Zašto pojam žrtve danas postaje nepopularan?

Naše vrijeme i ljudi živeći svoj život, podijelili su gotovo sve vrijednosti tematski na popularne i nepopularne. Na ono što je cool i na ono što nije cool. Tako nije popularno govoriti o čovjekovoj žrtvi i odricanju. Zašto? Pa, zato što gotovo svaki pojedinac bježi od žrtve i odricanja.

Najdraži su mu oni putevi ostvarenja cilja gdje se može zaobići žrtva i odricanje. Vrlo brzo možemo otkriti da je žrtva „zastarjela“ vrijednost, i za mnoge nepotrebna tlaka i opterećenje. Na kakvu žrtvu obično pristajemo? Pristajemo na žrtvu kojoj je ozbiljan cilj: sportski rezultati, dobra osobna fizička linija, zdravlje i ljepota. Sve drugo smo kadri zaobići, ili preskočiti. Žrtva je nezaobilazna životna stvarnost i sastavnica ljudskog života. Ona se ne može uvijek zaobići ili preskočiti. Zato se u životu često znamo pitati: na koju i kakvu žrtvu sam spreman, te isplati li se staviti samog sebe u stanje gdje se trebam žrtvovati. Kakvo god bilo naše životno opredjeljenje, žrtvu neprekidno ne možemo zaobilaziti. Postoje zaslužene i nezaslužene žrtve, pravedne i nepravedne, male i velike. Ako mi tragamo za smislom žrtve, onda nam Isus može pružiti pravi smisao našeg žrtvovanja i odricanja tijekom života. Dobro je da preispitamo u svom osobnom životu  taj danas „nepopularni“ pojam žrtve. Za to preispitivanje kroz razmatranje može nam vrlo dobro poslužiti novozavjetna teologija, koja pojam žrtve gleda kroz prizmu: nesavršene žrtve, Kristove žrtve, duhovne žrtve, kršćaninove žrtve, i zakon odricanja, te žrtvu kojoj je moto nasljedovanje Isusa Krista.

Nesavršena žrtva – Kristova žrtva

Pod pojmom nesavršene žrtve biblijska teologija Novog zavjeta gleda na gotovo sve žrtve tijekom starozavjetne predaje. Na vrijeme kada su Izraelci prinosili žrtve paljenice i okajnice. Bogu često nisu bile mile takve žrtve. Jahve je tražio puno više od izabranog naroda. Očekivao je čisto srce. Zato je psalmista molio: „ Čisto srce stvori mi Bože i duh postojani obnovi u meni…“. A sveti Pavao misleći na žrtve paljenice i okajnice, napisao je u poslanici Hebrejima, Židovima: „Žrtva i prinosi ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se. Tada rekoh „ Evo dolazim !“  U svitku knjige piše za mene: „ Vršiti Bože, volju tvoju!“ Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, velim zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju ! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.“ Hebr. 10, 5 – 10. Tim mislima sveti Pavao želi na neki način dokinuti žrtve paljenice i okajnice među Židovima kojima piše svoju poslanicu, A na prvo mjesto postaviti Isusovu žrtvu na križu, njegovu patnju i raspeće. Ona zaslužuje prvenstsvo iznad svim uhodanima žrtvama među Židovima. Osim nesavršene starozavjetne žrtve i žrtve Kristove postoji i duhovna žrtva.

Duhovna žrtva

Kada je u pitanju duhovna žrtva kao nužnost za nasljedovanje Isusa Krista, sveti Petar, prvi papa, je kristalno jasan. „Kao novorođenčad žudite za duhovnim mlijekom, nepatvorenim mlijekom, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ste doista okusili kako je dobar Gospodin. Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, pa se kao živo kamenje prinosite u Duhovni dom za sveto svećenstvo, da prinosite žrtve duhovne, ugodne Bogu po Isusus Kristu,“ 1 Pt. 2, 2-5. Tu već sveti Petar govori o „novom svećenstvu“ koje je u kršćanstvu drugačije od starozavjetnog svećenstva. Vidljivo je da tako mogu živjeti osobe koje su okusile i upoznale novu kristovsku duhovnost. Te osobe mogu činiti i prinositi duhovne, a ne materijalne žrtve. Žrtve za stvaranje novog Doma koji je posvećen svećenstvom u širem obliku, a proteže se na sve klerike i laike.. A to je svećenstvo koje ne obuhvaća cijelo katoličko vjerničko stado.

Kršćaninova žrtva –  zakon odricanja

Sveti Matej Evanđelista također poput svetoga Pavla piše Židovima, Hebrejima. I on želi stvoriti duhovni obrat, duhovno produbljenje smisla žrtve. Žrtva je hod za Isusom. Taj hod je obilježen odricanjem i nošenjem osobnog križa, osobne životne muke. Za svetog Mateja Evanđelista, su bitne riječi koje je izgovorio Isus svima onima koji ga žele nasljedovati u svakodnevnom životu. „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.“ Mt. 16, 24-25. Sveti Matej je također jasan sa citiranjem Isusosvog poziva vjernicima na nasljedovanje. Nema spasenja bez hoda za Isusom, za Bogočovjekom koji je : Put, Istina i Život. I za svetog Mateja, kao i za svetog Pavla „ staro, gle uminu, a novo tek nasta.“ Židovi i pogani trebaju napraviti korak prema Isusu, nesljedovati ga. Na tom putu nasljedovanja u žrtvi i odricanju govori se o nošenju križa. Zapravo se spominje patnja koju vjernik treba prihvatiti da bi se suoblikovao Isusu i prinosio putem osobnog odricanja duhovne žrtve.

Nasljedovanje Isusa Krista sadrži žrtvu poniznosti, poslušnosti i uzimanja uloge sluge, a ne gospodara

„On kao trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“ Filip. 2, 6-8. Tu nam postaje sve jasno. Isusosva žrtva i životni stil pobjeđivanja puno puta nama mrske žrtve je satkan u Isusovoj žrtvi. Naš moto u realnosti neizbježne životne žrtve je u poniznosti i poslušnosti volji Božjoj. Zašto trpimo? Teško je dati stopostotni odgovor na to pitanje. Ali je jasno da je patnja i žrtva životna realnost svakoga od nas. Spas nije u bijegu od žrtve i odricanja. Svaka nada u spas i pobjedu žrtve leži u osobnom prihvaćanju životne realnosti, muke i žrtve. Sredstva za borbu i pobjedu su u nama, ne negdje drugdje. Iako je žrtva nepopularna vrednota, neželjena i nevoljena vrlina, za mnoge „zastarjela“ vrijednost. Iz tog razloga, duhovne velikane zovemo Božjim slugama: sluga Božji Ivan Merz, sluga Božji blaženi kardinal Alojzije Stepinac, i drugi.  Mi smo oruđe Božje u kreiranju pravog odnosa i smisla u žrtvi. Tamo gdje kažu da je „zastarjela“ vrednota, možemo reći da je i te kako uvijek aktualna. „Pa tko će van nauditi, ako budete zaneseni za dobro, blago vama ako biste trpjeli zbog svoje pravednosti.“ Budimo zaneseni za dobro. Samo preko trnja dolazi se do zvijezda. Samo preko prihvaćanja muke, križa i raspeća, dolazi se do zore uskrsnuća.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

84 − = 75