašnog gliba, više ne znam. Pritisci su sa svih strana, a novaca nemamo. Prioritet nam je bio Markica. Vjerujem u Boga, koji jedini može potaknuti ljude da nam pomognu. Hvala svima koji su nam do sada pomogali“, rekla je majka.

Na kraju smo prisustvovali prematanju rana. Unatoč velikom iskustvu s liječenjem, takove rane, priznajemo, nikada nismo vidjeli. Kao da su mu nožem izrezani komadi mesa u lumbalnom dijelu kralježnice, iznad stražnjice. Slika koja se nikada ne zaboravlja, od užasa. Sam pogled je prestrašan, a možemo li zamisliti što taj hrabri mladić, koji skriva cijelo vrijeme svoju muku radi majke i bližnjih, proživljava? Na kraju je Markica jedva podigao ruku, svim svojim silama, da pozdravi. Morali smo mu, prilikom rukovanja, kada je zadnjim snagama postavio osmijeh na svoje već toliko izmučeno lice, obećati da ćemo sve napraviti kako bi mu pomogli.

Otišli smo, ne rekavši ni riječi, koje su zapele u grlu. Nijedna nije mogla izaći za kraj, od užasa. A isto je u međuvremenu konstatirala i nadležna liječnica specijalistica iz jedne zagrebačke bolnice, na poziv patronažne sestre, koja je otišla zgrožena, budući da takvo nešto nije vidjela u cijelom svom životu.

Čovjek se zapita, u 21. stoljeću, pa je li ovo moguće? I da unatoč upozorenjima, svim medijskim napisima, apelima, još nitko ništa konkretno nije učinio otkad je Markica otpušten iz Kliničke bolnice Dr. Fran Mihaljević – u živim ranama!?

Ovo je slučaj u kojem, po ne znamo koji puta, apeliramo na javnost, na sve, na nadležne. Pomozite, jer cijela obitelj je na izmaku snaga, a Markica trpi strahovite muke. Nemojmo dopustiti da, zbog tuđih grešaka, mora toliko ispaštati!

Financijska sredstva za liječenje Markice Andričića i dalje možete uplaćivati na ime:
Markica Andričić, Zagrebačka banka, HR 1023600003237802475
SWIFT/BIC: ZABAHR2X
Kontakt: Anđelka Andričić, 098/ 958 47 22
Adresa: 10360 Sesvete, 144. brigade Hrvatske vojske 2


Šesteročlana obitelj Jakovljević živi od socijalne pomoći u ruiniranoj kući u selu Žabnica, u blizini Vrbovca, u zbilja groznim uvjetima. Jedno dijete ide u srednju školu, dvoje u osnovnu škole i najmanje ima 2 godine. Otac je građevinski radnik, ali nije uspio pronaći posao, a žena sa srednjom stručnom spremom je također nezaposlena, brine o djeci. Kuća u kojoj žive je u vrlo lošem stanju, zbog propuštanja krova, a osim toga, nema kupaonice, Wc-a i kuhinje.

Obitelji Jakovljević živi sa samo 3600 kuna rodiljne naknade i doplatka za djecu mjesečno, blokirani su im računi. Traže pomoć u obliku financijskih donacija, ali i građevinskog materijala (vapno, cement, pijesak, pločice, laminat) i namještaja koji bi se stvorili osnovni uvjeti stanovanja. U slučaju donacije u novcu ili građevinskom materijalu i/ili namještaju, javite se na broj 0955381626, a račun je IBAN HR9323400093110321403 SWIFT BIC PBZGHR2X.


Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre u Kristu, ja Vas molim da mi pomognete, ne mora to bit puno, koliko tko može samo nek je od  jutros mi došli isključiti struju al sam ih zamolila da me pričekaju dok se ne snađem, od malih primanja jednostavno ne doteče za sve, a dug je tri tisuće kn. Majka sam brojne dječice, molim Vas pomozite. Dobro djelo vrijedi više od tisuću riječi, javite se na Fb, naći ćete me na ime Dragica Uskok Čirjak, ma tko bili, siromasi su za nas uvijek Krist: Krist pod krinkom ljudskog trpljenja. Bog Vas blagoslovio! Dragica Uskok Čirjak


Molim vas za pomoć. Imamo dvoje djece, jedan je sin star 3 i pol godine, a drugi 5 mjeseci. Jako teško živimo i u jako lošim uvijetima. Živimo od socijalne pomoci. Jedva kroz mjesec proživljavamo. Molili bi pomoć u hrani, higijenskim potrepštinama, te pelene za djecu. Ovo je naš kontakt: 098/9542329 – Antonia Tona Durdevic