Važno je slijediti ono što znaš da je istina čak i ako te to vodi putovima koje ne poznaješ!
Evanđelisti Luka i evanđelist Matej osvjetljavaju Isusove dječje godine. Njihovi izvještaji su rijetki, suhoparni, ali izuzetno intenzivni.
Dok se Luka usredotočuje na Mariju, Matej se čini da je na Josipovoj strani .
Ali priča viđena Josipovim očima čini se još težom i kompliciranijom. Ovom čovjeku moralo je biti teško prihvatiti trudnoću žene koju je volio, vidjevši kako su mu se svi planovi raspali u jednom trenutku.
Još je gorči osjećaj povrijeđenosti, osjećaj izdaje povjerenja, izdaje bezuvjetne ljubavi. Ipak, i dalje brine za Mariju, da je po zakonu ne ubiju. Josip je zaista pravedan čovjek.
No da bi bili sveti, nije dovoljno biti pravedan pred nama je ići dalje od pravde, stavlja nam se ući u zahtjevnije područje povjerenja u Boga, a ne u jednostavan zdrav razum ili dobro srce.
To je san koji sve okreće naglavačke, pa čak je i taj detalj zapanjujući, jer ako je Marija rezervirana za susret s anđelom, Josip ima samo normalno iskustvo sna. Kako netko može vjerovati snu? Pa ipak, Josip vjeruje. Jer dobro zna koliko susret s ocima u pismima preo sna davale upute Božje.
On dobro zna razliku između nečega što se čini istinitim i nečega što osjećaš da je istina. Svi mi duboko u sebi znamo kada je nešto istina i nije važno je li to san ili susret koji ti to govori. Važno je slijediti ono što znaš da je istina čak i ako te to vodi stazama i putovima koje ne poznaješ i koje nisi planirao.
Josip to i čini. Preuzima odgovornost za ono što mu se dogodilo i počinje slijediti ono što smatra istinitim, unatoč svemu i svima.
„Josip, kad se probudi od sna, učini kako mu je naredio anđeo Gospodnji; uze k sebi svoju ženu.“
Vjerujem da današnje Evanđelje obuhvaća sva naša kršćanska uvjerenja buđenje i preuzimanje odgovornosti za ono što vam se događa, bilo dobro ili loše. A to je zato što ne možete a da ne slušamo ono što duboko u sebi znamo da je istina.
don Damir Bistrić
Croatian 