Povjerenje i gubitak povjerenja su dva različita pojma. Kad dijete obeća majci da će doći u kuću u taj sat, a ne dođe ili to više puta učini, onda majka nema više povjerenja u svoje dijete. Kad đak nešto obeća da će učiniti, a ne učini, onda je to razlog da se u njega izgubi povjerenje.
Kineska poslovica kaže, da se izgubljeno povjerenje ne vraća. Isto kaže i Shakespeare: Ne vjerujem onome koji je jednom prekršio povjerenje. Uzrok svih teškoća u brakovima sa sastoji u gubitku povjerenja. Financijska kriza u svijetu zapravo ne počinje gubitkom novca, nego gubitkom povjerenja kad više banke ne trguju jer nemaju povjerenja u druge. Tada trgovanje stane i to je kriza sustava.
Današnje evanđelje govori o povjerenju prema onima koji su primili talente da njima upravljaju. Talent je bio velika vrijednost od pola milijuna eura. Jedan je primio pet talenata drugi dva, a treći jedan. Prva dva su udvostručila radom talente, a treći razočaran, da je dobio samo jedan talent, sakrio ga na sigurnom mjestu, pun straha da ne bude izgubljen. Na koncu je osao bez ičega, nije stekao nikakav dobitak te mu je i taj jedan talent oduzet jer nije uložio u njega nikakav rad. Došao je gospodar i trebalo je dati račun. Prva dva su udvostručila dobitak, a onaj koji je, dobi jedan talent razočaran je donio sakriveni talent. Nije bio okrivljen toliko zbog gubitka novca, jer bi ulaganje u banku i tako donijelo malen dobitak, nego što nije ništa poduzeo.
Ova poredba nam govori kako Bog daje određene sposobnosti, ali različite, svim ljudima. Ovdje se radi o povjerenju u sposobnosti. Gospodara nije ražalostio gubitak kamata, nego što nije ništa učinio i tako izgubio povjerenje. Bog povjerava čovjeku ono što je njegovo. U budućem svijetu neće Bog pitati koliko si stekao novaca, zašto nisi postao ministar, direktor, nego jesi li se trudio da iskoristiš svoje sposobnosti? Jesi li uložio svoje sposobnosti za dobro ljudi i tako rastao u ljubavi?
Tajna našega života glasi: predanost. Što se čovjek više trudi za dobro drugoga, svoje obitelji i potrebnih osjeća se zadovoljnijim i sretnijim. Čovjek ne može biti sretan ako ne služi drugima. To počinje našim rođenjem kad se majka sva predaje dobru djeteta i to nikada ne prestaje, jednako kao i očev trud. Bog će jednako nagraditi čovjeka s velikim ili manjim sposobnostima. On će pitati, jesmo li sposobnosti razvijali. To je put sreći. Talenti ove poredbe će se umnožavati ovisno o tome koliko smo talente, koje nam je Bog dao, upotrebljavali.
Sveti Ignacije Lojolski, osnivač Družbe Isusove, je učio da sve što radimo bude na veću slavu Božju i dobro ljudi. To je središnja poruka današnjeg evanđelja. Jesmo li nastojali biti osobe takve kakve nas je Bog stvorio. Svaki od nas je pozvan oblikovati svijet i graditi kraljevstvo Božje na svoj način. Bog računa na mene i na tebe. Danas je predzadnja nedjelja crkvene godine i ovo evanđelje nas upućuje da mislimo na to kakav ćemo račun donijeti pred Boga.
Papa Franjo kaže da smo se naviknuli na naše vrijeme, svakodnevne obveze, naš posao, naš odmor i mislimo da će biti uvijek tako. Jednoga dana će na Isus pozvati: „Dođite!“ Taj poziva je izvanredan. Taj poziva će sigurno doći. To će biti iznenađenje, a nakon toga će biti još jedno iznenađenje: život vječni. Crkva nam ovih dana govori: zaustavi se malo i razmisli o smrti. Doći će dani kad ću vas odvesti, a drugi će ostati.
Moramo hoditi s Gospodinom i misliti na naš životni kraj, što je dobro. Možemo misliti: današnji dan je možda posljednji, ne znamo sa sigurnošću, ali ću dobro obaviti posao. Kod Boga možemo uz pokajanje obnoviti naše povjerenje. On to prihvaća. Razmišljanje o smrti nije fantaziranje, kaže papa, nego stvarnost. A to će biti susret s Gospodinom. To će biti ljepota smrti, sastanak s Gospodinom. On će biti taj koji nam dolazi ususret i reći: „Dođite blagoslovljeni Oca mojega, dođite k meni.“ I tada ne će biti vremena za rješavanje naših stvari. Uvijek kod naših poslova ne zaboravimo pogledati i na drugu stranu: Kada će Gospodin doći i uzeti nas k sebi.
Don Luka Vuco
Facebook Komentari
comments
