O pravoj ljubavi
Blago sluzi koji tako ljubi bolesna brata, koji mu ne može uzvratiti, kao i zdrava koji mu može uzvratiti. (Opomena 24)
Blago sluzi koji toliko ljubi svoga brata i toliko ga se boji kad je daleko od njega kao da bi bio uz njega, te ništa ne govori njemu za leđima što ne bi mogao reći u ljubavi pred njim. (Opomena 25)
sv. Franjo
Ljudsko postojanje svoj puni smisao dobiva u ljubavi. Riječ ljubav, slično kao i riječ Bog, doživjela je duboku preobrazbu. Mnogo toga podrazumijevamo pod pojmom ljubavi, a kad bismo malo zastali i ispitali sva ta široka tumačenja ovoga pojma pronašli bismo mnogo toga što iskrivljuje, prlja, a ponekad i potpuno izobličuje smisao prave ljubavi. Međutim, to nas uopće ne treba čuditi niti zbunjivati. Svi smo duboko obilježeni sebičnošću koja nas čini slijepima za razumijevanje i življenje prave ljubavi. Stoga, trebamo se zapitati možemo li uopće govoriti o pravoj ljubavi, a da pritom u to tumačenje ne unesemo nešto onoga svoga ljudskoga. Nešto onoga svoga sebičnoga i egoističnoga. Iskreno trebamo odgovoriti da nismo sposobni sami dohvatiti puni smisao prave ljubavi, a pogotovo nismo sposobni sami ostvariti takvu ljubav. Jedino čovjek koji je potpuno slobodan od sebičnosti, egoizma, uvjetovanja drugih na bilo koji način, shvaća i živi pravu ljubav.
Postoji li takav čovjek? Ne postoji. Budući da ne postoji, izgleda kao da čovjek sam mora odrediti smisao prave ljubavi unatoč tome što je za to nesposoban. Ipak, iako ne postoji čovjek koji je potpuno oslobođen sebičnosti, postoji Netko drugi koji je čista Ljubav. Postoji Bogočovjek Isus Krist, koji je svojim riječima i životom čovjeku objavio pravu Ljubav. Objavio nam je da pravu ljubav možemo shvatiti i živjeti jedino onda kada dopustimo Ljubavi da nas ljubi. Dopuštajući Ljubavi da nas ljubi postajemo sve sposobniji shvatiti smisao prave ljubavi iz jednostavnog razloga: mi se tada napajamo na samom Izvoru. Taj Izvor je kristalno čist, u njemu je prisutna potpuno čista voda ljubavi. Napajajući se na tom Izvoru, ne samo da shvaćamo smisao prave ljubavi nego postajemo sposobni ljubiti sve čišće i sve ljepše.
Dopuštajući Ljubavi da nas ljubi počinjemo iskustveno shvaćati što znači ljubiti bez ikakvih uvjeta i bez ikakve mjere. Bog nas ljubi bez uvjeta. To znači da ništa ne može promijeniti Njegovu ljubav prema nama pa čak ni najgori grijesi. Nema tih uvjeta i okolnosti koji bi mogli utjecati na to da se Bog promijeni. Bog nas ljubi bez mjere, a to znači da Njegova ljubav ničim ne može biti ograničena niti umanjena. Ona je uvijek beskrajna i upravo zato Njegova ljubav može u potpunosti ispuniti beskrajne težnje ljudskog srca za srećom. Temeljno pitanje našega života jest sljedeće: dopuštam li Ljubavi da me ljubi? Najveći čin ljubavi prema Bogu jesti dopustiti Bogu da nas ljubi bez obzira na sve naše slabosti, grijehe, nemoći, promašaje. Njegova ljubav jest voda koja ozdravlja i oživljuje naše maleno srce i omogućuje nam da se i mi ohrabrimo ljubiti druge onako kako nas same ljubi Bog.
fra Augustin Čordaš, Izvor: www.fra3.net
Facebook Komentari
comments
