Zlatko Sudac: Zahvali, blagoslovi, razlomi i daj!

Kad naša Raspeta i Uskrsla Ljubav ulazi u kuću svojih učenika, ona postaje Njegovom kućom. Gost postaje domaćinom. Pozvani poziva. I ona dvojica učenika na putu u Emaus, koji vjeruju Strancu te mu stoga dopuštaju da uđe u njihov unutarnji prostor, uvedeni su sada u unutarnji Život njihova Domaćina. Tako jednostavno i uobičajeno a tako silovito, da nam Gore Srca dok nam se Raspeta i Uskrsla Ljubav otkriva.

Kad bi nam svaka “Euharistija”, koja doslovce znači “Zahvaljivanje”, raspirila Vatru Srca, vjerujem da bismo tada, sa zahvalnošću, i u svakom čovjeku do sebe otkrili posve novo lice. “I dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, zahvali, razlomi kruh i dade im.” Ima li jednostavnije i ljudskije slike od ove? Tako svakodnevno, tako uobičajeno, ništa novoga, ništa iznenađujućega. Svakodnevno se oko stolova ova slika događa u nebrojenim kućama, pa ipak postoji razlika, i to bitna. Negdje Srca Gore u udivljenju i zahvalnosti, a negdje ni srca nema.

Nema te svetosti, te veličine, te ljepote, tog misterija, tog životnog trenutka kojeg čovjek ne može učiniti dosadnim, rutinskim, profanim i bez Srca. Za susret je ipak potrebno dvoje, bilo to za Euharistijskim Stolom, obiteljskim ili nekim drugim. Izgleda da je Srce ono koje prosuđuje, odabire i odlučuje. Ono kreira trenutak, o njemu ovisi sve. Ovo se ubraja u najbitnije životne stvari. Ne može se istinski živjeti a da se taj Život, sa svime što on pruža, ne prima sa zahvalnošću, blagoslivlja, razlama i daje za druge. Bez takva davanja, nema zajednice stola ni u jednom društvenom uređenju, nema zajedništva, nema prijateljskih veza, nema Mira, nema Ljubavi, nema Nade!

Zaboravili smo i da je sama Euharistija jedna posve uobičajena ljudska gesta, koja može ostati samo gesta, kao i sve drugo, ako se isključi Srce. Jedino Srce zna da je svako darivanje iz Ljubavi, kao i Euharistija, najsvakidašnjija a ujedno i najbožanstvenija gesta  koju je moguće zamisliti. To je Istina naše Raspete i Uskrsle Ljubavi. Toliko ljudska a ipak tako božanska, toliko poznata a tako tajanstvena, toliko blizu a objavljuje toliko toga nepojmljivoga. To je Put, Istina i sam Život kojeg se prepoznaje samo Srcem…

… kad se tim istim Srcem Zahvaljuje, Blagoslivlja, Razlama i Daje!

Vlč. Zlatko Sudac

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

+ 24 = 26