Iz dana u dan prolazimo različite turbulentne teške situacije. Svaka od njih na nama ostavlja teške biljege.
U nama se bude razne emocije. Mislimo da smo krivo reagirali. Da smo mi krivi jer nas se u takvo šta uvijek uvjerava. Podlegnemo provokacijama nasilnika. Prepustimo se jer nas se uvijek nadjača. Sve tada varira. Sebe u takvim situacijama propitivamo, analiziramo. Povlačeći se u sebe naše reakcije kreću se od histeričnog smijeha do depresivne tuge koja se uvuče da jednostavno ne znamo što bi sa sobom. Tjeskoba, strah, anksioznost, malodušnost tada postaju problem našeg života. Prepustimo se olako da nas svatko maltretira. Izgubimo volju za životom.
Gotovo nas takve situacije obilježe za cijeli život. Tada bježimo od svega što nas podsjeća na nešto što smo negativno proživjeli. Jednostavno se želimo zaštiti od svega. Nesvjesno reagiramo kako bi ostali zaštićeni jer nas svaka povreda vraća unatrag na novo proživljavanje istoga. Ni u ovom vremenu se dobro ne snalazimo. Zaziremo od svega. Više ne znamo pristupiti ni svojim najbližima na način koji će unijeti harmoniju. Ponese nas sve negativno s čime smo hranili svoje uši, oči i dušu. Sve se svede na prigovaranje. Htjeli bi smo nešto a ne znamo što jer se uvijek uspoređujemo s nekima. Pokušavamo živjeti neki irealan izmišljeni život nadrealnih mogućnosti. Kao da ne znamo zašutjeti u događajima koji to od nas traže. Prestali smo osluškivati jedni druge. Sve više smo stranci koji zajedno žive pod istim krovom ali se ne prepoznajemo. Prestali smo biti dar jedni drugima a uvuklo se prigovaranje i čangrizavost. Jednostavno su teške emocije one koje vladaju u nama. Gubimo strpljivost jedni prema drugima. A tada sve eskalira.
Danas Bog nam dolazi kao najizvrsniji tješitelj. Onaj koji jedni može utješiti. Onaj koji će biti surovo istinit jer ne želi da živimo u svojim lažima. Znamo reći kako imamo ljude koje nazivamo rame za plakanje. No ni to nas rame ne razumije u potpunosti jer će nam uvijek reći ono što nama odgovara a posebno da smo u pravu. Da smo dobro postupili. Da smo morali to učiniti. Tada je ta izrečena laž opravdanje da sebi damo za pravo puno toga iako i sami znamo da smo pretjerali i u svađi i u govoru i u djelu i u zanemarivanju. I da nismo rekli potpunu istinu jer nam je važno puno puta prikazati sebe kao žrtvu. Tada smatramo da ćemo imati veću podršku.
Bog nas želi izdignuti iznad naše predstave. Jer danas kreće za nama. Svatko od nas se lako izgubi iz zajedništva s Bogom jer nas ponese ovaj svijet naših želja. On doista želi nama biti na pomoći. Ponovno nam vratiti snagu za život da se ne gubimo na nebitnim, stvarima koje nas iscrpljuju već da su uputimo u njegovu sigurnu prisutnost. Kad smo sa svojim Gospodinom u molitvi tada nam život postaje osmišljen. Krenimo sa svojim Gospodinom natrag u luku spasa. Prepustimo da nas Bog utješi i unese u naš život blagostanje razumijevanja, ljubavi, harmonije i radosti. Ne boj se povjeriti svome Bogu. Dopusti da te on utješi snažnom utjehom vjere iz koje izlazi snaga života. „Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. Da mu se ropstvo dokonča, da mu je krivnja okajana.“
don Damir Bistrić
Facebook Komentari
comments
