Daj Isusu svoje strahove. Jedan po jedan strah daj Isusu. Ispruži ruke prema njemu u gesti davanja i primanja slobode pune odvažnosti i hrabrosti.
Zatim zahvaljuj Isusu za svaki strah. I obujmit će te mir i radost.
Strah paralizira čovjekovo djelovanje. Strah razara psihu. Strah je, međutim, prirodan rezultat čovjekove grešne situacije. Čovjek se osjeća ugrožen.
Ratovi, neuspjeli pokušaji razoružanja, novi teroristički napadi, hladni rat Istoka i Zapada, nestašice, nepovjerenje, svađe, neuspjesi, prijetnje, nove bolesti, nenadane smrti, nezaposlenost, mržnja, ideološki i religijski ratovi, otuđenost u drogi i alkoholu, uzaludna traženja užitaka, lutanje za smislom – sve to stvara ambijent straha. Napokon, opterećena savjest, svjesno ili podsvjesno, najviše boli i razara.
Strah – početak bolesti i nevolja. Ima li izlaz?
Tko vodi svijet? U čijim je rukama tvoj dan i tvoja noć? Na čijem se dlanu kuje tvoja budućnost? Tko stoji ispod svega što nas straši i uznemiruje?
Ima li rame na koje se možemo osloniti a da ne budemo izdani, protjerani i ostavljeni? Ima – Isus iz Nazareta. Da li je to istina? To znaju oni koji su se oslonili. I nitko ih više ne može razuvjeriti. Oni koračaju sigurno. Gledaju život mnogo šire od uskih zidova između rođenja i smrti. I u smrti je život, jer je život Isus Krist.
Tomislav Ivančić
Facebook Komentari
comments
