Zvjezdan Linić: Riječ Božja – vidljivi znak

Nema svete mise bez čitanja Božje riječi. Nedjeljom se redovito čitaju četiri odlomka iz Svetoga pisma: prvo čitanje koje se uzima bilo iz Staroga zavjeta ili iz Djela apostolskih odnosno iz knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola; nakon toga se čita psalam ili neki od biblijskih hvalospjeva; slijedi drugo čitanje koje se uzima iz neke od novozavjetnih knjiga; konačno se naviješta evanđelje.

Da bi se pročitalo što više biblijskih odlomaka kod nedjeljnih svetih misa, crkva je kroz niz od tri godine rasporedila određene odlomke. Tako se kroz tri godine ne ponavljaju ista čitanja. Te nedjelje prepoznajemo u nizovima godine A, B i C. Vlastito je tim godinama na poseban način evanđeosko čitanje gdje se u godini A čitaju pretežno odlomci iz Matejeva evanđelja, u godini B iz Markova a u godini C iz Lukina evanđelja. Sada smo s došašćem ušli u godinu C.

Kroz tjedan kod svetih misa čita se samo jedno čitanje iz različitih knjiga Staroga ili Novoga zavjeta, zatim psalam i potom evanđelje. Čitanja se nižu u ritmu od dvije godine, a evanđelje kroz godinu dana uvijek u istoj želji da se pročita kroz liturgijsku godinu što više odlomaka iz Svetog pisma.

Sveto pismo

Odlomci koji se čitaju kod svetih misa jesu iz Svetog pisma. Sveto pismo je Bogom nadahnuto, zato je sveto i zato je to knjiga života. U njemu su sudjelovali brojni pisci i unijeli u svoje djelo svekoliko svoje ljudsko umijeće. Ipak, ono što tim knjigama daje pečat objave Božje je činjenica da je Duh Sveti sudjelovao da ti pisci napišu upravo to što je sadržano u njihovim i Božjim knjigama. Ono ostaje za Crkvu uvijek knjiga Božje objave i zato je zaštićena od svake zablude i vjernike uvodi u istinu života i svetosti.

Bog govori i danas

Crkva vjeruje da je kroz Sveto pismo Bog progovorio svim ljudima. To je povijesno djelo vezano uz određeno vrijeme, običaje i narode, ali kao Božji govor aktualizira se u svakom vremenu. Kad se odlomci Svetog pisma kod svete mise proglašavaju narodu, onda uvijek iznova čitatelj upozorava da je to »riječ Gospodnja«. To više nije samo neki povijesni zapis, epizoda iz davnih vremena, to je sada živi govor Božji koji bi htio doprijeti do srca vjernika koji to slušaju. Time knjiga iz koje se čita, kao i samo čitanje postaju vidljivim znakom nevidljive prisutnosti Krista našeg Učitelja koji je za sebe rekao da je 2Put i Istina i Život«. Da bi Crkva što jače naglasila upravo tu dragocjenu prisutnost Krista Učitelja, đakon ili svećenik kod svetih misa nedjeljom i blagdanom u ulaznoj procesiji na svečan način nose knjigu evanđeoskih perikopa da bi se ona potom stavila na posebno vidljivo mjesto. A kad proglašavaju evanđelje, onda najprije pokade tu knjigu, a kađenje je čin štovanja koji ide samo Bogu jedinome; poslije pročitanog evanđelja svećenik redovito ljubi tu knjigu izražavajući tim vidljivim znakom svoje duboko poštovanje i ljubav Kristu Učitelju. U toj knjizi, što se vidi i u čitanju koje se sluša, otkriva se nevidljiva prisutnost uskrsnuloga Gospodina Isusa.

Služba riječi

Poslije biblijskih čitanja te eventualnih tumačenja što ih voditelj slavlja uputi vjernicima nedjeljom svećenik poziva vjernike da ispovjede svoju vjeru. To je svečani trenutak koji je na izvjestan način plod slušanja Božje riječi. Ona u srcima vjernika budi pravu vjeru koja se uvijek iznova hrani objavom koju je Bog darovao kroz Sveto pismo. Tek tako nahranjeni vjernici mogu otvorena i čista srca prihvatiti i tajnu euharistijske žrtve koja slijedi poslije slušanja riječi Božje. Zato je za cjelovitost svete mise važno sudjelovati na tome prvom dijelu. Nije dobro da vjernici uskogrudno računaju i pitaju se od kada im misa vrijedi i da kalkuliraju sa svojim zakašnjivanjima na svetu misu. Svako kašnjenje znak je pomanjkanja ljubavi prema Bogu i njegovoj riječi, kao i prema braći i sestrama koje susrećemo kod euharistijskog slavlja.

Osobni susret

Evanđelja češće spominju kako su se Isusovi slušatelji znali prepoznati u njegovim riječima i slikama. Neki su se osjetili pogođeni, drugi povrijeđeni, neki obdareni riječima koje je Isus u različitim prigodama izgovorio. Služba Božje riječi htjela bi u svakom vjerniku izazvati neku osobnu reakciju. U pozornom slušanju biblijskih čitanja moguće je uvijek prepoznati pouku za osobni život vjernika, a u slušanju evanđelja moguće je i danas osjetiti da Isus i sada misli na svakog vjernika kod svete mise i da ima i danas vjernicima nešto reći. Kad se na takav način sluša i čuje Božja riječ, onda se može dogoditi da vjernik kod svete mise već kod službe riječi osjeti Kristovu prisutnost i da ga ona potrese i promijeni. Tada će sveta misa postati životvornija, a slušanje Božje riječi aktualnije.

Zvjezdan Linić

Facebook Komentari

comments

admin

0 Comments

No comments!

There are no comments yet, but you can be first to comment this article.

Leave reply

<

87 − 82 =