Vjera i svakodnevni život

Jedna od najčešćih zapreka unutarnjem miru kršćanina je uobičajena navika dijeljenja našeg života na dva područja – sveto i svjetovno. No takvo je stanje potpuno nepotrebno. Našli smo se između dvije vatre, no ta vatra nije stvarna.

Židovski Talmud priča priču o savjetu starijeg rabina svom mladom nećaku. Dječak je već poznavao Toru, zakon Starog zavjeta. Sad je htio proučavati mudrost Grka.

Rabin je podsjetio na Božje rijeci Jošui: “Razmišljaj o tome [biblijskom zakonu] danju i noću.”
“Idi sad”, rekao je rabin. “Nađi vrijeme koje nije niti dan niti noć i tada ući grčku mudrost.”

Poput ovog rabina, koji je malo polagao na vrijednost studiranja grčke filozofije, i ranokršćanski se teolog Tertulijan borio s onovremenim konfliktom između grčke i hebrejske misli. Pitao je: “Kakve veze ima Atena s Jeruzalemom?” (Christian Overman, Pretpostavke koje utječu na naše živote).

Što je bilo toliko drukčije? U osnovi, izvori su bili različiti. Židovi su ovisili prvenstveno o otkrivenju, nadahnuti izravno od Boga. Grci,koji nisu priznavali jednog istinskog Boga, ovisili su o ljudski nadahnutom umu.

Budući da su izvori bili drukčiji, i rezultati su bili različiti. Različita gledanja na božanstvo, na početke, na apsolute i na istine, dovela su do različitih svjetonazora.

Zajedničko načelo

Abraham Kuyper, dinamični kršćanski mislilac, koji je postao premijerom Nizozemske u ranim 1900-ima, obratio se 1898. godine studentima teološkog fakulteta u Princetonu.

O svjetonazoru je rekao sljedeće: “Kao što je istinito da svaka biljka ima korijen, tako se i iza svake manifestacije života krije neko načelo. Ta su načela međusobno povezana i imaju zajednički korijen u temeljnom načelu; a iz tog se potonjeg logički i sustavno razvija cijeli kompleks prevladavajućih ideja i predodžbi koji cine naš život i svjetonazor.” (Abraham Kuyper, Kršćanstvo: cjelokupni svijet i životni sustav)

W. Tozer, u Potrazi za Bogom, opisuje posljedicu promjene u nazorima na ovaj način: “Jedna od najčešćih zapreka unutarnjem miru kršćanina je uobičajena navika dijeljenja našeg života na dva područja – sveto i svjetovno. No takvo je stanje potpuno nepotrebno. Našli smo se između dvije vatre, no ta vatra nije stvarna. To je biće nesporazuma. Antiteza sveto – svjetovno nije utemeljena na Novom zavjetu.”

Biblijska misao nije dualistička. Nema višeg i nižeg. Pisac psalama kaže: “GOSPODNJA je zemlja i sve na njoj”. Istina, u Starom su zavjetu postojala razlikovanja između svetog i svjetovnog, no čak su i ta privremena razlikovanja bila dokinuta u kršćanstvu Novog zavjeta.

Stoga je način na koji gledamo svoj posao pod snažnim utjecajem svjetonazora kojeg odabiremo – ili grčkog modela ili biblijskog (judeokršćanskog) modela.

Sjedinjen život

Larry Peabody se na to pitanje usredotočio u knjizi Svjetovni rad je služba s punim radnim vremenom, najkorisnijem prikazu biblijskog gledanja na naš rad koji sam ikad pročitao:

“U Novome zavjetu Bog kršćanski život ne prikazuje kao podijeljen na svete i svjetovne dijelove. Štoviše, prikazuje ga kao sjedinjen život, jedan cjeloviti, u kojem mu možemo nepokolebljivo služiti, čak i u našem svakodnevnom poslu. Veličanstvena, oslobađajuća istina je da je u Kristu, Bog učinio nemoguće. U Kristu, ono što je jednom bilo svjetovno postalo je sveto. Zid između njih bio je uklonjen. Jer ‘Svako je Božje stvorenje dobro, i ništa ne treba odbaciti ako se uzima sa zahvalnošću; posvećuje ga, naime, Božja riječ i molitva.’ (1 Timoteju 4:1-5)”

U svojoj izvrsnoj knjizi Pretpostavke koje utječu na naše živote, Christian Overman opisuje oprečnost između grčke misli i biblijske misli u dva dijagrama. Zahvaljujem mu se na dopuštenju da ih ovdje objavim. Slika 1 prikazuje ono što je bilo rečeno u ranijem poglavlju, široko uvriježenu dihotomiju između dvije sfere – višu, koja je sveta, i nižu, koja je svjetovna.

Kao što je već rečeno, s grčkog su gledišta poslovanje i zanimanja neminovno završavala u nižoj sferi.
Naprotiv, svjetonazor opisan u Bibliji drži da su sve stvari dobre kad su u skladu s Božjim planom, ili zle kad su s njime u sukobu.

Razlikovanje između svjetovnog i svetog, višeg i nižeg, ne postoji. Overman kaže kako je Božja namjera da “svaki aspekt ljudskog postojanja i svaka institucija potvrđena božanskom objavom jednako obvezna djelovati u skladu s Božjom voljom, a ne suprotno od nje.”

Odlučujući faktor

Svako od ovih nastojanja može biti u skladu s Božjim planom, ili u sukobu s njim. Uzmite, na primjer, umjetnost. Izbori koje je umjetnik napravio odredit ce hoće li slika ili skulptura promatrača vuci prema onome što je plemenito i dobro, ili prema onome što je nisko, neplemenito i zlo. Naši domovi, naš posao, medicina, sport, cak i seks, mogu biti u skladu s Božjom voljom ili njoj suprotni. Prema tome, odlučujući faktor nije pitanje višeg ili nižeg, ni svetog ili svjetovnog, nego da li je nešto u skladu s Božjom voljom.

Kad sam vidio to razlikovanje – tu oprečnost svjetonazora – htio sam napraviti zvijezdu. Da nisam bio odrastao kao pristojan episkopalac, vjerojatno i bih! Shvatio sam koliko je moje razmišljanje bilo pod negativnim utjecajem grčkog dualizma.

Potpuno suprotno mojim prvobitnim razmišljanjima, Biblija mi je omogućila da na vlastiti posao gledam kao na nešto što Bogu ima veliku vrijednost, ako ga uskladim s njegovom voljom na svaki mogući način. Kao vjernik i kao poslovan čovjek, nisam više bio građanin drugog reda. Isto tako, nisam više morao svoja kršćanska uvjerenja i biblijske vrijednosti ostavljati na vratima ureda svaki put kad bih ponedjeljkom ujutro uronio u posao.

Biblijski svjetonazor ima goleme implikacije za nas na svjetovnom Zapadu, koji razmišlja na drevni grčki način. Onoliko koliko dopuštamo, Biblija nam govori o nečemu što se tiče upravljanja državom, gospodarstva, obrazovanja, znanosti, umjetnosti, komunikacija, i da, poduzetništva. Zaista, govori o svemu što je životno.

John D. Beckett, Izvor: http://kristofori.hr

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

20 + = 30