VJERSKI ŽIVOT

Vrijedi li moliti za budućeg bračnog supružnika?

Isplati li se molitva? U petnaestoj godini moga života, na jednom kršćanskom kampu čula sam da trebamo moliti za budućeg muža. Zvučalo je dobro. Dakle, počela sam moliti za budućeg muža. Ne svakodnevno, ali ipak, uvijek ponovno, godinama sam podsjećala Boga na svoju želju.

Zašla sam već u tridesetu, a moj se princ još uvijek nije pojavio. Doduše, muškarci su se zanimali za mene, ali nijedan mi nije odgovarao. Trebao je vjerovati u Isusa, po mogućnosti biti propovjednik i ne biti puno mlađi od mene. Ali, muškarci koji su ispunjavali te kriterije nisu bili zainteresirani za mene.

U međuvremenu, sve su se moje prijateljice poudavale. Izgledalo je da je Bog zaboravio moju želju. Unatoč tomu, i dalje sam Mu se molila, jer je molitva bila za mene poput disanja. Stavljala sam pred Njega svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Ponekad su se pojavile sumnje; posebno kad su izostali odgovori.

Jednom sam, da bih djeci u nedjeljnoj školi objasnila kako naša molitva funkcionira kod Boga, usporedila molitvu sa semaforom: crveno znači Božje ”NE”, žuto znači ”ČEKAJ”, a zeleno ”DA”. U svojim sam molitvama za muža vidjela ”žuto” i morala sam čekati. Punih dvadeset godina! Da sam to znala sa svojih 15 godina, sigurno bih reagirala riječima prigovora: ”Tako dugo ja ne mogu čekati!” Zato Bog skriva našu budućnost u tajnovitosti.

Unatoč mojem dugogodišnjem prinudnom iščekivanju, i dalje sam ustrajno molila, poput one udovice iz Evanđelja (Lk 18). No, poslije moga 35-og rođendana, bila sam blizu da odustanem. Teškog srca sam zaključila da ću sigurno ostati neudana.

Upravo tada, pojavio se on – i to upravo onako kako sam i zamišljala: čovjek koji je volio Boga, rado o Njemu govorio i podučavao. I, što je bilo još nevjerojatno, ja sam za njega bila prva žena u njegovom životu.

Kada su pitali Benjamina Franklina zašto unatoč tolikih zapreka nije odustao od svojih nauma, odgovorio je: ”Jeste li ikad promatrali klesara kada kleše? On po sto puta udari po istom kamenu, a da ne napravi ni pukotinu, ali sa stotim udarcem kamen odjednom puca u dva dijela. Nije posljednji udarac donio uspjeh, nego udarci prije njega. Ustrajna molitva postiže rezultate.”

Možda mislite da vaša današnja molitva nije ništa donijela, ali nakon deset, pedeset ili sto dana molitve, vidjet ćete da je već prvi dan bio uspjeh. Jer bez njega ne bi bilo ni konačnog dana uslišanja.

Marija Koprivnjak; Iz knjige ”Darovi koje nebo šalje” Izvor: www.novizivot.net/

Facebook Komentari

comments

admin

About Author

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

+ 70 = 79

You may also like

VJERSKI ŽIVOT

Deset razloga zašto idemo na svetu Misu

  • 8. siječnja 2014
Mnoga djeca i mladi odlaze na misu zbog jednog jedinog razloga- zato što ih “tjeraju” roditelji. Dobro je i to
VJERSKI ŽIVOT

Sedam navika svetih ljudi

  • 9. siječnja 2014
Krenuli ste čitati ovaj tekst jer vas zanima kako da se odsad ozbiljnije posvetite svom duhovnom životu. Iskreno prihvaćate jednu