Život nije u onome što posjedujemo, nego u onome što jesmo kao Božja stvorenja!

Jedno od stalnih i gorućih pitanja u kršćanstvu je svakako pitanje materijalnog bogatstva. Svega onog što čovjek osobno stječe tijekom svog zemaljskog života. Jasno je svima nama da bez novca, bez materijalne osnove ne možemo živjeti, ni kao pojedinci, ni kao obitelj.

Tijekom povijesti ljudskoga roda bio je različiti pristup pitanju bogatstva i stjecanja materijalni dobara. Zato je vrijedno proučavati stavove poznatih ljudi iz prošlosti, kako bismo upoznali njihov odnos prema materijalnim dobrima. U naše vrijeme ljudi znaju reći: „Ma pusti ga, on ti je veliki materijalista!“ Što to znači, biti materijalista? Ili bolje je okrenuti na pozitivu, pa reći i upitati se: kako da se na pravilan način odnosim prema osobnom materijalnom bogatstvu i svemu što radeći ostvarujem u vidu materijalnog stjecanja različitih dobara. Za nas kršćane, katolike, je jako važan Isusov pristup i poimanje materijalnih dobara. A da bismo to znali, nužno je otvarati i čitati Novi zavjet. I to ne samo četiri evanđelja, nego Djela apostolska i poslanice svetog Pavla. U kontekstu te novozavjetne poruke i teologije Novog zavjeta sadržan je osnovni princip, osnovno načelo pravilnog odnosa prema stjecanju materijalnog bogatstva. Novozavjetna teologija o bogatstvu sadrži cjelokupnost i sržni poruku svega onoga što je Isus rekao i kako su živjele prve kršćanske zajednice.  Tako su postala s vremenom vrlo jasna četiri „stupa“ na kojima počiva ispravan odnos prema materijalnim dobrima.

  • 1. Prolaznost, relativnost materijalnih dobara.
  • 2. Opasnosti koje dolaze sa stjecanjem bogatstva.
  • 3. Zloupotreba bogatstva.
  • 4. Dobra upotreba materijalnoga bogatstva.

Dakle, Isusova Radosna vijest i život prvih kršćanskih zajednica donose pozitivu i negativu bogatstva koje posjedujemo ili tek stječemo. Kada je u pitanju prolaznost materijalnog bogatstva, Isus vrlo jasno poručuje: Ne zgrčite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje kradljivci potkapaju i kradu. Zgrčite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.“ Mt. 6, 19 – 20. Uvijek postoji opasnost za svakog čovjeka, ma kako god se on smatrao duhovno zrelom osobom da ga zarobi materijalno bogatstvo, da postane ovisnikom svega onoga što ima. A znamo da je praktični materijalizam taj koji čovjeka udaljuje od duhovnosti i pristupa živome Bogu. Opasnost stečenog bogatstva je u Isusovim očima vrlo opasna. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a svom životu – naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Mt. 16, 26. Kada je u pitanju zloupotreba bogatstva, novca, imetka, svi znamo da se ljudi daju potkupiti: političari nakon izbora, zbog stvaranja koalicijskog partnera. Ljudi za novac prodaju važne informacije o pojedincu ili o određenim političkim još nerealiziranim aktivnostima. Potkupljivi su mediji, suci u sportu,itd. Novi zavjet donosi u svojoj poruci zloupotrebu novca kod pridobivanja Jude za ostvarenje „hapšenja“ Isusa Krista. „ A Juda Iškariotski, jedan od Dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad oni to čuše, obradovaše se i obećaše dati mu novca. I tražio je zgodu da ga preda.“ Mk. 14, 10 – 11.

U naše vrijeme bismo mogli nizati za redom razne afere gdje je novac korišten u vezi potkupljivosti i zloupotrebe novac i bogatstva općenito u loše namjere i za loše ciljeve. No, nije u tome poanta, nego u smjernicama pravog postupanja sa materijalnim dobrima i novcem. Osobna i zajednička materijalna bogatstva su dobra osnovica i oslonac za davanje pomoći potrebitima, siromašnima, što u Crkvi nazivamo davanje solidarne pomoći i milostinje. Karitativna djelatnost je u prvim kršćanskim zajednicama imala vrlo veliku ulogu. Nije kao danas bila prigodničarska, nego sržna djelatnost svakog dana i svake nedjelje. Prvi kršćani su prodavali svoj imetak, da bi mogli pomoći siromašnima u svojoj zajednici. Mi pretežito dajemo od svog suviška. Ponekad sa skepsom, sumnjom gdje će završiti to naše darivanje, milostinja, jer je i na tom području bilo raznih zloupotreba pružene pomoći koja je ponekad otišla na krivu adresu. Primjer pravog i iskrenog grešnika u stjecanju materijalnih dobara u evanđelju je Zakej. U susretu sa Isusom obećava vratiti novac koji je stekao na nepravedan način. Znači da se odriče velikog djela svog bogatstva u korist prevarenih u različitim carinskim ondašnjim malverzacijama. Vrlo snažan je Isusov poticaj na ljude općenito, na one koji se smatraju duhovno jakima: „Prodajte što god imate i dajte za milostinju ! Načinite sebi kese koje ne stare, blago neraspadljivo na nebesima kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače.“ Lk. 12, 33 Mi nismo toliko duhovno jaki i zreli da bismo prodali sve i pošli za Isusom, ali moramo znati da je altruizam materijalnog tipa u srži evanđeoske poruke koja daje snažan poticaj da se neprekidno životno i materijalno bude uz one koji su siromašni. Nažalost tijekom povijesti Crkve taj vid djelovanja Crkve je slabio ili u nekoj mjeri zanemaren. U novije vrijeme osjeća se veliki i snažan pomak u brizi za siromašne preko župnih karitasa i centralnog karitasa u biskupijama. Svakako valja istaknuti vrlo veliku solidarnost naših sunarodnjaka u prihvaćanju izbjeglica nakon početka rata u Bosni, te prigodom poplava i drugih katastrofa diljem svijeta.

Život kratak, a smrt stalna, njoj se ne zna dan, ni čas.

O tome kako postupamo sa osobnim materijalnim dobrima, ovisi i naše spasenje, naš život vječni. nedavno sam an tu temu na internetu pročitao vrlo zanimljivu priču.

Jedan je čovjek dugo štedio i radio, i tako skupio veliko bogatstvo. Planirao je lijepo provoditi ostatak života, odmarajući se i smišljajući kako pametno uložiti novac. Najednom, pred njega je stupio anđeo Smrti koji je došao po njegov život. Čovjek je zaplakao očajan i naveo tisuću razloga da još malo produži svoje postojanje, ali anđeo je bio neumoljiv. „Pokloni mi samo još jedan dan molim te, i sve što sam stekao s toliko napora i znoja bit će tvoje.“ Međutim anđeo nije obraćao pažnju na njegove riječi. čovjek je na kraju uspio izmoliti ustupak od nekoliko minuta kako bi napisao slijedeću poruku: „ Tko god nađe ovu poruku, ako ima dovoljno za život neka ne gubi vrijeme na gomilanje blaga već uživa. S tolikm svojim bogatstvom nisam uspio kupiti niti jedan sat života.“

Vrlo zgodna pripovijest, koja je samo jedna obična priča, i ništa više. Ali u sebi sadrži elemente novozavjetne teološke misli o stjecanju relativnog materijalnog bogatsva, o neminovnoj i neočekivanoj smrti kojoj se ne zna ni dan, ni čas. Osim toga poruka ove priče je, uživaj u pozitivnom smislu riječi ovozemaljski život. A mi tako često gomilamo materijalno, i ono što nam je nužno, ali i ono što postaje nebitno i veliki teret. Još kao dijete znao sam slušati starije ljude u mom kraju kako komentiraju nekog seoskog onovremenog bogatuna. „ A što će mu to sve, pa neće moći ništa sa sobom ponijeti.“ Mislili su na smrt i vječni nebeski život. Priprosti, jednostavni ljudi, bez velikog obrazovanja, shvaćali su bit života, ali i opasnosti varavog bogatstva koje je prolazno. Čovjek se nekad divi jednostavnim ljudima sa osobnom životnom filozofijom, a biva razočaran sa intelektualcima koji misle da znaju što je život, i u čemu je bit života. Obrazovanje kao takvo kakvo jest ne daje čovjeku sigurnost dobrih spoznaja. Životna škola, škola prožeta evanđeoskim duhom daje mogućnost da shvatimo što je bogatstvo materijalnih dobara. Ali, da li znamo prikočiti kada nas ponesu uspjesi na materijalnom području stjecanja novca i drugog varavog bogatstva. Život nije u onom što posjedujemo, nego u onom što jesmo kao Božja stvorenja. A biti Božje stvorenje, znači biti nesavršen, uvijek u traženju pravog, izvornog života. Zato živi život, jer ne znaš ni dana, ni časa tvog osobnog prijelaza mosta iz ovog u vječni život.

Vlč. Vladimir Trkmić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

− 4 = 2