Uskrs daje veliku životnu nadu – smrt nije posljednja riječ čovjekove povijesti!

Isus je uskrsnuo!  To je radosni poklik vjere kojim odzvanja noćašnja i današnja liturgija. Događaj Isusova uskrsnuća nikome nije bilo dano vidjeti, jer to je nešto što nadilazi čovjekove ograničene mogućnosti primjećivanja.

To je vijest koja je učenike probudila iz onoga stanja razočaranosti koje ih je zahvatilo kad su doživjeli poraz. Ovdje, pored praznog groba započinje očaravajuća poruka novoga života, preobraženog života. Kamen s groba je dignut. Marija Magdalena i ova dvojica učenika su najprije u nevjerici, zbunjeni su samim prizorom. Istina kamen je otkotrljan sa groba, ali ne još i sa njihova srca. Ivan ljubljeni učenik imao je čast i radost da prvi vjerom prihvati Isusovo uskrsnuće. On gleda grob „očima srca“. On je ljubio i vjerovao u Isusove riječi da će Učitelj uvijek ostati s njima.

 Uskrsnuo je! Taj uzvik jest najveća istina naše svete vjere, istina nad istinama. Istina koja se ne tiče samo Isusa i njegova života najprije ovozemnoga, zatim vječnoga, nego se tiče i nas samih, našega života najprije ovozemnoga, zatim vječnoga. Ovaj povijesni događaj uskrsnuća nije bio samo njegov, nego se dotiče svakog čovjeka, cijelog čovječanstva, svega stvorenja.

Uskrs daje kršćaninu veliku životnu nadu. Stoga slavimo Uskrs kao Kristov  ali i svoj vlastiti blagdan. Jer smrt nije posljednja riječ čovjekove povijesti. Kršćanin je po Kristovu uskrsnuću također uskrsnik. Milost i snaga njegova uskrsnuća prelijeva se i u naš osobni život.

Kršćani se već od najranijih vremena kako nam svjedoči prvo čitanje okupljaju oko uskrsloga. Živom vjerom susreću se s njime Nebeskim i Proslavljenim. I to traje do ovog našeg uskrsnog jutra! Mi zemaljski on nebeski, mi vidljivi, on nevidljiv. Slušamo ga i s njime doživljavamo sveto zajedništvo. Neizrecivo nas ispunjava svjetlošću nebeske radosti u danima ovozemnog sivila.

Svijetom ne vlada više noć jer je zarudjela Gospodnja zora. Ta zora uskrslog Gospodina nam je nadohvat ruke, nadohvat srca. I mi smo po vjeri, po svetim sakrametima, po krštenju uronili u Kristovu smrt pa onda izronili s Kristom uskrslim. Kao što je uskrsnućem Krist Sin Božji novi, proslavljeni čovjek, tako i mi poslije krsta bivamo nova stvorenja, novi ljudi, preporođeni i preobraženi Duhom Kristovim. Krist je sav usmjeren na nebo pa smo tako i mi poslije krštenja usmjereni prema gore gdje je Krist. Zato naša budućnost nije na zemlji, u grobu, nego pred nama, na nebesima.

Tražimo što je gore, gdje sjedi Krist. „Za onim gore težite, a ne za zemaljskim poučava nas sv. apostol Pavaov. Ne želi reći sad zaboravite na sve zemaljsko, prekrižite ruke i čekajte uskrsnuće. Ne. Sve naše djelovanje i življenje imata vječno ozračje, misao na vječnost, na uskrsnuće. Što god radiš, razborito radi i gledaj na svršetak. To su načela evanđeoska koja bi se trebala sijevati iz našijh misli, riječi i djela. Blaženije je davati nego primati i samo za sebe grabiti. Bolje je praštati nego se osvećivati. Jače je i vrjednije služiti nego bahatiti se i vladati. Neusporedivo je vječito s vremenitim i prolaznim, beskrajno je uzvišenije Božje nego li sve ljudsko zajedno.

Slaveći uskrs mi kršćani Isusovi vjernici svim ljudima svjedočimo da unatoč nevoljama zemaljskim kroz koje prolazimo i koje su mnoge i teške, da Bog daje izlaz po Isusu Kristu. Da i u krajnjoj napuštenosti, iznemoglosti, izgladnjelosti, u krajnjem siromaštvu duhovnom i materijalnom Božja vjernost pobjeđuje. Istina je patnja i smrt, nepravda i mržnja jesu moćne na ovome svijetu, tu njihovu sotonsku bahatost osjećamo na svojim leđima i to svaki dan, svaki sat, svaku minutu i sekundu ponižavaju i Boga i čovjeka ali nisu svemoćne. Sotona je poražen. Njegova riječ nije zadnja. Skršena je smrt. Uskrsnućem uništena je vlast smrti. Isus je sve do svog gorkog svršetka trpio njihovu moć, ali ih je svojim uskrsnućem skršio jednom zasvagda. I tu pobjednu snagu razlio po vjeri u srca naša. I tom snagom želi nam otvoriti oči srca da progledamo. Progledamo poput ljubljenog učenika sa srcem punim vjere! Želi nas ohrabriti za život koji je pred nama.

Kada mu otvorim vrata svoga srca jer znam i srcem osjećam, ispunjenje Kristovih načela su moj pravi život i puna slava. Sve drugo je bezvrijedno, bezvezno i prolazno. Tko s Kristom na ovom svijetu živi i umire, s njime će i uskrsnuti, i u nebu slaviti pobjedu. To je znak i poruka otkotrljanog kamena. Poruka Kristova i našeg uskrsa. Primimo danas u svoje srce radost uskrsnuća i zajedno s uskrslim Gospodinom zaživimo konačno darom novog života kojim nas je darovao Uskrsli. Sretan vam Uskrs!

don Damir Bistrić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

− 7 = 3