Zašto čitati duhovno štivo?

Deset jakih i neoborivih razloga

Čitanje otvara nove svjetove.

Čovjek živeći u prostoru i vremenu najčešće upija kao spužva sve ono što se događa na društvenom i crkvenom planu. On tako biva natapan svim onim što je njegova interesna sfera, pa čak i onim informacijama koje su gotovo na silu ušle u njegovu podsvijest, a da sam to nije želio. Kratke i ponekad podosta šture informacije dobiva preko tiskovina, televizije i interneta. Često ostaje prikraćen za intelektualno duhovnu dubinu i pozadinu nekog aktualnog događaja. Zato je nužno da ne budemo ovisnici samo o takvim ishitrenim informacijama, nego da čitajući dobre knjige uđemo u bit već ponuđenih novosti i obavijesti. To je najbolji put od površnosti do duhovno  dubokih svjetova znanja koji se otkrivaju korak po korak, ili stranica po stranicu čitajući dobre knjige.

Otkrivanje: Tko si ti, i gdje si ako osoba?

Klasično osnovno teološko pitanje koje si čovjek postavlja tijekom života je; odakle sam, tko sam i kamo idem. Na ta osnovna antropološka pitanja ne postoje već gotovi odgovori. Pitanja se postavljaju i  odgovori traže cijeli život. Tu nam svakako dobru ulogu može odigrati čitanje Biblije. Ali ne samo Biblije, nego i literature sa područja kršćanske duhovnosti. Nezaobilazni su životopisi svetaca: Padre Pio, s. Faustina Kowalska, Leopold Bogdan Mandić, Edith Stein, blaženi kardinal Alojzije Stepinac, Ivan don Bosco, te životopisi mučenika iz prvih kršćanskih vremena, sve do Milanskog edikta. Odgovore dajemo sami sebi, ili dolaze sami po sebi čitanjem pozitivnih životnih priča pustinjaka, mučenika i svetaca.

Knjige daju više znanja nego li što je u učionici moguće prenijeti

Učionica, bila ona osmoškolska ili srednjoškolska daje osnovne postavke, osnovna znanja, temelje, na koje treba tijekom života širiti nadograđivati konstantno osobno znanje. To pogotovo vrijedi za one koji nisu prošli klasičan tip gimnazije. Vjeroučitelj u školi, ili u župi, trude se naučiti vjeroučenike osnovne postavke vjere vezane uz čovjeka i njegov duhovno-molitveni odnos s Bogom. Svim tim osnovnim znanjima treba stalno nadodavati mogućnost za osobnu izgradnju. A ona ovisi o volji učenika i čitanju knjiga. Povijest Hrvata i životni primjeri nas uče da je bilo onih koji su naučili osnovne vjerske istine, ili čak bili i ministranti, a kasnije su odrastanjem i hranjeni ideologijama postajali žestoki protivnici i progonitelji Crkve. Za tu tezu ima puno primjera i dokaza. Vjera i vjeroispovijedanje nije samo vjeronaučno znanje, ili puko prihvaćanje Boga kao Stvoritelja. Ona mora postati duboko duhovno i čuvstveno prisutna u osobnosti pojedinca. Puko čuvanje tradicije naših starih nije dovoljno za pravi katolicitet. Čitajući knjige duhovnog sadržaja, Bibliju i svjedočenja svetaca su izvrsna nadogradnja svega onog što smo naučili kao najosnovnije o katoličkoj Crkvi i vjeri.

Za razliku od interneta, časopisa, novine tipa „ 24 sata“, knjige pružaju cijelu priču

Cijelu priču ne može i nema cilj ponuditi Internet, časopis, novine sa kratkim vijestima. Zašto? Zato što je njima bitna čitanost, klikovi. A čitanost bi tim medijima strahovito pala kada bi nudili cijele priče, davali kompletnu sliku onog o čemu pišu, viđenu sa više strana. Zato se događa da je najčitaniji tekst onaj koji je navodno senzacija, a ima uz sliku tekst samo od dvije, ili tri rečenice.

Knjiga gradi samopuzdanje

Učenik, student, jureći iz škole ili fakulteta kući da bi učio, odmarao se, bavio se sportskim ili nekim drugim aktivnostima troši izuzetno puno vremena. On može postepeno izgubiti samopuzdanje, jer vidi da je kao neprekidno „natapana spužva“, čijem natapanju nema kraja. Tako zna doći do zasićenja sa pitanjem: „ Što će mi toliko informacija i znanja. Puno toga što učim mi neće trebati u životu.“ Tada nastupa kriza samopouzdanja. A o samopouzdanju nema ništa u udžbenicima, skriptama, stručnim knjigama.  Zato je nužan Svakoj osobi paralelni duhovno izgrađujući svijet knjige. Knjige koja potiče, pruža motive, jača kreativnost, analizira čovjekovu psihu i snažno motivira za sadašnjost i budućnost. A to je opet knjiga koja pouzdanje daje u Božju pomoć, ili objašnjava nedostatak samopouzdanja. Strah, bol, patnju, razočaranost, rezignaciju, ravnodušnost ne rješava se sama po sebi. U takvim trenucima treba posegnuti za dobrom knjigom. Čitati životopis nekog sveca, Bibliju, ili knjigu koja ima psihološko duhovna rješenja za takva stanja. Dobra knjiga ima strahovitu jaku moć da promijeni osobu na bolje. Da od ravnodušnosti i razočaranja bilo koje vrste čovjek sam sebi ponovno vrati i razigra ono najbolje originalno što ima u sebi.

Sjajni citati o čovjekovom životu

Negdje sam pročitao i zapamtio citat: „Pametni ljudi uče iz iskustva drugih, a budale iz svog vlastitog iskustva.“ Često je osobno životno iskustvo o nekim životnim pitanjima raznim izazovima koje život donosi, najvažnije. Zato volimo kazati jedni drugima: „ Pitaj njega, on ti je čovjek sa velikim iskustvom.“ Mudre citate iz pročitanih knjiga je uvijek bilo vrijedno izdvajati, zapisivati i o njima razmišljati. Razlog za to je što su prožeti emocijama, trenutnim iskrenim stanjem duše i tijela pojedinca. Zato citati ostaju izazov i poticaj da ne postanu dio našeg zaborava. Starozavjetne knjige, Propovjednik, Mudre izreke, Psalmi su plod dugih razmišljanja i izričaj čovjekovog iskustva tijekom niza godina.  Također nezaobilazni su citati mnogih vrsnih pisaca, književnika. Tako da ponekad, ako nemamo vremena čitati knjigu, dobro je pročitati neki citat i o njemu promišljati.

Dobra knjiga može promijeniti život čovjeka

Zar je to istina? Neki ljudi bi rekli da je to nemoguće. Ja osobno tvrdim da je to moguće. Mogao bih nabrojati nekoliko knjiga koje sam pročitao i koje su me duhovno obogatile i mijenjale u osobnim stavovima. Imaš li ti možda takvo iskustvo? Ako nemaš, još uvijek postoji šansa da pročitaš takvu knjigu. Doista ima puno knjiga koje imaju tu moć. Možda su ti na dohvatu ruke, ili ti je netko sugerirao da pročitaš knjigu koja je tu osobu oduševila.

Knjiga opušta

Vrlo malo ljudi razmišlja da čitanje knjiga opušta. Pretežno misle da opušta televizija. A u stvarnosti nije tako. Televizija donosi brzu izmjenu slika i događanja kao i svaki film.  Televizijske emisije ponekad počinju čovjeka iritirati čestim prekidima sa mnogo glasnih i neobičnih reklama koje traju i traju. Nikad kraja. Knjigu čitaš polako u svojoj sobi, u autobusu, tramvaju, na plaži, preko vikenda. Postoje samo dvije mogućnosti kada čitaš knjigu. Jedna je da se ne odvajaš o nje, a druga da je odmah ostavljaš po strani, jer nije ono što si očekivao vjerujući naslovu knjige.

Čitanje Biblije

Pokojni profesor fundamentalne teologije na KBF-u dr. Tomislav Ivančić je znao često ponavljati: „Uzmi si svakog dana desetak minuta za čitanje Novog zavjeta. To ne mora biti puno. Jedno poglavlje, jedna rečenica. Neka ti to bude duhovna hrana za taj dan.“ Imao je pravo. Bez duhovne hrane čovjek tijekom vremena postane sam sebi čudan, nezadovoljan, nemiran, bez životnog oslonca, sve mu se čini bez veze. Čitanje novozavjetnih tekstova okreće takvu sliku na pozitivu u osobnosti onog tko  čita i meditira.

Knjiga i naš narod

U Hrvatskoj pada interes za čitanje knjiga. To je evidentno prema anketama i statistikama. Čitamo pet puta manje od europskog prosjeka, i ispod svjetskog prosjeka. Tako 40% populacije u Hrvatskoj pročita jednu knjigu mjesečno. Više čitaju Makedonci, 45. knjiga mjesečno, Poljaci (57), Španjolci (68), državljani SAD-a (68), Talijani (71), Nijemci (73). U Hrvatskoj 51. % populacije kaže: „ Ne trebaju mi knjige i ne zanimaju me.“ Usprkos tome smatramo se kulturnim i obrazovanim narodom. Postoji velika provalija, jaz, između onoga što jesmo i prepotentno mislimo da jesmo. Nama Hrvatima svojstveno. Promocije novih knjiga su slabo posjećene, osim promocije nekih autora. Prodaja knjiga je u krizi. Hoćemo li i dalje biti začelje Europe po čitanju knjiga? Možemo, a ne moramo. Kultura jednog naroda ogleda se u raznim segmentima kulturološkog života naroda. Emisija na HRT-eu „Pola ure kulture“ nije slavno završila. Od čitavog tjedna pola ure kulture je bilo previše za gledatelje. Ovo moje promišljanje završavam riječima urugvajskog pisca Eduarda Galleana: „Što smo učinili sa životom: Imamo velike kuće, a male obitelji, mnogo diploma, a nimalo znanja!“

vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

7 + 3 =